Joga na Ribnjaku: ‘Još malo pa ću početi trčati za ženskama!’

U debelom hladu drveća u zagrebačkom parku Ribnjak ugodno je i po najvećim vrućinama. I baš se ondje smjestila grupa vježbača joge koje predvodi instruktorica Dina Ivan. Neki od njih vježbaju već godinama, drugi su se tek priključili ovom organiziranom vježbanju, no svima je zajedničko da im vježbanje joge pomaže da se osjećaju bolje i fizički i psihički.

Gospođa Mirjana vježba već dvije godine i to joj jako puno znači i pomaže. “Bolesna su mi koljena i deformirana kičma. No otkako idem na jogu, moj mi je fizioterapeut rekao da mi više vježbi ne treba, nego sad samo idem na tretmane strujom. Prezadovoljna sam i svakome bih preporučila, od mladih do starih, da se uključe u vježbanje. I psihički i fizički mi pomaže. Idete doma ispunjeni pozitivnom energijom”, kaže Mirjana.

Gospodin Tomislav pridružio se vježbanju nešto kasnije, no i on vidi pozitivne pomake. “Krenuo sam prošle godine, no ja idem samo po ljeti. Inače oni vježbaju i zimi. Osjećam se puno bolje od vježbanja. Inače ne bih došao da se ne osjećam bolje. Ovdje se razgibam, ali morao bih i češće. No kod kuće ne vježbam. Teško se prisiliti da čovjek sam vježba. Puno sam pokretljiviji i bolje se osjećam. Još malo pa ću trčati za ženskama”, kaže u šali Tomislav.

Gospođa Marija u vježbanju joge ima nešto malo duji staž, no ovdje na Ribnjak dolazi tek odnedavno. “Jogu mi to puno pomaže za moju kralježnicu. Nedavno sam doživjela jednu fizičku i psihičku traumu zbog čega sam dosta rasuta, da tako kažem. Joga me vraća u normalu. Cijeli život govorim i poznatima i nepoznatima da je Bog ljudima dao mnoge egzistencijalne stvari poput hrane i vode, a među pet najboljih stvari koje im je dao, zasigurno je i joga. To stalno svima govorim”, kaže oduševljena Marija.

Joga i nenasilna komunikacija

Joga se na Ribnjaku organizirano vježba u sklopu programa Rekreativno ljeta Društva sportske rekreacije Sport za sve. Voditeljica je Dina Ivan, inače predsjednica Društva sportske rekreacije Gornji Grad – Medveščak. Puni naziv projekta je joga i nenasilna komunikacija kroz kretivnost i kretanje. Zamolili smo Dinu da nam malo pojasni o čemu se radi.

“To je inspirirano učenjem Marshalla Rosenberga. On je bio psihoterapeut koji je mogući izlazak iz sukoba sveo na četiri principa. Mi jako često interpretiramo nekakav događaj, to nam je ukorijenjeno i sistem preživljavanja bio je u tome da sve interpretiramo. To nije problem, osim kad smo u sukobu jer stvari možemo interpretirati na način da ne vodi van iz sukoba. Na primjer, možemo reći: ‘Opet si me napao’. No umjesto toga, pokušavamo se vratiti na čisti opis i reći: ‘Jučer kad si došao, rekao si mi to i to’. I onda iz tog opisa idemo na osjećaj što je drugi korak. Naši su osjećaji vrlo biti jer su jako pametni i govore nam trebamo li se maknuti iz neke situacije ili je promijeniti. Kad su negativni, osjećaji nam govore da nam nešto fali. Kad su pozitivni, onda znači da su sve naše potrebe ispunjene. Dakle, slušamo taj negativni osjećaj i imenujemo ga. Puno pomaže da ga iskomuniciramo, iako naša kultura nije naviknuta govoriti o osjećajima. No to je jedini način da riješimo konflikt”, opisuje nam Dina.

