Hrvatski građani, kada je riječ o štednji, vjeruju nekretninama. Novac će rijetko uložiti u dionice ili investirati u neki biznis, no s druge strane – kvadrati se kupuju kad god je to moguće. I ne samo kvadrati za život. Europski nadprosječno hrvatski građani posjeduju veliki fond vikendica, a u novije vrijeme prazne stambene kvadrate pretvaraju u apartmane, na žalost protivnika rentijerske ekonomije.
U konačnici, takva nekretninska štednja solidno je nasljedstvo djeci. No sve je više djece koja ne žive u Hrvatskoj pa posao i obrazovanje traže u drugim državama, koristeći obilno europsku slobodu protoka ljudi i roba. Pa se ostarjeli roditelji nađu sami u tim pustim kvadratima. Očekivano, zbog rodno nepravedne biologije, češće su to žene koje starost provode među praznim sobama.
Zapravo, riječ je o trendovima koje možemo poopćiti na cijelu Europsku uniju. Europski statistički ured Eurostat tako navodi da su posljednja desetljeća obilježena padom prosječne veličine kućanstava. To je, makar djelomično, posljedica manjeg broja novorođenih, većeg broja razvoda, ali i promjena u kulturi stanovanja pri čemu trogeneracijsko življenje (baka i djed, suprug i supruga te njihova djeca) iz nekadašnjeg pravila danas predstavljaju izuzetak.
Žene češće žive same
Zamjetno je, upozoravaju europski statističari da je i sve više staračkih samačkih domaćinstava, osobito kada je o ženama riječ. A upravo su te žene posebno izložene siromaštvu i socijalnoj isključenosti.
Tako su, prema posljednjim kompletiranim podacima, 2018. godine, tri petine (58,0 posto) svih muškaraca u dobi od 65 godina ili više, a koji žive u EU-27, dijelili kućanstvo samo s partnerom. No kad se o ženama radi, situacija je sasma drugačija: samo 39 posto žena u dobi od 65 godina ili više dijelilo je kućanstvo s partnerom.
Na Cipru i u Nizozemskoj otprilike tri četvrtine svih starijih muškaraca živjelo je u kućanstvima kao dio para, dok je taj udio bio manji od polovice u Španjolskoj, Latviji, Malti, Slovačkoj, Bugarskoj, Rumunjskoj i Poljskoj — gdje je relativno visok udio starijih muškaraca živio u drugim vrstama kućanstva. Na primjer, s drugim članovima obitelji, prijateljima ili drugim osobama. Eurostat tako zaključuje da je puno vjerojatnije da će starije žene u dobi od 65 ili više godina živjeti same.
U 2018. udio starijih žena koje žive u kućanstvima sa samo jednom osobom bio je 40,2 posto diljem EU-27, dok je udio starijih muškaraca bio 21,8 posto. Više od polovice svih starijih žena u Danskoj i Estoniji živjele su same, dok je najmanji udio starijih žena koje žive same zabilježen na Cipru (23,4 posto) i u Španjolskoj (31,0 posto).
Prema Eurostatovoj bazi podataka, 2018. godine u Hrvatskoj je 27,6 posto ljudi starih 65 i više godina živjelo u samačkim kućanstvima, a taj se broj u 2021. godini popeo na 27,8. Pri tome je lani 35,9 posto žena te dobi živjelo samo u domaćinstvu, dok je za muškarce taj udio bio znatno manji – 16,2 posto.
Vjerojatnije je da će žene živjeti u institucionalnim kućanstvima
Ogromna većina starijih osoba i dalje živi u privatnim kućanstvima. Kako god, sami, sa supružnikom ili s drugim osobama. No kad godine stisnu, mnogi se ipak odluče preseliti u instituciju poput doma za stare i nemoćne, pogotovo ako im je potrebna dugotrajna njega, ili u (rjeđe) organizirana umirovljenička naselja gdje mogu dobiti svu potrebnu pomoć za nastavak samostalnog života.
Dok većinu troškova zdravstvene skrbi u EU pokrivaju sustavi socijalne zaštite, dugotrajna socijalna skrb obično se tretira na drugačiji način. Doista, rijetko je da su takve usluge pokrivene u istoj mjeri kao zdravstvena skrb. To znači da odgovornost za financiranje institucionalne skrbi često leži na starijoj osobi kojoj je takva skrb potrebna (ili na njihovoj obitelji).
U 2011. godini (posljednji kompletirani podaci za EU), 3,8 posto starijih žena (u dobi od 65 godina ili više) u EU živjelo je u institucionalnom kućanstvu. To je dvostruko više od odgovarajućeg udjela zabilježenog za starije muškarce – njih je bilo damo 1,9 posto.
Usamljeni starci u velikim stanovima postaju pravilo, a ne izuzetak
Suprotno problemu prenapučenosti, koji obično pogađa mlađe ljude i one koji žive u nekim od najvećih europskih gradova, veća je vjerojatnost da će stariji ljudi živjeti u nedovoljno nastanjenim stanovima, navodi Eurostat.
Statističari nedovoljno naseljeni stan definiraju kao stan prevelik za potrebe kućanstva koje u njemu živi, u smislu viška soba, točnije spavaćih soba. U statističke svrhe, stan se definira kao nedovoljno naseljen ako kućanstvo koje živi u njemu ima na raspolaganju više od minimalnog broja soba koje se smatraju odgovarajućim.
