Čim smo stariji, tim više pamtimo lijepe stvari i bolje kontroliramo emocije

Iako smo skloni starenje povezivati s propadanjem tjelesnih funkcija i smanjenim mogućnostima, pozne godine donose i neke sjajne stvari. Kada je u pitanju pamćenje emocionalnih slika, s godinama smo skloniji, kako to pjesma kaže, pamtiti samo sretne dane. Tri kalifornijska psihologa otkrila su da su, u usporedbi s mlađim odraslim osobama, starije osobe sklonije imati više sretnih sjećanja, nego negativnih.

Pokazalo je to 2015. godine i naše veliko istraživanje o životu u bivšoj državi. Prisjetimo se, anonimno smo ispitali više od 2200 osoba, a između njih smo izdvojili više od 1700 građana Hrvatske (1097) i BiH (617) starijih od 45 godina. Njihove smo stavove o životu u SFRJ uobličili u izvještaj sa zasebnim podacima za svaku državu. Razlog je taj što upravo oni imaju iskustvo potpunog odrastanja i života u bivšem sistemu.

Rezultati istraživanja iznenadili su mnoge. Naime, naši ispitanici iz Hrvatske gotovo da se nisu mogli sjetiti niti jedne negativne činjenice o životu u Jugoslaviji pa im je čak i život u jednopartijskom neslobodnom sustavu u 21. stoljeću bio prihvatljiv. Naime, u istraživanju je čak 74 posto ispitanika iz Hrvatske s ozbiljnim iskustvom života u SFRJ  izjavilo da bi, pod određenim uvjetima, ponovno moglo živjeti u društvu s jednom političkom strankom.

“Od niza ponuđenih vrijednosti koje su nekad više cijenile, hrvatski ispitanici su najčešće označili sigurnost posla (88%), a potom i javno zdravlje (78%).  Dalje na ljestvici slijede prijateljstvo (72%), ekonomska sigurnost (72%) i solidarnost (71%). Čak 67% ispitanih hrvatskih građana starijih od 45 godina misli da su se nekad više uvažavali stariji kao i to da je obrazovanje bilo više cijenjeno. Da su nekad bila afirmiranija prava seksualnih manjina (LGBT) misli svega 2% ispitanih, dok ih 12% misli kako je sloboda govora bila na većoj cijeni. Čak 39% ispitanih misli da se je položaj žena pogoršao, dok ih 21% misli kako je pred ženama danas više mogućnosti. 34%  misli da je položaj žena jednak kao i prije”, stoji u rezultatima istraživanja “Je li nam nekad bilo bolje?”

I dok se dobar dio ovih odgovora, istini za volju, može staviti pod nazivnik protesta, prvenstveno zbog razočaranja u novonastale države, u nastaloj javnoj raspravi zamijetili smo velik dio starijih građana koji su zaista zažmirili na sve mane bivše države pa su ih čak predstavljali i prednostima.

Prošlost je… ružičasta

Fenomen “ružičastih naočala za gledanje u prošlost”, dobro je dokumentiran i već smo ga nekoliko puta analizirali u našim prilozima, prvenstveno kroz iskustvenu komparaciju i vremensku lentu na kojoj se ona odvija. No kada je riječ o starijim osobama, znanstvenici su detektirali još jedan proces.

Pristranost pamćenja koja favorizira prisjećanje pozitivnih slika, utvrdili su to kalifornijski psiholozi s početka naše priče, povećava se u sukcesivno starijim dobnim skupinama. Konkretne podatke ovog istraživanja moguće je pronaći u lipanjskom izdanju časopisa Journal of Experimental Psychology: General iz 2003. godine, a koji izdaje Američka psihološka udruga (APA).

Uz to, psiholozi su dokumentirali tendenciju starijih ljudi da učinkovitije kontroliraju svoje emocije nego mlađi ljudi, i to metodom održavanja pozitivnih i smanjenjem negativnih osjećaja. Istraživači predvođeni dr. Susan Turk Charles sa Sveučilišta Kalifornije u Irvineu željeli su razumjeti zašto i kako se to događa pa su se usredotočili na ulogu pamćenja.

Sretno pamtimo, ružno odbacujemo

Charles i njezini kolege proveli su dva istraživanja kako bi ispitali dobne razlike u pamćenju pozitivnih, negativnih i neutralnih slika ljudi, životinja, prirodnih scena i neživih predmeta. Na primjer, među slikama ljudi, pozitivna slika prikazuje muškarca i dječaka na plaži kako gledaju galebove iznad njih; negativna slika prikazuje par koji izgleda tužno dok stoje na groblju i zure u nadgrobni spomenik; a neutralna slika prikazivala je ronioce kako provjeravaju svoju opremu pokraj doka.

U oba eksperimenta, psiholozi su sudionicima prvo pokazali slike. Zatim su testirali pamćenje (koliko su se sjetili) i prepoznavanje po pamćenju (jesu li iz veće skupine slika izdvojili one koje su ranije vidjeli).

Prvo je istraživanje na kušnju stavilo 144 sudionika u skupinama od 18-29, 41-53 i 65-80 godina. Starije odrasle osobe prisjetile su se manje negativnih slika u odnosu na pozitivne i neutralne slike. Za starije odrasle osobe, prepoznavanje po sjećanju također se smanjilo za negativne slike. Kao rezultat toga, mlađe odrasle osobe su bolje pamtile negativne slike.

U drugom istraživanju u kojem su sudjelovala 64 sudionika (podjednako podijeljenih između dobi 19-30 i dobi 63-86), znanstvenici su istražili utjecaj raspoloženja na pamćenje i prepoznavanje po pamćenju. Pokazalo se da raspoloženje nema utjecaj na „vezanje za negativnosti“ te da mladi ljudi jednostavno biše pamte negativne slike, a stariji upravo suprotno.

Zanimljivo, iako su obje skupine više vremena provele proučavajući negativne slike, samo ih se mlađa skupina bolje prisjetila i prepoznala.

Selektivno pamćenje je sjajna stvar

Ovo istraživanje zapravo podupire teoriju “socioemocionalne selektivnosti” prema kojoj ljudi, kako stare i postaju svjesniji ograničenog vremena preostalog u životu, svoju pozornost usmjeravaju na pozitivnije misli, aktivnosti i sjećanja. “S godinama”, pišu autori ovog istraživanja, “ljudi pridaju sve više vrijednosti emocionalno smislenim ciljevima i stoga ulažu više kognitivnih i bihevioralnih resursa u njihovo postizanje.”

Iza dijela tih procesa “konce vuče” i sama fiziologija. Fiziologija može pomoći procesu. Naime, neuroznanstvenici su proveli istraživanje mozga koje sugerira da se kod starijih osoba amigdala aktivira jednako na pozitivne i negativne slike, dok se kod mlađih odraslih osoba više aktivira na negativne slike. To sugerira da starije odrasle osobe kodiraju manje informacija o negativnim slikama pa je normalno da ih se i manje prisjećaju. Ili, kako pjesma kaže, pamtimo samo sretne dane. I dobro da je tako.