Sljedeći korak je naša potreba. “Svi ljudi imaju iste potrebe i to je dobra stvar. Nekad se događa da ista potreba u sukobu nije zadovoljena, a da je samo strategija drugačija. I sad se mi držimo svoje strategija umjesto da pronađemo neki treći put koji bi riješio i našu potrebu i potrebu osobe s kojom smo u sukobu. I onda je tu taj četvrti korak – kreativno rješenje, kad mi tražimo put kako bi taj sukob razriješili, no prvo krećemo od sebe. Prvo lociramo svoj osjećaj i svoju potrebu i tek onda se možemo obratiti osobi s kojom smo u sukobu. I ne moramo, naravno, na istom mjestu s istom osobom zadovoljiti tu potrebu. S obzirom na to koliko ima ljudi na Zemlji i koliko različitih situacija, ne moramo ostati zarobljeni u toj situaciji s tom osobom i u toj poziciji i riješiti naše potrebe. Recimo, našu potrebu sa samoaktualizacijom možemo riješiti na drugom mjestu pa se onda vratiti. Kao i neku emotivnu potrebu. Legitimno se i rastati i potražiti zadovoljenje naših emotivnih potreba negdje drugdje”, kaže Dina.

Učenje Marshalla Rosenberga radi se kroz komunikološke vježbe, nakon čega se radi refleksija. “To je zgodno i za djecu jer to uključuje igre ili ples i pokret gdje mogu izraziti neki osjećaj ili situaciju. Isto tako je koristan scenski prikaz sukoba. Radimo i kroz fotografiju jer svi imaju mobitele, onda pišemo naš tijek svijesti i slično. Znači, ta četiri principa je moguće provući kroz bilo što. To je blisko jogi jer je poanta joge doći do tog nekakvog stupnja nenasilja. No to nipošto ne znači bježati od sukoba, potiskivati probleme ili se prisiljavati da pozitivno mislimo. Treba prihvatiti ljutnju, iskazati je, naljutiti se na pravu osobu. Ljutnja nam pomaže da savladamo prepreke, da razriješimo neke odnose i postavimo zdrave granice. Mi smo navikli potiskivati ljutnju jer to, kao, nije dobro i lijepo, moramo čitav dan biti nasmijani. No onda puknemo na krivom mjestu”, kaže instruktorica Dina.

Joga koristi svima, a posebno starijima

Joga spaja pokret i disanje i tako vodi do ravnoteže cijelog organizma, a djeluje i na živčani autonomni sustav, što je tek nedavno potvrđeno. Naime, sve je u disanju i centar za opuštanje se nalazi jako blizu centru za disanje, nastavlja dalje Dina.

“Čim počnemo svjesno disati, automatski se opuštamo, a onda se lakše i istegnuti. Također dolazi i do umirenja onog mentalnog dijela. Ne vodimo više one unutarnje dijaloge, zbog kojih bismo mogli biti zabrinuti. Zato radimo vježbe disanja, a ponekad i meditaciju, vođenu ili slobodnu. Promatramo i svoje misli, ali ne brinemo o njima. Ne možete na silu ne misliti – kao kad kažete ‘neću razmišljati o velikom ružičastom slonu’. To ne ide. Ali možete promatrati svoje misli i reći si: ‘Idem baš vidjeti što ću sljedeće pomisliti.’ Misli i osjećaji su promjenjiva stanja i ne treba se previše identificirati s njima”, kaže Dina.

Naglašava kao je joga odlična upravo za starije ljude i može se uključiti svatko. “Nije bitno savršeno izvesti asanu (pozu u jogi, op.a.), niti se s bilo kime uspoređivati, već vježbati i napraviti napredak sâm za sebe. Joga nije natjecanje, za razliku od većine drugih aktivnosti. Okrenut si sam sebi i sâm za sebe promatraš te pomake koji se događaju. Imamo polaznike koji vježbaju i sa svojih 70 ili 80 godina i napreduju. Vježbe su nježne, ne može doći do nekih ozljeda tako da je to baš idealno za stariju dob”, kaže Dina.

Tipičnog sata joge baš i nema jer sve ovisi o tome tko dođe na vježbanje. Ako dođu ljudi s različitim potrebama, onda se rade i različite vježbe tako da se sve prilagođava polaznicima.

