Konzumacija mesa je pogubna za klimu. Može li vegetarijanstvo spasiti svijet?

Sve više ljudi ne jede meso. Jesu li vegetarijanci doista najveći borci protiv klimatskih promjena? I koliko je uopće za klimu štetna konzumacija mesa?

Globalna potrošnja mesa znatno je porasla posljednjih desetljeća. Prema podacima UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO), potrošnja po glavi stanovnika gotovo se udvostručila: s oko 23,1 kilograma (kg) godišnje ranih 1960-ih na 43,2 kg u 2019. godini. Glavni razlog je rast prosperiteta u mnogim zemljama, što mijenja prehrambene navike mnogih ljudi. Što je društvo bogatije, to se jede više mesa, piše Deutsche Welle.

Prema jednoj prognozi, potrošnja po glavi stanovnika za 2022. godinu iznosit će 69,5 kg. Istovremeno će se u siromašnim zemljama u istom razdoblju konzumirati samo 27,6 kg mesa po glavi stanovnika.

Emisije stakleničkih plinova

Prema FAO-u, stočarstvo je zaslužno za 14,5 posto svih emisija stakleničkih plinova koje je izazvao čovjek. Osim ugljičnog dioksida (CO2), štetni plinovi koji tu nastaju su metan (CH4) i dušikov oksid (N2O). Smatra se da oba ova plina utječu na klimatske promjene slično kao CO2. Iako se metan i dušikov oksid zadržavaju u atmosferi mnogo kraće od CO2, njihov je učinak mnogo jači: stoga se smatra da je metan oko 25 puta pogubniji za klimu od ugljičnog dioksida, a dušikov oksid skoro 300 puta.

Efekt svih stakleničkih plinova se pretvara u ekvivalente CO2 (CO2eq) kako bi se statistički, odnosno u brojevima, izrazio utjecaj štetnih plinova na klimu. Najveći dio štetnih emisija u stočarstvu proizlazi iz proizvodnje hrane za životinje (58 posto) i fermentacije tijekom procesa varenja kod životinja (31 posto). Konkretno, preživači kao što su goveda, ovce i koze proizvode velike količine metana. Tu su i plinovi koji se oslobađaju prilikom prerade i transporta gnojiva (7 posto) i skladištenja (4 posto). Između ostalog i zbog velike mase životinja, oko 87 posto emisija metana i dušikovog oksida u stočarstvu oslobađa se uzgojem goveda.

Međutim, ove brojke se ne mogu izjednačiti s emisijama štetnih plinova do kojih dolazi potrošnjom mesa, jer se odnose na stočarstvo u cjelini. Spomenute emisije uključuju i proizvodnju drugih životinjskih proizvoda kao što su mlijeko, sir, želatin ili vuna. Na krave muzare otpada veliki dio emisije metana koji nastaje prilikom uzgoja goveda.

Može se reći da stočarstvo s udjelom od oko 15 posto daje značajan doprinos globalnoj emisiji stakleničkih plinova, koje je stvorio čovjek. Njihov udio je gotovo jednako velik kao i udio štetnih plinova, koji nastaju u prometu na svjetskoj razini.

Odustati od mesa?

Sami pogled na emisije stakleničkih plinova u stočarstvu ne daje odgovor na ovo pitanje, jer se, kao što smo vidjeli, one ne mogu pripisati samo konzumaciji mesa. Slika postaje vidljivija ako se usporede bilance emisija štetnih plinova različite biljne i životinjske hrane, kao u studiji objavljenoj 2021. godine u časopisu Nature Food.

Dolazi se do zaključka da je biljna hrana odgovorna za samo 29 posto emisija stakleničkih plinova, koji se oslobađaju tijekom proizvodnje hrane. 57 posto dolazi od uzgoja i držanja krava, svinja i druge stoke, uključujući proizvodnju stočne hrane. Prema tome, samo proizvodnja govedine čini oko četvrtinu ukupnih globalnih emisija štetnih plinova koji nastaju u procesu proizvodnje hrane. Studija navodi uzgoj riže kao drugi najveći uzrok emisije stakleničkih plinova s udjelom od oko 12 posto, ispred ostalih vrsta mesa kao što su svinjetina, perad i proizvodnja ovaca ili mlijeka.

