Nostalgija je važan resurs zdravog starenja, a posjeduje ga gotovo svatko

Zašto je nostalgija tako svojstvena starijim ljudima i zašto misle da je nekada bilo nemjerljivo bolje? “Vrijeme omekšava naša sjećanja pa se često sjećamo da su stvari iz prošlosti bile ljepše nego što su bile i ljepše nego što su sada”, kaže jedan čitatelj.

„Sve što svaki pojedinac izgradi kroz djetinjstvo, tinejdžerstvo i ranu odraslu dob u osnovi implodira nakon određene dobi. Stariji ljudi više nisu ciljana demografija za većinu stvari koje vole. Obitelj nestaje, prijatelji su udaljavaju, savezi iz prošlosti više nemaju smisla. Sve se srušilo, a novi svijet se više ne može izgraditi. Dok se to događa, um ide istom brzinom od 100 kilometara na sat, baš kao u mladosti. Te praznine treba nekako popuniti, a tomu služi nostalgija”, kaže drugi čitatelj dok treći dodaje: “Pamćenje ima tendenciju zadržati najnovija i najstarija sjećanja, ali ne toliko između. To svakako vrijedi za melodije koje pjevam – stalno se vraćam pjesmama iz mladosti i djetinjstva, neke od njih su stvarno bezveze, ali ih ne mogu izbaciti iz glave. Desetljeća između kao da ne postoje.” Nostalgija, zapravo, ima svoju funkciju i daleko je od ovoga što predmnijevaju naši čitatelj. No, za početak, valja ju definirati.

Nekad dijagnoza, danas terapija

Rječnički, nostalgija je čežnja za zavičajem, bol zbog odsutnosti iz kraja i okoline u kojoj je čovjek živio i uz koju je osjećajno prirastao. Karakteristična je za ljude koji dugo putuju, za zatvorenike, a osobito za iseljenike koji se ne mogu vratiti u domovinu. U proširenom smislu, a upravo o njemu govorimo u ovom prilogu, nostalgija znači i irealnu težnju za vraćanjem u prošlost, tugu za onim što je bilo i što se ne može vratiti (za djetinjstvom, za nekom izgubljenom ljubavlju, bivšim sretnim i stvaralačkim razdobljima života, pa i minulim povijesnim epohama i kulturama).

Do početka 20. stoljeća nostalgija se smatrala psihijatrijskim poremećajem. Simptomi su uključivali tjeskobu, tugu i nesanicu. Do sredine 20. stoljeća psihodinamski pristupi nostalgiji smatrali su nostalgiju podsvjesnom željom za povratkom u raniju životnu fazu te su je označavali kao represivno kompulzivni poremećaj. Ubrzo nakon toga, nostalgija je degradirana na varijantu depresije, obilježenu gubitkom i tugom, iako se još uvijek poistovjećuje s čežnjom za domom.

Nostalgija nam treba kada je vremenski horizont pred nama kratak

Istraživanja su pokazala da je nostalgija uobičajeno iskustvo tijekom cijelog životnog vijeka odrasle osobe. Više od polovice sudionika istraživanja iz 2020. godine (Vremenska kapsula: Nostalgija štiti psihološko blagostanje od ograničenih vremenskih obzora) u svakoj dobnoj kategoriji doživjelo je nostalgiju barem jednom tjedno.

Međutim, razine sklonosti nostalgiji bile su nešto više na nižoj i gornjoj granici životnog vijeka odrasle osobe. Ovaj je obrazac u skladu s idejom da se nostalgija priziva, ne samo kada su ljudi suočeni s ograničenim vremenskim horizontima, već i za potrebe samokontinuiteta u vremenima tranzicije

Visoka sklonost nostalgiji kod starijih osoba u skladu je s time da nostalgija igra ulogu u socioemocionalnoj selektivnosti i prijelazu u mirovinu ili u pogoršanju zdravlja. Visoka sklonost nostalgiji mladih odraslih osoba može odražavati njihov prijelaz na samostalan život, sturdiranje ili zaposlenje.

Suprotno tome, većina ispitanika u srednjoj odrasloj dobi je u dugotrajnim vezama, profesionalno su stabilni i suočavaju se s manje značajnim životnim prijelazima. Njihova sklonost nostalgiji bila je odgovarajuće manja. Drugi procesi također mogu pridonijeti većoj sklonosti nostalgiji u određenim životnim fazama, stoji u zaključku ovog istraživanja.

Nostalgija je važan resurs u zdravom starenju

Nostalgija nam pomaže vratiti se u sretne točke života. Na taj se način njeguje osjećaj sigurnosti i pridonosi regulatornim kapacitetima za podržavanje zdravog starenja. Nostalgija može pomoći u poboljšanju različitih aspekata života. Može ojačati stvari poput motivacije, a to može pomoći u promicanju fizičkog funkcioniranja i uključenosti u društvo.

Prema Američkom udruženju psihologa, “nostalgija je emocionalno iskustvo koje ujedinjuje”. Ona nam može pomoći objediniti sebe, naš pojam o tome tko smo i naš identitet, kažu psiholozi. Jer se s vremenom stalno mijenjamo, ponekad i na nevjerojatne načine. Danas nismo ni blizu onome što smo bili kad smo, na primjer, imali tri godine. Nostalgija nas motivira da se prisjećamo prošlosti u vlastitom životu, tako nam pomaže ujediniti to autentično ja i podsjetiti nas tko smo bili, a zatim to usporediti s onim što osjećamo da jesmo danas.