Prema dostupnoj Eurostatovoj bazi podataka, u Hrvatskoj je 2018. godine 16,9 posto osoba starijih od 65 godina živjelo u nedovoljno naseljenim stanovima. Do 2021. godine taj je udio narastao na 20,6 posto. Pri tome su u prošloj godini starije žene u 18,6 posto slučajeva živjele u suvišnim kvadratima, dok je takvih muškaraca bilo 23,4 posto.
U 2018. kućanstva u EU-27 imala su u prosjeku 1,6 soba po osobi. Starije osobe imale su više soba u svojim stanovima: u prosjeku 2,0 sobe po osobi za kućanstva koja su činile dvije odrasle osobe od kojih je najmanje jedna bila u dobi od 65 ili više godina, te 3,3 sobe po osobi za kućanstva koja su činila sama osoba u dobi od 65 godina ili više. više. Najčešći uzrok nedovoljne naseljenosti je taj što stariji pojedinci ili parovi nastavljaju živjeti u istoj nekretnini dugo nakon što su njihova djeca napustila obiteljski dom, unatoč tome što je, na primjer, velika, skupa za grijanje i održavanje ili neprilagođena.
Prosječan broj soba po osobi za kućanstva koja se sastoje od jedne osobe u dobi od 65 ili više godina bio je posebno visok u Belgiji, Luksemburgu, Španjolskoj i Cipru (4,3-4,7 soba u 2018.), popevši se na 5,2 sobe u Irskoj i dostigavši vrhunac od 5,3 sobe na Malti. Svih ovih šest država članica EU također je zabilježilo relativno visok prosječan broj soba po osobi za sva kućanstva. Nasuprot tome, prosječan broj soba bio je relativno nizak za sva kućanstva i za kućanstva sastavljena od starijih ljudi u Latviji i u većini istočnih država članica EU-a, osim Mađarske.
Polovica starijih građana EU živjela je u nedovoljno nastanjenim stanovima
U 2018. udio radno sposobnih odraslih osoba (u dobi od 18 do 64 godine) koje žive u nedovoljno nastanjenim stanovima diljem EU-27 bio je manji od jedne trećine (30,7 posto). Nasuprot tome, udio starijih osoba (u dobi od 65 godina ili više) koje žive u nedovoljno nastanjenim stanovima bio je blizu polovine (46,9 posto).
Kako objašnjavaju u Eurostatu, ovaj obrazac – veći udio starijih ljudi nego radno sposobnih odraslih koji žive u nedovoljno nastanjenim stanovima – primijećen je u svim državama članicama EU-a. Udio starijih ljudi koji žive u nedovoljno nastanjenim stanovima dosegao je vrhunac od 92,8 posto u Irskoj, a bio je veći od 85 posto na Cipru i Malti. Nasuprot tome, u Poljskoj, Hrvatskoj (podaci za 2018, vidi gore!), Latviji i Rumunjskoj manje od 20 posto starijih ljudi živjelo je u nedovoljno nastanjenim stanovima. Najmanji udio zabilježen je u Rumunjskoj (12,0 posto). Ova velika razlika među državama članicama može biti objašnjena, među ostalim, jesu li stariji ljudi pretežno živjeli: u kućama ili stanovima/stanovima; u urbanim ili ruralnim područjima; sami ili sa svojom (širom) obitelji.
Stariji češće posjeduju kuće
Starije osobe (u dobi od 65 godina ili više) vjerojatnije će biti vlasnici kuće nego mlađe osobe. U 2018. oko 60,9 posto starijih osoba koje žive same u EU-27 bili su vlasnici kuća bez nepodmirene hipoteke ili stambenog kredita; samo 4,7 posto bili su vlasnici kuća koji još nisu otplatili svoju hipoteku. Nasuprot tome, više od jedne trećine (34,4 posto) starijih osoba koje žive same u EU-27 bili su podstanari. Viši udio — 21,9 posto starijih osoba koje žive same — bili su podstanari sa najamninom po tržišnim cijenama, dok su 12,5 posto bili podstanari s najamninom po sniženoj cijeni ili besplatno (primjerice, oni koji žive u socijalnim stanovima).
U nekoliko istočnih i južnih država članica EU-a, kao i u Litvi i Irskoj, vrlo visok udio starijih ljudi koji žive sami imaju svoje kuće. Na drugom kraju ljestvice, više od polovice starijih osoba koje žive same na Cipru, Njemačkoj, Nizozemskoj i Austriji (koje bilježe najveći udio, 64,9 posto) bili su podstanari.
Veća je vjerojatnost da će stariji ljudi koji žive sami biti vlasnici kuća
Za starije osobe (u dobi od 65 ili više godina) koje žive same u EU-27 vjerojatnije je (od prosjeka) da će biti vlasnici kuće, bez obzira na to jesu li imali nepodmireni hipotekarni ili stambeni kredit. U 2018. godini gotovo dvije trećine (65,6 posto) starije osobe koje žive same posjedovale su svoj dom, u usporedbi s 51,0 posto ukupne populacije koja je živjela sama.
Ovaj generacijski jaz bio je posebno izražen u Italiji, Luksemburgu, Finskoj, Grčkoj i Španjolskoj, gdje su stariji ljudi mnogo vjerojatnije bili vlasnici kuća. Nasuprot tome, udio starijih ljudi koji žive sami, a koji su bili vlasnici kuće u Slovačkoj i na Malti bio je nešto niži od prosjeka zabilježenog za sve ljude koji žive sami.
Eurostat navodi da će ove podatke osvježiti, očekivano, u rujnu 2022. godine.
Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala
Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva
je odgovornost Udruge Hoću stranicu.