Međutim, studija razmatra samo ukupne globalne bilance emisije različitih vrsta hrane. Ako se podaci raščlane na jedan kilogram odgovarajuće vrste mesa ili žitarice, pokazuje se nešto drugačija slika. Pa ipak i s raščlanjivanjem namirnica, proizvodnja goveđeg mesa ostaje daleko najveći “krivac” stakleničkih plinova sa 99,48 kg CO2 ekvivalenta po kilogramu mesa – što je dvostruko više od drugog najvećeg zagađivača, janjetine ili ovčetine (39,72 kg).

Međutim, emisijska bilanca svinjetine i peradi, s 12,31 kg odnosno 9,87 kg CO2eq po kilogramu, povoljniji je od sira (23,88 kg) ili ribe iz uzgoja (13,63 kg). Potrošnja mesa nije ista kod svih vrsta mesa. Svatko tko jede perad umjesto govedine može poboljšati svoj osobni emisijski odnosno klimatski balans: i to za oko 0,8 tona CO2eq uz prosječnu globalnu potrošnju govedine od 9 kg godišnje. U Europi i Sjevernoj Americi, gdje je prosječna potrošnja govedine veća, potpunom zamjenom vrste mesa bi se izbjegle emisije od 1,2 tone CO2eq u Europi i 3,3 t CO2eq u SAD-u po glavi stanovnika godišnje.

Biljna hrana ima puno bolju bilancu

Međutim, daljnje usporedne također pokazuje da skoro sve vrste biljne hrane imaju daleko bolji emisijski balans štetnih plinova od namirnica životinjskog podrijetla. Proizvodnja jednog kilograma riže “skrivi” 4,45 kg CO2eq, što je manje od polovine proizvodnje jednog kilograma peradi. Dakle, ako nikako ne jedete meso, možete još više smanjiti svoj osobni CO2-otisak: u svjetskom prosjeku za 1,1 tonu, u Europi za 1,8 tona a u Sjevernoj Americi za čak 4 tone CO2eq.

Četiri tone emisije stakleničkih plinova – to je količina koju prosječni Indijac prouzroči tijekom dvije godine i četiri mjeseca u svim područjima života. U Etiopiji 31 osoba emitira istu količinu stakleničkih plinova koliko u Sjevernoj Americi to napravi samo jedan stanovnik koji jede meso.

Kako bi se do 2050. postigla neutralnost stakleničkih plinova, svaka osoba na Zemlji bi smjela emitirati više od dvije tone CO2eq godišnje – odnosno tek nešto više od količine stakleničkih plinova koju prouzroči prosječan Europljanin konzumacijom mesa.

Izbjegavanje posebice govedine, janjetine i ovčetine može čak imati i druge pozitivne efekte na okoliš i klimu – zato što je za proizvodnju ovih vrsta mesa potrebno oko 116 puta više zemlje nego, na primjer, za uzgoj riže.

Prema novoj studiji UN-ovog Programa za okoliš (UNEP), stočarstvo koristi 78 posto svih poljoprivrednih površina na svijetu. Prirodna staništa se uništavaju zbog progresivnog širenja oranica i pašnjaka. Upotreba gnojiva i pesticida na ovim područjima dodatno povećava smanjenje biodiverziteta.

Zaključak

Globalna proizvodnja mesa, u usporedbi s drugom hranom, ima veliki udio u globalnim emisijama stakleničkih plinova. Ne samo što doprinosi klimatskoj krizi, već ona direktno uništava okoliš. Odustajanjem od mesa bi posebno ljudi koji jedu mnogo mesa, mogli značajno smanjiti svoj osobni “doprinos” klimatskoj krizi. Jednostavna zamjena govedine drugim vrstama mesa već bi značila smanjenje velikih količina stakleničkih plinova.

Provjera činjenica: zaštita klime i što ja tu mogu učiniti?

Kada bi postali vegetarijanci, prosječni Europljanin (sa 6,61 tona CO2eq godišnje) i stanovnik Sjeverne Amerike (sa 14,2 tona CO2eq godišnje) mogli bi izbjeći više od četvrtine vlastitih godišnjih emisija stakleničkih plinova. Međutim, ne smijemo zaboraviti da u drugim područjima života emitiramo znatno više stakleničkih plinova i to u mnogo kraćem vremenu: svatko onaj tko pređe oko 10.000 kilometara godišnje ili samo jednom leti iz Europe do New Yorka i natrag, već ima više od dvije tone CO2eq na svom klimatskom računu. Ako odletite na odmor iz Europe u Aziju ili Južnu Ameriku – to su već 4 tone. Takvim putovanjima Europljani u roku od nekoliko sati šalju u atmosferu istu količinu štetnih plinova koju su uštedjeli nakon dvije godine – bez mesa.