Jugoslavija 1975: Božić i krštenja nisu dobrodošli, a stranci i svećenici se zatvaraju, Crkva je proglašena oporbom

“Jugoslavenski komunistički čelnici su organiziranu religiju označili kao opasnog domaćeg neprijatelja, a očekuje se da novi strogi zakoni koji reguliraju crkvene aktivnosti stupe na snagu prije kraja godine. Tisak pod kontrolom vlade napao je kao nedolične aktivnosti kršćanskih i muslimanskih vođa, od kojih su neki u inozemstvu. Govori vladinih i vođa Partije poprimili su isti ton prema vjeri.”

Uvod je to u tekst koji je 22. prosinca 1975. godine objavio New York Times, a koji potpisuje Malcolm W. Browne, dobitnik Pulitzerove nagrade (1964.) za izvještavanje iz stranih zemalja. Riječ je novinarskom prikazu položaja Crkve u Jugoslaviji koji se gotovo navlas poklapa i s člancima koji se u isto vrijeme pojavljuju u jugoslavenskom tisku. Naime, samo godinu dana kasnije u omladinskom časopisu Tina objavljen je prilog “Omladina i religija – Sveto doba je iza nas“. Ostatak analize sa stranica New York Timesa pročitajte u nastavku ovog priloga.

Takvi napadi (politički i medijski napadi na Crkvu, op.ur) varirali su u intenzitetu, ali mnogi su općenito sugerirali da su crkveni pripadnici krivi za špijuniranje, sabotažu i izdaju te za potkopavanja morala mladih. Na sastanku lokalne komunističke organizacije u Zagrebu ovog mjeseca, čelnici stranke opisali su crkvu kao “oporbenu snagu koja je najizrazitija u jugoslavenskom društvu”. Pozvali su pravne strukture da spriječe Crkvu da “pređe ustavna ograničenja”.

Titove godine kao čimbenik

Visoka dob predsjednika Tita, koji ima 83 godine, i uvjerenje da se moraju ubrzano pripremiti njegovi nasljednici, smatraju se primarnim razlozima nove kampanje protiv vjerskih organizacija. Savezni tužitelj Jugoslavije nedavno je izvijestio da je među nedavnim političkim uhićenjima bilo osam svećenika “koji su djelovali s neprijateljskih pozicija”.

Vjerski poglavari smatraju posebno zlokobnom izjavu koju je 26. studenog dao general-pukovnik Vojske Jugoslavije Đoko Jovanić, a koji je predsjednik Koordinacijskog odbora za općenarodnu obranu i narodnu samozaštitu. Na sastanku odbora general Jovanić je izrazio potrebu za održavanjem narodnih skupova na kojima bi se ljudi obučavali tehnikama “obrane i sigurnosti”. “Borit ćemo se protiv klasnog neprijatelja, a također i protiv gospodarskog kriminala i protiv djelovanja Crkve, imajući u vidu da je politički protivnik stalno aktivan”, rekao je.

Suzbija se štovanje Božića

Postoje znakovi da više nego ikad ove godine vlasti pokušavaju suzbiti sve javne znakove štovanja Božića. Beogradski dnevnik Politika posvetio je uvodnik osudi prodavaonice ploča u Subotici, gradu nedaleko granice s Mađarskom, koja je izlagala album lokalnih božićnih pjesama.

Zakoni koje treba donijeti

Svaka od šest jugoslavenskih konstitutivnih republika i dvije autonomne pokrajine izradile su svoj novi zakon o vjeri, a očekuje se da će svaki od njih zakonodavna tijela usvojiti u sljedećih nekoliko tjedana. Novi zakoni prvi su u vezi s vjerom koje je Jugoslavija proglasila nakon nacionalnog zakona od 22. svibnja 1953. koji navodno jamči vjersku slobodu, a zabranjuje “zlouporabu vjerskih funkcija”.

Čini se da su najoštriji novi nacrti zakona za republike Sloveniju i Hrvatsku te za pokrajinu Vojvodinu, gdje je zajedno koncentrirana većina od osam milijuna jugoslavenskih rimokatolika. Vladini dužnosnici rekli su da posebnu zabrinutost izazivaju aktivnosti Katoličke crkve jer su njezine “nereligiozne” aktivnosti veće. Općenito, novi bi zakoni ograničili ili potpuno zabranili bilo kakvu javnu aktivnost crkvenih dužnosnika izvan crkvenih prostorija.

U Sloveniji bi zakon zabranio više vjersko obrazovanje, ustanove za brigu o djeci, vrtiće za djecu zaposlenih majki te kulturne, dobrotvorne i poslovne aktivnosti. Takva bi ograničenja “samo provela ustavnu odvojenost crkve i države”, prema Rudiju Čačinoviču, predsjedniku slovenske Državne komisije za odnose s vjerskim zajednicama.

