Vijesti

Zašto Hrvatska još uvijek nema pravobranitelja za starije osobe?

U Hrvatskoj se o uvođenju instituta Pravobranitelja za starije osobe i umirovljenike govori već godinama, no čini se da stvar nije odmaknula od prijedloga. Zašto nam takav pravobranitelj treba, tko ga je predlagao, što bi mu bio posao i kakvo je iskustvo drugih zemalja, analiziramo u nastavku ove priče.

Objavljeno

|

Još je daleke 2007. godine saborski zastupnik Hrvatske stranke umirovljenika Silvano Hrelja predsjedniku Hrvatskog sabora Vladimiru Šeksu (HDZ) uputio Prijedlog Zakona o pravobranitelju za umirovljenike i starije osobe. U njemu upozorio na siromaštvo umirovljenika, kronične bolesti starijih i mane tržišta socijalnih usluga.

Poziva se Hrelja i na inozemna iskustva. “Parlamentarni povjerenik, odnosno ombudsman za umirovljenike postoji u Velikoj Britaniji, Kanadi, Irskoj, Belgiji. U Poljskoj postoji ombudsman za osiguranja u čijem su djelokrugu uz komercijalna osiguranja i mirovinsko, zdravstveno i invalidsko osiguranje. U Finskoj djeluju lokalni umirovljenički ombudsmani. U mnogim saveznim državama SAD postoji ombudsman za starije osobe čija je osnovna zadaća nadzor nad stanjem u domovima umirovljenika i domovima za starije i nemoćne osobe, a koji čak u tim domovima imenuju nekoga od korisnika kao svoga pomoćnika koji prikuplja pritužbe korisnika domskih usluga”, piše u prijedlogu.

Neometan ulazak u domove

Posebno se navodi u ovom zakonskom prijedlogu da bi pravobranitelj za umirovljenike i starije osobe mogao u svako doba imao pristup i mogao pregledati domove za smještaj umirovljenika i starijih osoba, gerijatrijske odjele bolnica i druge ustanove u kojima su smješteni umirovljenici, starije i nemoćne osobe.

Nakon pregleda, sastavljao bi izvješće i dostavljao ga tijelima kojima je posao obaviti nadzor nad tim ustanovama. “Ako pravobranitelj za umirovljenike i starije osobe ima primjedbi na rad ustanova i navede ih u posebnom izvješću, nadzorno tijelo obavijestit će odmah, a najkasnije u roku od 30 dana, pravobranitelja o tome što je poduzelo povodom upućenih primjedbi pravobranitelja za umirovljenike i starije osobe”, navodi se u ovom neusvojenom prijedlogu.

Pravobranitelj kao dio predizborne kampanje

I bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je u jurišu na drugi mandat ovu priču ugradila u svoje predizborne nastupe, iako za nju njena stranka ranije nije imala sluha. “Predložit ću izradu državne strategije o starijim osobama. Sukladno drastično pogoršanim demografskim kretanjima, poseban naglasak stavit ću na pitanje zdravstvene skrbi za udaljena staračka domaćinstva. S obzirom na to da se glas starijih osoba gotovo i ne čuje, predložit ću uvođenje institucije pravobranitelja za starije osobe kroz koju će naši stariji sugrađani imati svoga zastupnika i glas u javnosti”, obećala je 11. studenog 2019. godine nesuđena predsjednica u drugom mandatu.

foto: Veleposlanstvo Sjedinjenih Država/Twitter

Vrlo sličan HSU-ovom prijedlogu je 2020. godine Saboru podnio Kažimir Varda u ime Kluba Stranke rada i solidarnosti Milana Bandića. Kao obrazlagateljica, uz Vardu, navedena je i bivša SDP-ova ministrica socijale Milanka Opačić. Novi pravobranitelj bi, pisali su predlagatelji, rasteretili pučkog pravobranitelja, a iz priložene računice takav bi ured iz državne blagajne godišnje trošio 3,5 milijuna kuna.