To je posebno važno u situaciji rapidnog starenja svjetskog stanovništva. Broj ljudi u dobi od 60 i više godina čini 13 posto svjetske populacije i očekuje se da će se udvostručiti do 2050. godine, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Potreba za zdravim starenjem veća je no ikada, a stručnjaci kažu da je osjećaj sigurnosti, kojem doprinosi nostalgija, ključan za zdravo starenje.

Nostalgija je dragocjen resurs za starije odrasle osobe jer joj se može pristupiti u bilo koje vrijeme, čak i kada su društvene mogućnosti ograničene. Starije osobe suočavaju se s fizičkim i emocionalnim izazovima u potrazi za zdravim starenjem. Međutim, mnoge starije osobe posjeduju puno bogatih, nostalgičnih sjećanja uz koje mogu njegovati osjećaj sigurnosti kao prilog zdravom starenju. U nostalgiji, starije odrasle osobe upravljaju budućnošću razmišljajući o prošlosti. Čineći to, one pronalaze sigurnost u izvorima kao što su poznati obrasci i koherentnost, kontinuitet u smislu sebe ili odnosa s drugima ili bliskih veza.

Zašto je nostalgija dobra?

Jedna od pozitivnih strana nostalgije u starijih osoba jest da čuva obiteljsku povijest. Članovi obitelji često ne znaju gotovo ništa o životima svojih starijih voljenih. Ljudi zaboravljaju da su starije osobe u njihovim obiteljima nekada živjele mlade, ispunjene živote. Stariji koji prepričavaju prošla iskustva mogu prenijeti ta vrijedna sjećanja budućim generacijama. Osim toga, prisjećanje na prošle dane može zbližiti obitelji, donijeti osjećaj pripadanja. Mnogi članovi obitelji imaju zajedničke uspomene iz svoje obiteljske povijesti.

Neka su istraživanja pokazala da nostalgija popravlja kvalitetu života. Nakon prisjećanja na sretne uspomene, starije osobe su često boljeg raspoloženja i postižu bolji balans u življenju, pogotovo ako o svojim uspomenama razgovaraju s drugima.

Nostalgija se može koristiti i u terapeutske svrhe kako bi se smanjila depresija u starijih osoba. Terapija prisjećanjem često se koristi i za pacijente s demencijom. Oni koji razmišljaju o svom životu “pronalaze veće zadovoljstvo u starosti”. Kada su starije osobe zauzete dijeljenjem svojih postignuća, to ih odvraća od brige o zdravstvenom stanju. Osim toga, povećava njihovo samopoštovanje.

Neka su istraživanja pokazala da starije osobe dok su se prisjećale svoje mladosti, imale su niži tlak i manji broj otkucaja srca, no ovo bi još trebalo poduprijeti dodatnim istraživanjima.

Nostalgija može pomoći da starija osoba razriješi neriješene sukobe i spozna prirodu nekog odnosa kroz vremenski odmak. Nakon pregleda prošlih iskustava sa novom zrelošću i razumijevanjem, lakše je krenuti naprijed, popravit stare odnose i stvoriti bolju sadašnjost.

Razgovor o prošlosti može pružiti olakšanje, osobito starijim osobama koje su manje pokretne ili žive u staračkom domu. Također ih može izvući iz trenutne situacije i pomoći im da ponovno prožive aktivnije i sretnije dane.

Sjećanja mogu pružiti smijeh i zabavu starijim osobama, članovima njihovih obitelji i skrbnicima. Poticanje prisjećanja starijih osoba može se obaviti pojedinačno ili u grupnim terapeutskim sesijama. Budući da je “smijeh najbolji lijek”, stvaranje sretnih uspomena može učiniti svaki dan lakšim za sve koji se pridruže.

Nostalgija može poboljšati i komunikacijske vještine. Kad osoba dijeli svoju prošlost, to povećava njenu sposobnost komunikacije. Kada govori o svojoj prošlosti, njeno sjećanje se rasplamsava, a vjerojatno su uključene i emocije. Istraživanja pokazuju da dok se starije osobe sjećaju prošlosti, u mozgu se stvaraju novi putovi koji pomažu u komunikaciji. Također, to im daje priliku da vježbaju komuniciranje na način koji im je značajan i ugodan.

Nostalgija može i povećati samopouzdanje. Starenje je proces koji za mnoge može biti prilično izazovan. Prisjećanje pomaže starijim osobama da se nose sa starenjem dok ponovno stvaraju smisao svog života povezujući se s prošlošću. Također pomaže ponovno potvrditi osjećaj da su važni. Osim toga, dijeljenje prošlosti pomaže starijim osobama da razmišljaju o svojim postignućima i cijene ono što su učinili.

Prisjećanje također pomaže starijim osobama da se osjećaju slušanima, što opet povećava samopoštovanje. Možda je i to razlog da mlađi pronađu vrijeme za saslušati starije osobe dok se prisjećaju svoje mladosti, ma koliko im to dosadno bilo. Jer, da bi reminiscencijska terapija djelovala, netko mora biti tu da ih sasluša. I pri tome nije važno samo pasivno slušanje, već valja aktivno obratiti pozornost na sjećanja koja dijele. To može pomoći starijim osobama da se osjećaju povezanima i može ih potaknuti da budu željniji dijeljenja svojih iskustava znajući da postoji netko tko ih pažljivo prati.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.