Ira Tuzlančić: ‘Treća dob je zapostavljena. Ti ljudi su samo stariji i ništa više’

“Poštovana, Ira, zahvaljujući Vama i Vašoj dobroj volji za organizaciju prošlogodišnje izložbe, ja sam se odvažila i danas se otvara izložba u Knjižnici Voltino. Slike su raznih tema u tehnici ulje na platnu i pastel. Još jednom hvala na Vašem poticaju. Puno pozdrava. Ljiljana.”

Ovakvu poruku od jedne svoje korisnice dobila je Ira Tuzlančić, knjižničarka u knjižnici August Cesarec iz Zagreba i koordinatorica projekta “65 plus” koji se provodi u Knjižnicama grada Zagreba od 2008. godine. U sklopu njega organizirana i prva izložba gospođe Ljiljane koja se, otkako je u mirovini, ponovno posvetila svojem slikarskom hobiju.

Sam projekt namijenjen je društvenoj integraciji osoba starije životne dobi i njihovu aktivnom uključivanju u kulturna i društvena zbivanja zajednice u kojoj žive. “Upravo zbog ovakvih poruka kakvu smo dobili od gospođe Ljiljane i zbog svih naših zadovoljnih korisnika, isplatio se sav trud koji smo uložili u ovaj projekt”, kaže nam gospođa Ira koju smo posjetili u prostorima knjižnica na zagrebačkom Kvatriću.

Sedam programa u okviru projekta ’65 plus’

“Knjigom do vrata” projekt je dostave knjiga i časopisa u domove za starije i nemoćne u Gradu Zagrebu kao i drugim korisnicima koji nisu u mogućnosti doći u knjižnicu; “Slikosat” su besplatne likovne radionice za osobe starije dobi s ciljem poticanja kreativnog izražavanja; “Sat informacijske pismenosti” su besplatne radionice za informatičko i informacijsko opismenjavanje osoba treće životne dobi; “Susreti generacija” su niz predavanja, radionice te Pričaonice za djecu predškolske dobi u kojima aktivno sudjeluju pripadnici starije generacije, prenoseći svoje znanje, mudrost i iskustvo; “Učionica bez granica” su besplatni edukativni programi namijenjeni starijim osobama i radionice i predavanja namijenjene osnaživanju starijih osoba u području zaštite njihovih ljudskih i materijalnih prava te zdravstvene i socijalne zaštite; “Izložba 65 plus” je program koji organizira izložbe radova čiji su autori pripadnici treće životne dobi; i “Vježbaonica” u sklopu koje se organizira tjelovježba prilagođena starijim osobama.

“Svaki program ima svoju publiku, no neke bih izdvojila kao posebno zanimljive”, kaže naša sugovornica. “Na primjer ‘Susreti generacija’. Samo ime ovog programa kaže da se radi o međugeneracijskim susretima u kojima bake pričaju priče djeci, organiziraju se razne likovne međugeneracijske radionice i slično. Jako velik dio tog programa čini predstavljanje knjiga, zbirki poezije i radova čiji su autori starije osobe. Na putopisnim predavanjima predstavljamo njihova putovanja i iskustva koja žele prenijeti drugima’, opisuje nam Tuzlančić.

“Učionica bez granica” je okuplja programe za starije osobe na kojima oni mogu naučiti nove vještine, ali se i informirati o svojim pravima. “Uočili smo da imamo jako puno interesa za razne programe osnaživanja starijih osoba na području zaštite njihovih socijalnih, zdravstvenih i imovinskih prava. Tu smo jako puno surađivali s raznim udrugama, imali smo predavanja o ugovorima o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, o smještaju u domove umirovljenika i o nasilju nad starijim osobama. To je nešto o čemu se malo govori, a jako je važno”, kaže.

Osim toga, u sklopu “Učionica bez granica” organiziraju se radionice stranih jezika, a Knjižnica Voltino ima radionice “Umni trening” u suradnji s Centrom za civilne inicijative. To su različite mozgalice, zagonetke i slično. U posljednje vrijeme silno su popularna i predavanja o zapošljavanju starijih osoba koja se također provode u okviru Učionice”, kaže Tuzlančić.

‘Ti su ljudi samo stariji – ništa više’

Knjižnice su mjesta koja su otvorena svim skupinama korisnika bez ikakve diskriminacije, a zaposlenici se silno trude da se njihovi korisnici osjećaju ugodno i da za svakoga ima ponešto.

“Ta treća dob je uvijek nekako zapostavljena, a rezultati popisa stanovništva su pokazali kako raste udjel starijeg stanovništva u ukupnoj populaciji. Ono što je važno reći je da su ti ljudi samo stariji i ništa više. To su ljudi koji i dalje imaju svoje želje i potreba za čitanjem, putovanjem, da nauče nešto novo… Naši stariji korisnici nam često kažu da tek sada konačno imaju vremena za sebe. Prije je tu bio posao, djeca, stari roditelji i sad kad su to sve odradili, žele nešto za sebe”, kaže Tuzlančić.

“Sjećam se kad sam bila još mlada knjižničarka i tek sam počela raditi, došla je jedna gospođa koja je tada tek par tjedana bila u mirovini i pitala me: ‘Što vi meni možete ponuditi? Koje su vaše aktivnosti?’ Jako nam je drago što i ti sami stariji prepoznaju knjižnice kao mjesto gdje mogu doći po informacije i odakle mogu krenuti. Jako puno surađujemo i sa civilnim sektorom. Naime, mi smo često jako ograničeni s prostorom, vremenom i kapacitetima naših djelatnika, pa ne možemo uvijek sve programe provoditi ovdje. Ali možemo dati informaciju gdje se programi provode. Knjižnice su, između ostalog, i informacijski centri”, kaže.