“Sad mi dolazi jedna teško pokretna gospođa koja čitavo vrijeme sjedi i izvodi svoju varijantu vježbi. Ovi koji su na podu, imaju svoju varijantu. Ako mogu leći na pod, to je već puno jer si tako mogu istegnuti kralježnicu i to je puno bolje nego vježbati na stolcu. Jako je važno napraviti istezanje na sve strane. Nakon toga – opet, koliko se može – napravimo ‘pozdrav suncu’ koji je dosta zahtjevan, pa ako to ljudi ne mogu napraviti, radimo parcijalno – par vježbi za jedno i par vježbi za drugo”, kaže Dina.

No kako god da će se sat razvijati, uvijek se počinje laganim istezanjem. “Na primjer, ruke istegnemo prema nebu da se samo spoje dah i pokret. Svaki put polaznike vraćam na disanje, pojašnjavam kad ide udah, a kad izdah. Radimo i statičke vježbe da se pobijedi strah, a to utječe i na depresiju. Vježbe su uglavnom spore, ostajemo dugo u položaju, a nakon svakih par vježbi se opuštamo i dišemo. Na kraju sata radimo par vježbi na nogama i obavezno radimo tzv. ‘orla’ – to je stajanje na jednoj nozi – što je jako važno zbog ravnoteže i kako bi se spriječili padovi. Naime, starenjem se jako gubi balans, no to se s vježbanjem itekako može popraviti. Kad ljudi vježbaju, već nakon par tjedana vide kako im se ravnoteža popravlja”, kaže Dina.

Napredak stiže već za par tjedana

Upravo to što se kod nekih stvari jako brzo vidi napredak, motivacija je za mnoge vježbače. “Kod nekih vježbi, promjena se primijećuje jako brzo. Svatko ima neku svoju specijalnost i vježbu u kojoj jako brzo napreduje. Evo zimus mi je na jogu dolazio jedan stariji gospodin koji, stojeći s raširenim nogama, uopće nije mogao uhvatiti svoja stopala. No nakon samo tri i četri tjedna, mogao je rukama doći skoro do poda. No to je baš bila njegova specijalnost pa je do napretka došao tako brzo. Neki napreduju sporije, no kod vježbanja balansa skoro svi napreduju prilično brzo. U starijoj dobi je balans jako slab, ali se tu brzo napreduje. Balans je jako važan i za koncentraciju”, kaže Dina.

Iako neki misle da za jogu moraju biti jako fleksibilni i snažni, to nije tako jer se svaka vježba radi samo do one mjere do koje pojedini vježbač može. Jer joga nije natjecanje. “Važno je sačuvati bit asane. Ako se trebamo na neki način okrenuti, nije poanta okrenuti se skroz, već samo pokušati izvesti tu vrtnju koliko možemo. Ove vježbe djeluju i na duh i na tijelo. Opuštamo se, opušta nam se čitavo tijelo, čak i unutarnji organi. Odjednom je i prokrvljenost bolja, a udah nam postaje dublji i cjelovit. Sad je i zbog pandemije bitno naučiti disati i raditi vježbe disanja i biti što više izložen kisiku. Doista svatko može početi vježbati i sa svojim sposobnostima može doslovno biti na nuli, no dolazak i vježbanje će mu pomoći. Čak i nepokretna osoba da samo vježba disanje, to je već puno. Jako je važno ostati aktivan”, kaže Dina.

Dodaje i kako se odnos prema jogu u posljednje vrijeme prilično promijenio i više se na jogu ne gleda kao na nešto egzotično i mistično.

“Stav svih prema jogi se mijenja. Pomalo je to postalo i kao biznis zbog našeg zapadnjačkog gledanja na sve. Ponekad u joga studijima imate i ogledala pa ljudi ponosno pokazuju kako dobro mogu izvesti neku asanu, ali to je pogrešno. Prilikom vježbanja bi zapravo trebali zaboraviti kako izgedamo, već je važno samo to kako se osjećamo iznutra. Ako dobro radimo, onda ćemo i dobro izgledati. No joga više nije tabu i više se toliko ne povezuje s religijom, niti se smatra antikršćanskim. No i bit svake religije je isti. Mantre dok radimo jogi su slične kao moljenje krunice. Molitva i meditacija je prisutna u svakoj religiji, pa tako i ovdje. No od svega je najvažnije vježbati i tako pozitivno utjecati na tijelo i duh”, kaže Dina Ivan.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.