Različiti pristupi i metode: Tko određuje kada starost počinje?

Starost, također nazvana senescencija (lat. senescere: starjeti), kod ljudskih bića, završna faza normalnog životnog vijeka. Definicije starosti nisu konzistentne sa stajališta biologije, demografije (uvjeti mortaliteta i morbiditeta), zaposlenosti i umirovljenja te sociologije. Za statističke i javne administrativne svrhe, međutim, starost se često definira kao 60 ili 65 godina ili više.

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije razlikuje se nekoliko razina starosne dobi: mlađa starija dob (65. – 74. godine); starija dob (75. – 84. godine); stariji stari (85 godina i nadalje) i stogodišnjaci.

Osim toga, Svjetska zdravstvena organizacija definira starenje na nekoliko načina. Na biološkoj razini , starenje je posljedica kumulativnog utjecaja raznih molekularnih i staničnih oštećenja. Starenje na psihološkoj razini, smatra Svjetska zdravstvena organizacija, povezano je i sa drugim životnim mijenama kao što su umirovljenje, promjena životnih uvjeta, gubitcima smrti i prijatelja.

Starost ovisi o tome koliko nam života ostaje?

Svjetski ekonomski forum (WEF) nedavno je definirao starost kroz novu mjeru nazvanu “prospektivna dob” koja gleda na prosječan broj godina koje su ljudima preostale za život. Dakle, prema WEF-u, biti star ne počinje u dobi od 65 godina, već kada ljudima u prosjeku preostane još 15 godina života.

Definirati starost i kada ona počinje osjetljiv je posao i zbog kontekstualiziranja starosti vjerojatno neće tako skoro postojati konsenzus oko toga. Ujedinjeni narodi, primjerice starim osobama smatraju one koji su navršili 70 godina. No istovremeno je, uvažavajući ranije navedene definicije, Svjetska zdravstvena organizacija u Zajedničkom izvješću Nacionalnog instituta za starenje SAD-a i Regionalnog ureda Svjetske zdravstvene organizacije za Afriku iz 2001. postavilo početak starosti u subsaharskoj Africi na 50 godina.

Osim nižeg životnog vijeka u subsaharskoj Africi, prilikom spuštanja ljestvice u obzir su, vjerojatno, uzeti sociološki uvjeti prema kojoj se u zemljama u razvoju – starost određuje prema sposobnosti osobe da aktivno doprinosi društvu, a ne kao dob u kojoj će osoba otići u mirovinu.

Upravo je zbog nekad općeprihvaćene dobi za umirovljenje u Europi i Sjedinjenim Državama 65. godina postavljena kao nekakva granica u kojoj starost ili treća životna dob počinju. No u međuvremenu je taj argument zastario, budući da se dob za umirovljenje programirano pomiče, prvenstveno zbog sve dužeg života, ali i deficita na tržištu rada.

Dakle, ljudi žive duže i zdravije u većini europskih zemalja. U 2018. godini muškarac u dobi od 65 godina mogao je očekivati još 18,6 godina života, dok je žena mogla očekivati ​​da će živjeti još 21 godinu. Prevedeno,  u prosjeku, u dobi od 65 godina, ženama ostaje još četvrtina života, a muškarcima nešto više od jedne petine.

Pila naopako: Kada prestaju mladost i srednja dob?

Važno daljnje razmatranje je da se dob od 65 godina ne može izravno usporediti kroz noviju, a kamoli dalju povijest. Netko tko danas ima 65 godina ima drugačije karakteristike, osobito u pogledu zdravlja i očekivanog životnog vijeka, od nekoga iste dobi prije jednog stoljeća. U više aspekata, moglo bi se tvrditi da se početak starije dobi pomaknuo što je otvorilo svojevremenu društvenu raspravu. Treba li se prag za starost pomaknuti koju godinu, recimo na 70?

Ako je pitati one koji čeznu za mirovinom, odgovor je negativan, no ipak će mnogi za sebe nakon umirovljenja reći da nisu stari. Često tako čujemo da su šezdesete nove četrdesete, a sedamdesete su nove pedesete. Ako apstrahiramo utjecaj industrije mladosti koja propagira takve ideje, na kraju u takvoj tvrdnji ipak ostane nešto istine. Pa se onda postavlja pitanje treba li onda pronaći novu metodu za određivanje granice na kojoj čovjek i službeno postaje star. Možda bismo starost trebali definirati na način da revaloriziramo trajanje mladosti i srednje dobi?

Mlađi smo od naših roditelja, djedova i baka kada su bili u našim godinama

Istraživanje objavljenu u veljači ove godine pak tvrdi da starost ne počinje sve dok ne napunimo 76 godina te da se današnji bake i djedovi obično se osjećaju 12 godina mlađe od svoje stvarne dobi. Doduše, ne radi se o strogom istraživanju s kompliciranom metodologijom, no organizacija Treasure Trails ispitala je umirovljenike o percepciji vlastite starosti.

