Vijesti
Mreža podrške: Gotovo sedam posto starijih građana Hrvatske nema od koga zatražiti pomoć
Iako Hrvatska teži skandinavskom modelu prema kojem starijim osobama treba omogućiti život u domovima za stare i nemoćne, u Europi postoji i trend deinstitucionalizacije. Neke države plaćaju mlađim članovima obitelji da brinu o starijima, jer se pokazalo da je boravak u vlastitom domu u obiteljskom okruženju – blagotvoran. Ipak, iz istraživanja koje je objedinio Eurostat, proizlazi da velik dio europskih građana treće životne dobi nema s kime porazgovarati o svojim problemima, a ne treba zanemariti ni manji dio njih koji nema koga nazvati u nevolji.
Strukture obitelji i kućanstava u EU-u se mijenjaju, nisu više fiksno zadane i trend je da sve veći broj starijih ljudi živi sam. To pak znači da će zajednica morati preuzeti neke funkcije koje je u desetljećima iza nas imala obitelj te će morati osigurati starijima podršku u jeseni njihova života. Prema dostupnim podacima, gotovo jedna desetina starijih osoba u dobi od 75 ili više godina nema niti jednu osobu kojoj bi se mogla povjeriti i razgovarati o osobnim stvarima.
Zadnje istraživanje koje je na tu temu proveo Eurostat, europski statistički ured, datira u 2015. godinu, s najavom da će nove podatke objaviti u studenom 2022. godine.
U 2015. udio odrasle populacije EU-27 (u dobi od 16 godina ili više) bez ikog s kim bi razgovarao o osobnim stvarima bio je 6,2 posto. Taj je udio rastao ovisno o dobi: 8,2 posto starijih osoba (u dobi od 65 do 74 godine) nije bilo s kim razgovarati o osobnim stvarima, kao i 9,6 posto onih u dobi od 75 ili više godina.
Sličan obrazac primijećen je u velikoj većini država članica EU-a. Starije osobe (u dobi od 75 godina ili više) općenito su najvjerojatnije bile bez ikoga s kim bi razgovarale o osobnim problemima. U 2015. bile su tri iznimke — Njemačka, Irska i Italija. Udio starijih osoba u dobi od 75 ili više godina bez ikog s kim bi razgovarali o osobnim stvarima bio je relativno visok u Nizozemskoj (14,0 posto), Italiji (14,2 posto) i posebno u Francuskoj (20,6 posto) — iako te brojke zapravo odražavaju visoke ukupne udjele za cjelokupno odraslo stanovništvo u te tri države članice.
Muškarci imaju manju podršku
Raščlanimo li te podatke po rodnom ključu, dolazimo do zanimljivih podataka. U EU-27 u cjelini, stariji muškarci (u dobi od 65 do 74 godine i 75 ili više godina) vjerojatnije (od žena u istim dobnim skupinama) neće imati nikoga s kime bi mogli razgovarati o osobnim stvarima.
Viši udjeli muškaraca u obje dobne skupine zabilježeni su u 14 država članica EU-a. U Estoniji je primijećen veći udio za muškarce nego za žene u dobnoj skupini koja obuhvaća starije osobe u dobi od 75 ili više godina, dok su za starije osobe u dobi od 65 do 74 godine udjeli bili isti za oba spola. Slična je situacija uočena u Portugalu, ali sa sličnim udjelima za stariju dobnu skupinu i višim udjelima za muškarce među starijim osobama u dobi od 65 do 74 godine. Drugdje, udio starijih žena koje nemaju nikoga s kim bi mogle razgovarati o osobnim stvarima bio je veći od udjela starijih muškaraca u barem jednoj od dvije dobne skupine:
- u Njemačkoj, Poljskoj i Slovačkoj udio žena bio je veći među osobama u dobi od 65 do 74 godine;
- u Grčkoj, Hrvatskoj, Litvi i Malti udio žena bio je veći među osobama u dobi od 75 godina ili više;
- u Bugarskoj, Češkoj, Mađarskoj i Rumunjskoj, udio žena bio je veći u obje dobne skupine koje obuhvaćaju starije osobe.
Traženje pomoći
U 2015. udio odrasle populacije EU-27 (u dobi od 16 godina ili više) koja nije imala nikoga od koga bi zatražila pomoć iznosio je 5,8 posto. Ova mjera izolacije skromno je porasla kako je populacija progresivno starjela do vrhunca od 7,4 posto za osobe u dobi od 65 do 74 godine, dok je nešto niži udio (7,2 posto) starijih osoba u dobi od 75 godina ili više bio bez ikoga za koga bi mogao tražiti pomoć. Najveći udio starijih osoba u dobi od 75 i više godina bez ikoga za pomoć zabilježen je u Italiji (15,2 posto), Luksemburgu (15,8 posto) i Nizozemskoj (21,6 posto).
Što kažu podaci za Hrvatsku?
Prema Eurostatovim podacima za 2015. godinu, 94,5 posto hrvatskih građana izjasnilo se da imaju od koga zatražiti pomoć u slučaju nevolje. Kada se radi o osobama starijim od 65 godina, taj postotak je tek nešto manji – 93,2. Pri tome su se hrvatski stariji muškarci osjećali bespomoćnije od žena. Naime, 92,5 posto muškaraca u ovoj dobnoj skupini kaže da ima od koga zatražiti pomoć, dok je 93,8 posto žena izjavilo isto.