“Starije osobe su jedina ranjiva skupina u hrvatskom društvu koja nema uveden institut pravobranitelja za svoja ljudska prava. Kako je u društvu sazrijevala svijest o ugroženosti i ranjivosti pojedinih skupina – djece, osoba s invaliditetom, starijih, žena, tako je sazrijevala i svijest da te skupine treba dodatno zaštiti. Svi su zaštićeni, osim starijih osoba”, piše u obrazloženju zakonskog prijedloga iz 2020. godine.

“Idemo potpuno samostalno i očekujemo da se Vlada očituje o našem prijedlogu, grčevito ćemo ga braniti, bez obzira kakav će Vladin stav biti, idemo do kraja. Nije to zbog populizma ili izbora, to nema veze s tim. Idemo s tim jer smo uvjereni da za to postoji nasušna potreba”, kazao je tada Varda i naveo kako iza prijedloga o osnivanju povjerenika za starije osobe stoje Matica umirovljenika Hrvatske i Sindikat umirovljenika.

Pučki pravobranitelj ne stigne sve

Upravo su te udruge prije godinu dana još jednom aktualizirale ovu potrebu. “Svjesni smo činjenice da je taj institut pravobranitelja za naše umirovljenike i starije osobe, kojih ima 1.200.000,  izuzetno važan. Umirovljeničke udruge, među kojima i Sindikat umirovljenika te Matica umirovljenika kroz cijelo vrijeme ponavljaju isti zahtjev koji do danas nije riješen”, kazala nam je svojevremeno Višnja Fortuna, predsjednica Matice umirovljenika Hrvatske.

Predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna Petrović ove je godine ukazala da starijim osobama i umirovljenicima nije dovoljan pučki pravobranitelj čija intervencija najčešće svodi samo na požurivanje rješavanja zahtjeva ili upit zbog čega zahtjev nije riješen. Petrović navodi da starije osobe i umirovljenici dobiju  savjet da se strpe dok upravni ili koji drugi sud ne riješi njihov predmet, no oni su stariji od 80 godina i nemaju objektivno vremena za čekanje.

razlika između dosmrtnog i doživotnog uzdržavanja
Jasna Petrović (foto: MojeVrijeme.hr)

“Pravobranitelj za umirovljenike i starije osobe ne bi mogao biti član političke stranke, a stjecao bi i poseban imunitet. Da, umirovljenici u zemlji u kojoj 75 posto svih mirovina se nalazi ispod hrvatske linije siromaštva, u kojoj prosječna mirovina vrijedi samo 35 posto prosječne plaće, trebaju zaštitnika. Sindikat umirovljenika u svojim godišnjim programima uporno ponavlja taj zahtjev”, riječi su Jasne Petrović.

Kako to izgleda u američkoj praksi?

Sjedinjene Države imaju program pravobranitelja za starije osobe na način da imaju glavnog pravobranitelja za saveznu državu uz mrežu lokalnih pravobranitelja čiji je posao skrbiti o pravima stanovnika umirovljeničkih domova, umirovljeničkih naselja i zajednica za život uz asistenciju. Na temelju pritužbi, ova mreža pravobranitelja radi na zagovaranju poboljšanja u skrbi za starije osobe. Pravobranitelji su javno financirani i korisnici njihove usluge koriste bez naplate.

Prema javno dostupnim izvorima, najčešći problemi oko kojih američki pravobranitelji za starije osobe pomažu su:

  • Fizičko, verbalno i mentalno zlostavljanje štićenika na koje najčešće ukazuju modrice, ozlijede, stanja straha i tjeskobe, pogotovo straha od osoblja u domovima.
  • Uskraćivanje usluga koje su nužne za fizičko i psihičko zdravlje. Pravobranitelji tako uključuju alarm ako kod nekog štićenika primijete nagli gubitak kilograma, simptome dehidratacije ili tragove vezivanja za krevet.
  • Nerazumno ograničavanje slobode pri čemu štićenici nikada ili rijetko napuštaju sobu ili ih se ignorira.
  • Loša skrb u koju spadaju neprilagođeni prostori zbog kojih dolazi do ozljeda, nedovoljno mijenjanje pelena, izostanak održavanja higijene i neispravna tehnika kojom štićenici dozivaju osoblje.
  • Neprimjerno premještanje štićenika ili izbacivanje iz ustanove bez prethodnog upozorenja ili s vrlo kratkim rokom za iseljenje.
  • Neprimjerena primjena medikamentozne sedacije i fizičkog ograničavanja kretanja. Primjeri su pretjerano korištenje sedativa ili antipsihotičkih lijekova te vezivanja i zaključavanja štićenika.

