Stara uzrečica kako je politika vođenje javnih poslova za privatnu korist, pokazala se nedavnom odlukom kad je Vlada krajem 2022. godine usvojila nove koeficijente koji pomnoženi s novom osnovicom osiguravaju značajno povećanja plaća državnim dužnosnicima, ministrima koji se mijenjaju kao na karuselu, saborskim zastupnicima kojima je mjesečna kazna ako se uopće ne pojave na radnom mjestu tek 1.500 kuna, a najveća u državi postaje plaća šefa Ustavnog suda Miroslava Šeparovića, koja raste za čak 3.000 kuna. Milanović će profitirati 1.800 kuna, Jandroković 1.600, a Plenković 1.577 kuna, piše u uvodniku Glasa umirovljenika Jasna A. Petrović, šefica Sindikata umirovljenika Hrvatske.
Dok se zakoni popravljaju i mijenjaju po usporenim procedurama, pa potraje i po desetak godina da se izbriše neki glupi i štetni propis, ovdje će po hitnom postupku predsjednik države dobiti bruto plaću nešto veću od 36 tisuća kuna, a predsjednik Ustavnog suda bruto plaću od 31.282 kune. Plaće političara tako će biti u prosjeku za oko 1.000 kuna veće, a rast će i ubuduće, kad god se sindikati izbore za povećanje osnovice plaće za državne službenike. Lukavo, dečki iz paralelnog svemira, da li to znači da ćete se i učlaniti u Sindikat državnih službenika i namještenika i uredno plaćati članarinu propisanu kolektivnim ugovorom?
Točno je da se osnovica za dužnosnika nije mijenjala od 2014., no sada će se povećavati svaki put kad sindikati izbore novu povišicu pa će resorni ministri pregovarati sa sindikatima i o svojoj plaći. Nije li to mali sukob interesa?
Iako su se u Vladi uvodno pravdali da će istodobno smanjiti koeficijente te da se plaća neće povećavati, sada se vidi da Vlada nije dodatno smanjila koeficijente, već se sada oni samo umnažaju s tom većom osnovicom.
Što narod kaže na to? Nije dobro da se stvaraju paralelni svjetovi, jedan koji vrijedi za javni sektor, dužnosnike, političare i drugi koji vrijedi za ostale obične hodače na dvije noge. Nevolja s političarima je u tome što previše govore, premalo slušaju i uopće ne stižu misliti, pa se niti ne pitaju kako će na njihov egoizam reagirati radnici s minimalnim plaćama ili umirovljenici koji su za nisku mirovinu odradili po 40 godina.
Ponašaju se kao da se inflacija događa samo njima, no oni ne misle na narod čiji je, pak, komentar jasan: to nije pošteno, nije fer. Kako mogu dobiti i po 3.000 povećanu plaću, a mirovina će rasti 25 kuna mjesečno? Njima, političarima, idu i brojni dodaci, dnevnice, službeni automobili, naknade za odvojeni život od fikusa kod kuće, a siromasima će se početi zaključavati i kontejneri i kante za smeće, naplaćivati plastične vrećice, a možda i ukinuti otkup plastičnih boca. Svakome prema zaslugama. Jer, to je točno, izbori su proces koji nam garantira da se nama neće vladati bolje nego što to zaslužujemo. Zato na kraju dodajmo citat nezaboravnog Ivana Supeka: „Moramo se pomiriti s time da će političari biti pretežno osrednje inteligencije i poštenja, a natprosječne potrebe za pohlepom, slavom i novcem.