Otkrili su da moderni umirovljenici ne vjeruju da su zapravo stari sve dok ne zađu dođu duboko u sedamdesete godine. Zapravo, više od trećine (38 posto) inzistira na tome da starost ne počinje prije nego što osoba navrši 80 godina, a 46 posto inzistira na tome da se osjećaju sposobnijima nego njihovi roditelji u istoj dobi. Također, 40 posto ispitanika reklo je da su “šezdesete nove četrdesete”, a svaki deseti ispitanik vjeruje da ima više energije od svoje djece. Mnogi svoju tajnu vitalnosti  pripisuju provođenju vremena sa svojim unucima.

Više od jednog ispitanika od njih petero kaže da im igranje s unucima pomaže da ostanu mladi, a dvije trećine (64 posto) pripisuje svježinu uma rješavanju enigmatskih zadataka. Fizička kondicija ih također čini vitalnima, a 28 posto starijih od 60 godina vježba tri ili više puta tjedno.

Što mladi kažu, kada je netko star?

Istraživanje provedeno 2018. u Sjedinjenim Državama pokazalo je da su anketirane ispitanice u dobi od 16 do 34 godine, mislile da je 61. godina početak starosti, dok su mladi muškarci identificirali 56. godinu kao dob kada se nekoga može početi smatrati starim.

Druga američka studija pokazala je da mladi odrasli ljudi imaju drugačiji pogled na to što se smatra starošću te da mnogi vjeruju da starost počinje s 50, a srednja dob s 30. Uz to, ovo istraživanje je pokazalo da se percepcija starosti mijenja kako osoba stari. Dakle, što je netko stariji, veća je vjerojatnost da će se osjećati mlađe. Osim toga, što je osoba starija, veća je vjerojatnost da će se okrenuti mladenačkim idejama o izgledu, interesima koje ima i aktivnostima u kojima sudjeluje.

Starost je relativna?

Znanstvenici pak pokušavaju starost staviti u biološko-medicinske okvire. No opet kao referentnu točku za početak starosti postavljaju 65 rođendan. Tako su prema znanstvenom radu objavljenom 2019. godine u uglednoj znanstvenoj publikaciji Lancet, znanstvenici analizirali zdravstvene podatke stanovnika 195 zemalja kako bi otkrili kako se osjećaju stanovnici tih zemalja u odnosu na uprosječenog 65-godišnjaka. Znači, u rezultatima starost se definirala prema zdravlju, a ne prema proživljenim godinama.

S koliko godina ljudi gube kosu? S koliko doživljavaju infarkte i neurodegenerativna oboljenja? Podaci su se bitno razlikovali od države do države, a razlike su bile veće i od tri desetljeća. Rezultati su pokazali da osobe koje žive u zemljama u razvoju imaju kraći životni vijek, a što je nacija siromašnija – brže stari.

Tako je prosječan 65-godišnjak zapravo poravnat s osobom starom 45,6 godina u Papui Novoj Gvineji koja drži primat u brzini starenja prema ovom istraživačkom modelu. Slijede Maršalsko otočje (51 godina), Afganistan (51,6 godina), Vanuatu (52,2 godine), Solomonsko otočje (53,4 godine), Centralnoafrička Republika i Lesoto (53,6 godina), Kiribati (54,2 godine), Gvineja Bisao (54,5 godina) i Mikronezija (55 godina).

Na popisu zemalja u kojima se usporeno stari (u odnosu na prosjek) vrh drže Japan i Švicarska sa 76,1 godinom. Podsjećamo, to znači da je prosječni Japanac sa 76 godina jednako zdrav kao prosječan 65-godišnjak globalno. Slijede Francuska i Singapur (76 godina), Kuvajt (75,3 godina), Južna Koreja i Španjolska (75,1 godina), Italija (74,8 godina), Portoriko (74,6 godina) i Peru (74,3 godine).

Zašto starenje ipak nije bolest?

Starenje bioloških sustava događa se usprkos brojnim složenim mehanizmima održavanja, popravka i obrane. Ne postoje geni starenja (gerontogeni) koji imaju specifičnu evolucijsku funkciju da uzrokuju starenje. Iako je starenje čest uzrok svih bolesti povezanih sa starenjem, starenje se samo po sebi ne može smatrati bolešću.

„Ovo razumijevanje starenja kao procesa trebalo bi transformirati naš pristup intervencijama od razvoja iluzornih tretmana protiv starenja do razvoja realističnih i praktičnih metoda za održavanje zdravlja tijekom cijelog životnog vijeka. Koncept homeodinamičkog prostora može biti koristan za identificiranje skupa mjerljivih, na dokazima utemeljenih i dokazivih parametara zdravlja, robusnosti i otpornosti“, stoji u zaključku znanstvenog rada “Starenje nije bolest: implikacije za intervenciju” (Suresh, Rattan; Ageing and Desease, 2014).

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.