Treba li nam novi pravobranitelj?

Koliko je Hrvatskoj nužan pravobranitelj koji će se u potpunosti posvetiti starijim osobama, posebno kroz nadgledanje tržišta skrbi o njima, govore izresci iz crne kronike, ali i samo izvješće pučke pravobraniteljice koja se rubno i nespecifično bavi problemima starijih osoba. U svojim godišnjim izvješćima Stanje ljudskih prava u Hrvatskoj bivša pravobraniteljica Lora Vidović već godinama je navodila šokantne primjere na koje je naišla prilikom obilaska domova za stare i nemoćne.

“Korisnici stambenog dijela u pravilu kod sebe imaju svoje osobne iskaznice, dok se one korisnika stacionara češće nalaze kod njihovih obitelji ili skrbnika, što je neprihvatljivo i predstavlja svojevrstan način ograničavanja slobode kretanja”, napisala je pučka pravobraniteljica u izvješću za 2017. godinu. “Rado bih ustala iz kreveta, sjela u kolica i izašla van na sunce. Ali sestrica u Domu ima toliko malo, jako su zaposlene i nemam ih srca zvati da me posjednu. A sama ne mogu ustati. Ma, ne žalim se ja na njih, stvarno ih je malo, vidim da stalno nešto rade. I tako onda stalno ležim u krevetu. I čekam”, riječi su štićenice jednog doma koje je zabilježila pučka pravobraniteljica

Lora Vidović (foto: ombudsman.hr)

“Nepokretni i teže pokretni korisnici, koji samostalno ne koriste invalidska kolica, u pravilu leže u krevetima po cijeli dan, vrlo rijetko ih se podiže, a na svježi zrak idu najčešće samo tijekom posjeta, uz pomoć članova obitelji. Jedna korisnica navela je da je njegovateljice nisu htjele posjedati u invalidska kolica jer se nije mogla sama odjenuti pa je molila pomoć pokretnih korisnica. S druge strane zaposleni navode da korisnike ne podižu jer oni to ne žele, no tijekom obilaska nekoliko njih su članovi NPM-a ipak motivirali na ustajanje”, zabilježila je Vidović za 2018. godinu.

“U jednom od provedenih nadzora inspektori su, uz niz drugih nepravilnosti, korisnicu koja ima demenciju zatekli s vezanim rukama, nogama i dekubitusom te je ista potom izmještena kod drugog pružatelja usluge smještaja. Domu je naređeno otklanjanje uočenih nepravilnosti te je podnesen optužni prijedlog zbog smještaja većeg broja korisnika od dozvoljenog. Pritom nije izrečena mjera zabrane rada niti su, vezano za postupanje prema navedenoj korisnici, podnesene prekršajne ili kaznene prijave protiv odgovornih”, napisala je u izvješću za 2021. godinu nova pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter.

I za kraj kažimo da je Visoki kazneni sud u lipnju ove godine potvrdio pravomoćnost presude od 4,5 godina zatvora Gabrijeli Čičković, vlasnici Doma za starije i nemoćne osobe ”Zelena oaza” u Andraševcu, u kojem je u siječnju 2020. u požaru poginulo šest štićenika. Čičković je ranije nepravomoćno osuđena na zagrebačkom Županijskom sudu za teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti. Na presudu se žalila, no Visoki kazneni sud je odbio žalbu i potvrdio presudu.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.
Exit mobile version