‘Sve manje volim svoju trogodišnju unučicu. Grozna je!’

Baka i djed tu su da unucima pruže bezuvjetnu ljubav. Fraza je to koju često čitamo na društvenim mrežama i slušamo u razgovorima. No što kada “malo zlato” nije lako voljeti? Što ako je to gotovo nemoguće, a roditelji djeteta ne mogu riješiti problem?

Bake se nerado odlučuju progovoriti o ovoj temi, no jedna je priznala da se raduje kad ju posjeti sin s obitelji, ali još i više kada odlaze svojoj kući. Detalje je objasnila za portal Gransnet.com.

“Sigurna sam da će me mnogi mrziti i napadati zbog ovoga, ali nisam nikada voljela svoju unuku koja sada ima tri godine. Ona mi je prvo i jedino unuče, a moji sin i snaha žive u drugom gradu. Kada se unučica rodila, bila sam vrlo uzbuđena. Kada sam je prvi put vidjela, pomislila sam kako je ljupka, ali nisam osjetila navalu one bezuvjetne ljubavi koju sam osjetila za svoju trojicu sinova kad su rođeni. Nisam znala kako bi se trebala osjećati. Pokušala sam o tome razgovarati s kolegicama, ali one me nisu razumjele”, piše baka.

“Nemojte me krivo shvatiti, stalo mi je do unučice. Kako raste, pretvara se u razmaženu gospođicu koju snaha stalno podmićuje, nateže se s njom, pregovara. Moj sin se pokušava umiješati, no to uvijek završi sukobom sa svadljivom snahom koja je, uzgred, socijalna radnica pa se njegovo mišljenje ne računa, stalno mu govori da sve čini pogrešno. Posljedično, moj se sin povlači i ostavlja snahi da sama rješava problematično ponašanje njihove kćeri.”

“Ništa ne govorim, no pokušavam svojim primjerom pokazati dobru praksu. Bila sam zdravstveni radnik na terenu 20 godina, imam troje djece, surađivala sa stručnjacima iz bihevioralnog menadžmenta pa mi se čini da bih imala dosta dobre prijedloge. Ali zapravo ne znam kako bih ovo hendlala. Čini mi se da ju zbog razmaženog ponašanja, kojeg morate vidjeti da biste povjerovali, volim sve manje i manje. Vidim sina i njegovu obitelj svaka dva do tri tjedna i da budem iskrena, drago mi je kad odu svojoj kući.”

“Mislila sam sa sinom porazgovarati na obziran i podržavajući način. Što drugo mogu? Možda bi mi pomoglo kada bih znala da ima i drugih djedova i baka sa sličnim problemima. Moj bivši suprug i njegova supruga također ne simpatiziraju unukino ponašanje, no činim mi se da je njima to pomalo slatko i da misle da su bolji djed/baka od mene. Moram napomenuti da među nama nema netrpeljivosti – dobri smo prijatelji i možemo razgovarati o brojnim temama, ali me je strah reći bilo što o ovoj konkretnoj temi”, zaključuje ova iskrena baka.

Što biste joj vi savjetovali? Razgovarati? Ne razgovarati? Ili nešto treće?