Muškarcima nema tko pomoći
U EU-27 u cjelini vjerojatnije je da stariji muškarci (u dobi od 65 do 74 godine i 75 ili više godina) (od žena u istim dobnim skupinama) neće imati koga zatražiti pomoć. Viši udjeli muškaraca u obje dobne skupine zabilježeni su u 22 države članice EU-a. U Estoniji i na Malti udio žena koje nemaju nikoga za pomoć veći je od udjela muškaraca među osobama u dobi od 65 do 74 godine. U Nizozemskoj, Rumunjskoj i Švedskoj udio žena bio je veći (od udjela muškaraca) u obje dobne skupine koje obuhvaćaju starije osobe.
Godine 2015. Nizozemska je bila jedina država članica EU-a u kojoj je udio starijih osoba u dobi od 75 ili više godina bez ikoga za pomoć premašio prosjek za sve odrasle osobe za najmanje 10 postotnih bodova. Nasuprot tome, bilo je sedam država članica EU-a u kojima je udio starijih osoba u dobi od 75 godina ili više bez ikoga za pomoć bio niži od prosjeka za cjelokupno odraslo stanovništvo: Španjolska, Malta, Cipar, Slovačka, Portugal, Irska i Njemačka .
Žene u dobi između 55 i 64 godine najčešće su pružale neformalnu kućnu njegu
Međugeneracijsku solidarnost možemo definirati kao društvenu koheziju među različitim dobnim skupinama koje povezuje uzajamno prihvaćeno razumijevanje pojmova kao što su pravednost i reciprocitet. Pružanje neformalne kućne skrbi dobar je primjer, jer skrb, transferi i društveni kapital mogu teći od starijih prema mlađima ili obrnuto, definira Eurostat.
Oni pojedinci koji odluče pružati neformalne usluge kućne njege vjerojatno će iskusiti utjecaj na svoj radni život, kao i na svoju financijsku sigurnost i općenito na svoju dobrobit (neplaćeni njegovatelji mogu se osjećati usamljeno ili društveno izolirano kao rezultat svojih obaveza skrbi).
Prema statistikama će žene općenito, vjerojatnije nego muškarci, pružati neformalne usluge kućne njege. U 2016. godini teret pružanja ovih usluga najčešće su preuzele žene u dobi od 55 do 64 godine, budući da je više od jedne desetine žena u ovoj dobnoj skupini pružalo neformalne usluge kućne njege u svom i tuđem kućanstvu, 5,5 posto pruža takve usluge u svom kućanstvu, a 0,7 posto pruža takve usluge u drugom kućanstvu.
Zanimljivo, muškarci što su bili stariji, češće su njegovali nekoga u svom kućanstvu. Vrhunac ove pojave bilježi se u dobi od 75 i više godina. Za žene vrijedi obrnuto. U najstarijoj dobnoj skupini (obuhvaća osobe od 75 i više godina) taj je udio veći za muškarce (5,9 posto) nego za žene (4,9 posto), dok je u dvije mlađe dobne skupine obrnuto.
Rastave li se Eurostatovi podaci po rodnom ključu u skupini od 65 do 74 godine, 4,1 posto muškaraca pružalo je njegu unutar svog kućanstva, dok je za žene taj postotak iznosio 5,2. U gotovo svim državama članicama EU-a, udio zabilježen za starije muškarce bio je niži od udjela zabilježen za starije žene. Države u kojima je situacija bila obrnuta su Malta, Švedska, Litva, Mađarska i Danska. Udjeli su također bili veći za muškarce nego za žene u Ujedinjenom Kraljevstvu i Norveškoj. Među državama članicama, najveći udjeli zabilježeni su u Španjolskoj: 10,1 posto starijih muškaraca u dobi od 65 do 74 godine pružalo je neformalne usluge kućne njege nekome u istom kućanstvu kao i 12,4 posto žena u istoj dobnoj skupini. Najniži udjeli ljudi u dobi od 65 do 74 godine koji pružaju usluge kućne njege nekome u istom kućanstvu zabilježeni su u Rumunjskoj za muškarce (0,8 posto) i Švedskoj za žene (1,1 posto).
Neke države plaćaju mlađima koji brinu o starijem članu obitelji
Diljem država članica EU usluge neformalne skrbi sve se više prepoznaju kao dio sustava dugotrajne skrbi, a ne kao nešto što se odvija u izolaciji obiteljskih domova. Neki reformski projekti pokrenuli su i gotovinska plaćanja neformalnim njegovateljima. Riječ je o nagradi za važan rad koji omogućuje starijim osobama da ostanu kod kuće umjesto da budu institucionalizirani.
Koliko se skrbi pruža u obitelji?
Prema Eurostatovim podacima za 2016. godinu, oko 2,3 posto odrasle populacije EU-27 (u dobi od 16 godina ili više) pružalo je najmanje 20 sati neformalne usluge kućne njege tjedno Ovaj teret pružanja neformalnih usluga kućne njege bio je osobito očit kod starijih osoba (od 55 godina naviše).
3,6 posto osoba u dobi od 55 do 64 godine pružalo je najmanje 20 sati skrbi tjedno, s tim da je taj udio nešto manji među osobama u dobi od 65 do 74 godine (3,5 posto) i onima u dobi od 75 godina ili više (3,4 posto). Ovaj obrazac — nešto veći udio ljudi u dobi od 55 do 64 godine (od onih u dobi od 65 do 74 godine ili 75 ili više godina) koji pružaju najmanje 20 sati neformalne usluge kućne njege — ponovio se u približno polovici (13) članica EU-a država. Španjolska je zabilježila najveće udjele ljudi koji pružaju najmanje 20 sati neformalne usluge kućne njege, a najveći udio zabilježen je kod osoba u dobi od 75 i više godina (9,8 posto).