Slovenski komunistički dužnosnici priznali su da je “do sada, zbog velikog broja zaposlenih žena i nedostatka dječjih vrtića, ovu suštinski društvenu funkciju, tu i tamo, preuzela crkva”. Ali ova se situacija mora brzo promijeniti, kažu dužnosnici. To priznaju i komunistički lideri. Treba dotjerati i sam komunizam.

Ateističke pogrebe “dignuti na višu razinu”

Obični ateistički član Partije pokapa se bez ceremonije i bez službenih predstavnika osim onih koji nabacuju zemlju na njegov lijes, zabilježeno je na nedavnom partijskom skupu. Nasuprot tome, pogrebi uglednika imaju govore i limenu glazbu. Crkva, rekao je govornik na skupu, stvara poseban događaj od ukopa čak i najobičnijeg čovjeka, a “mi iz stranke moramo učiniti više za takve ceremonije”.

Slovenski zakon će zahtijevati da će svećenici za svaki blagoslov kuće morati primiti službeni poziv, a čak će i duljina vremena zvonjenja crkvenog zvona za okupljanje vjernika podlijegati službenim propisima.

Dužnosnici se nadaju da će u Vojvodini ukinuti neformalne tečajeve svjetovnih predmeta koje vode katolički svećenici, kao i stipendije koje daju adventistički propovjednici lokalnoj djeci za učenje engleskog jezika u Britaniji. Vojvođanski dužnosnici planiraju i spriječiti druge crkvene aktivnosti usmjerene prema mladima, poput prikazivanja crtanih filmova u crkvenim zgradama ili podučavanja mladih od strane pojedinih svećenika vožnji motora i automobila.

Čak i u Srbiji, čiji se novi zakon čini vjerojatno manje drastičnim od onih u drugim republikama, sve će se vjerske skupine po prvi put morati registrirati pri Vladi. Srbijanski zakon također zabranjuje distribuciju vjerske literature izvan crkvenog prostora, osim putem privatne pretplate.

Distribucija vjerske literature može dovesti strance kao i građane u ozbiljne probleme. Tijekom prošle godine jedna je američka košarkaška momčad ukorena zbog toga, a jedan švedski par osuđen je na 20 dana zatvora zbog dijeljenja vjerske literature u ekonomskoj školi.

U Srbiji blaži zakon zbog manje katolika

Prema riječima Vlade Stanojevića, čelnika Agencije Vlade Srbije za vjerska pitanja, srpski će zakon biti blaži od ostalih jer je u Srbiji manje rimokatolika. “Većina problema koje smo imali odnosila se na Katoličku crkvu”, rekao je u intervjuu. “To je zato što su katolici puno aktivniji od Srpske pravoslavne crkve u promicanju svoje vjere.”

Srpska pravoslavna vjera, poput ruske, grčke i drugih istočnih pravoslavnih vjera, dominantna je vjera u republikama Srbiji, Makedoniji i Crnoj Gori. Ali ni svećenici i časne sestre srpske pravoslavne vjeroispovijesti nemaju nikakvog povjerenja u vlasti.

Nedavni uvodnik u dnevniku Komunističke partije Borba žalio se da su “čak i djeca čiji su roditelji bili članovi Saveza komunista Jugoslavije krštena u crkvi bez znanja svojih roditelja”. Prema novom zakonu, za sva krštenja bit će potrebni potpisi oba roditelja umjesto jednog, kao i formalni pristanak djeteta, ako je ono starije od 10 godina.

Razlozi za kampanju protiv Crkve

Jugoslavenske vlasti više su zabrinute za religiju nego njihove kolege u sovjetskom bloku. Tri su glavna uzroka jugoslavenskih strahova.

Prvi je tradicionalni ateizam gotovo svih marksističko-lenjinističkih vlada. Jugoslavenski vjernici nikada nisu bili primljeni u Komunističku partiju. Zabranjeno je javno obilježavanje vjerskih praznika. Ali postoje znakovi da je sve veći broj mladih ljudi zainteresiran za religiju.

Drugi uzrok je povijesni. U danima prije i tijekom Drugog svjetskog rata, kada su se jugoslavenski komunisti borili za vlast, njihovi najopasniji protivnici bili su Pravoslavna crkva, koja je snažno podržavala monarhiju, i Rimokatolička crkva.

Treći glavni razlog za sumnju Beograda u organiziranu religiju je inherentna krhkost unije zasebnih nacija koje čine modernu Jugoslaviju. Od svog nastanka, 1918. godine, Jugoslavija je bila zahvaćena separatističkim elementima, u svim svojim sastavnim republikama i pokrajinama. A s nekima od njih identificirane su i posebne vjere — s Hrvatima katolicizam, a s Srbima pravoslavna vjera.