Možemo se naučiti ne osjećati kronične bolove, prvi pacijenti su već izliječni

Kronični bolovi su glavni uzrok smetnji. Ali, ljudi mogu istrenirati mozak da razmišlja drugačije. Ključ je promjena načina na koji se razmišlja o bolovima, piše Deutsche Welle.

Danijel Waldrip je jednog dana kosio travu u rodnom gradu Boulderu u američkoj saveznoj državi Colorado. Sljedećeg dana je osjetio intenzivni bol u leđima koji je pripisao kosidbi. To je bio početak 18-godišnje borbe s kroničnim bolovima i bezbrojnim neuspješnim tretmanima, poput fizioterapije, kiropraktičara, akupunkture i masaže.

Svjetska zdravstvena organizacija kaže da je bol u leđima glavni uzrok zdravstvenih smetnji u 160 zemalja svijeta. Većina fizioterapija samo smanjuje bol, ali ga ne eliminira, a lijekovi protiv bolova pružaju samo privremeno olakšanje.

“Bilo je trenutaka kada sam se osjećao kao da sam paraliziran, toliko me je boljelo. Bilo je i trenutaka kada je bilo nekako u redu, ali bol je uvijek bila tu, bio je stalni dio mog života”, rekao je Waldrip za DW.

Ovaj 49-godišnjak je živio s kroničnim bolovima do sredine 40-ih, a onda je čuo za kliničko ispitivanje koje je bilo organizirano u njegovom rodnom gradu. Naziv inovativnog tretmana je “terapija obrade bola” (eng Pain reprocessing therapy, PRT). Ova vrsta terapije ima za cilj smanjenje straha pacijenata od određenih pokreta tako što im se ulijeva samopouzdanje da određeni pokreti tijela neće prouzročiti bol.

Svaki sudionik u ispitivanju je dobio jednu terapiju s liječnikom i osam seansi sa psihoterapeutom u razdoblju od četiri tjedna. Nakon mjesec dana, Waldrip je u potpunosti prestao osjećati bol. “Prošle su tri, četiri godine otkako sam završio tretman, a ja nisam imao više nijedan problem. Terapija mi je potpuno promijenila život”, objasnio je.

Što je zapravo kronični bol?

Bol je poput alarma koji nas upozorava da smo se povrijedili. Bez obzira na to gdje se osoba fizički povrijedi na tijelu, osjećaj boli se formira u mozgu. Živci šalju signale mozgu kako bi ga “obavijestili” da se nešto dogodilo u tijelu i mozak tada odlučuje hoće li proizvesti osjećaj boli, a to ovisi od toga misli li mozak da postoji opasnost – ili ne.

Bol skreće pozornost osobe na potencijalnu štetu i smanjuje se kada signal upozorenja više nije potreban. To se zove akutnim bolovima i u pitanju je iznenadni osjećaj koji se javlja na nešto specifično, poput opekotine, povrede, operacije ili stomatološke intervencije. Ali bol koji traje duže od tri mjeseca, usprkos tretmanima, smatra se kroničnim.

“Važno je da ljudi mogu osjetiti bol. To je ključno za preživljavanje, ali usprkos tome neki ljudi imaju konstantne bolove usprkos terapijama”, rekao je James McAuley, psiholog i profesor na Sveučilištu Novog Južnog Velsa.

Međutim, u mozgu se događaju određene promjene kada akutni bol postane kronični. “Živci se pogrešno aktiviraju i govore mozgu da pacijent ima bolove ili da postoji rizik od oštećenja”, objasnio je direktor Rehabilitacijske jedinice u bolnici St. Vincent’s Public, Steven Faux.

Ispravljanje odnosa između mozga i tijela

U studiji iz Colorada, objavljenoj u časopisu Američkog medicinskog udruženja (JAMA) u siječnju  ove godine, sudjelovao je 151 pacijent s kroničnim bolom u leđima. Prema znanstvenoj proceduri, jedna je skupina dobivala PRT terapiju, a placebo skupina je nastavila primati uobičajenu fizioterapiju i lijekove.

“Ono što je posebno upečatljivo u vezi s rezultatima je da su dvije trećine ljudi u grupi za inovativnu terapiju bilo skoro bez bolova u usporedbi sa samo 20 posto u grupi za standardnu terapiju”, rekao je glavni suradnik na studiji, klinički psiholog i neurolog na Sveučilištu u Coloradu, Yoni Ashar.

Snimke magnetne rezonance mozga sudionika prije i nakon studije pokazala je da je nova terapija koja radi na promjeni odnosa mozga prema boli promijenila način na koji ju ljudi doživljavaju.

Druga studija objavljena u časopisu Američkog medicinskog udruženja u kolovozu ove godine također je zabilježila uspjeh u liječenju kronične boli u leđima kod pacijenata. Pristup, koji je razvio McAuley u Australiji pokazao se uspješnim u poboljšanju komunikacije između mozga i leđa.

Studija je podijelila 276 sudionika u dvije grupe: jedna skupina je imala tečaj senzomotorne obuke od dvanaest tjedana, dok je druga placebo grupa u tom periodu primala lažne tretmane. Oko 20 posto sudionika se potpuno oporavilo od kronične boli, što znači da su svoju bol ocijenili kao 0 i 1 na skali do 10.

Riječi utječu na oporavak

Ključna stvar za obje studije leži u potencijalu da ljudi steknu povjerenje da se kreću bez razmišljanja ili straha će se ozlijediti, odnosno da će se njihovi bolovi pogoršati. Jedan dio rada na ulijevanju povjerenja se odnosi na riječi koje povezujemo s kroničnim bolovima. Kada su 80-ih razvijane visokokvalitetni strojevi za skeniranje, zdravstveni radnici su po prvi put mogli jasno vidjeti kralježnice ljudi s bolovima u leđima. Videli su okoštavanje, pršljenove koji su izgledali kao da se raspadaju ili diskove koji su “iskočili”.

Tek kasnije su liječnici shvatili da pacijent može da ima ispupčenu kralježnicu i ne osjećati kronične bolove. Do tada je bilo uobičajeno da neki ljudi misle da će imati kronične bolove iako to nije nužno bio slučaj i to sve zbog jezika koji koristimo za opis boli. Neke studije su otkrile da negativan rječnik, uključujući i samu riječ bol, može dovesti do toga da ljudi pridaju veći značaj bolu.

To je istaknuto i u studiji iz 2019. godine koja je otkrila da su ljudi osjećali veće bolove kada su korištene riječi povezane s bolom. Tek kada su naučili svoj um da koristi neutralne izraze i vidjeli svoju kralježnicu na snimkama, uspjeli su “naučiti” mozak da razmišlja drugačije.