U projektu “65 plus” sudjeluje 27 od ukupno 42 knjižnice mreže Knjižnica grada Zagreba, a svega skupa, ističe Tuzlančić, ne bi bilo bez silnog truda, zalaganja i empatije knjižničara koji na projektu rade. “Kad naši kolege odlaze u domove umirovljenika i donose knjige, ne mogu tamo provesti 45 minuta i otići. Tu se ostaje poslije radnog vremena, dolazi se u suprotnoj smjeni… Kolege koji to rade, moraju to htjeti raditi i moraju to voljeti i onda se događaju čuda”, kaže.

Svi su programi besplatni

Svi su programi i za članove i za korisnike besplatni. Izuzetak su programi informacijskog opismenjavanja gdje se koriste računalna oprema i drugi resursi knjižnica pa su takvi programi namijenjeni isključivo članovima Knjižnica grada Zagreba, no članarina je samo 50,00kn godišnje što omogućuje pristup svim knjižnicama mreže, knjižničnoj građi, čitanju dnevnog i tjednog tiska i svim uslugama i programima koje knjižnice nude. Ira Tuzlančić kaže kako potražnja za posebnim programima knjižnica raste.

“Meni je kao koordinatorici projekta ’65 plus’ jako važno da imamo puno programa za ponuditi jer nam i članstvo u toj dobnoj skupini raste. Naime, općenito ima sve više starijih osoba. Zanimljivo je primijetiti da osobe koje sada idu u mirovinu više nisu zadovoljne samo običnim TV programom. To su ljudi koji su i na poslu koristili računala, jako ih zanima nešto novo vidjeti i naučiti. Niti informatičke radionice kakve su se održavale prije nekoliko godina, sada više nisu dovoljne jer tu je sada WhatsApp, Viber, Instagram i korisnici žele naučiti služiti se i tim aplikacijama. Takvu promjenu je zanimljivo pratiti”, kaže Tuzlančić.

Polaznici programa iz projekta “65 plus” dolaze iz različitih pobuda, no jedna od ključnih stvari je ta što sada, u mirovini, napokon imaju vremena za sebe i svoje interese.

“Imamo jako puno korisnika koji osjećaju da je sada došlo vrijeme da konačno naprave nešto za sebe. Činjenica je da sada imaju više vremena kojeg treba na nešto utrošiti. Vrijeme koje su prije provodili na poslu, sada je slobodno i nekako ga treba popuniti. Jako lijepo surađujemo s Društvom Naša djeca Maksimir koji organiziraju sjajne likovne radionice. Jedan polaznik te radionice, gospodin od preko 80 godina, govorio nam je o slikanju i pokazivao neke tehnike. No ljudi ponajviše dolaze zbog druženja”, kaže.

Jako je velik interes i za radionice informacijske i informatičke pismenosti i korištenja računala i suvremene tehnologije.

“Činjenica je da djeca ponekad nemaju vremena za svoje starije, tako da im nemaju vremena pokazivati neke stvari na računalima. Ljudi danas puno rade i ponekad je teško u raspored uvrstiti i baku koja bi da joj se pokaže kako poslati e-mail. No zato smo mi tu da im pomognemo da se snađu u tom digitalnom svijetu. Taj digitalni jaz se u Zagrebu manje osjeća nego u nekim manjim mjestima. No zato je važno znati da knjižnice po čitavoj Hrvatskoj provode ovakve ili slične programe. Pogotovo ima puno ovakvih informatičkih radionica po Osijeku, Rijeci, Koprivnici i drugim gradovima. Svaka knjižnica ima neki program za treću životnu dob”, kaže Tuzlančić i dodaje da je posebno bila posjećena radionica o usluzi e-Građani, pogotovo u vrijeme popisa stanovništva.

No osim što u knjižnicama nešto novo možete naučiti, također možete i svoja znanja podijeliti s drugima.

“Imamo i jako puno volontera koji su i sami osobe treće životne dobi i vode radionice stranih jezika, informatike i slično. Nama se mogu obratiti i ljudi koji imaju neko znanje ili zanimljive i korisne informacije i željeli bi ih podijeliti s drugima. Na primjer, netko je negdje otputovao i želi to iskustvo putovanja i fotografije koje ima pokazati i podijeliti s drugima. Takve osobe nam se mogu obratiti i knjižnica im omogućuje prostor, tehniku, vrijeme i sve što je potrebno da održi svoje predavanje. Kad imamo takav poseban događaj, za njega napravimo plakate, pošaljemo pozivnice… Mi imamo i veliku mailing listu putem koje obavještavamo naše korisnike o događanjima, oglašavamo to i na našoj web i Facebook stranici. Ja obavijesti šaljem i na Radio Sljeme jer je taj radio ipak najslušaniji u toj dobi.”

Zanimanje za knjižnice ne opada

Unatoč razvoju tehnologije, knjižnice su popularne kao i nekada, što zbog posebnih programa koje nude, a što zbog knjiga za kojima se interes ne smanjuje. Umirovljenici imaju i neke svoje književne preferencije.

“Uvijek se rado čitaju djela klasične književnosti, ali ono što uvijek naglašavaju je da žele, da tako kažem, pristojnu literaturu, dakle neke knjige koje duhovno obogaćuju. Ne mislim pritom na knjige nužno religijske tematike, ali knjige koje obogaćuju i nakon kojih se ljudi osjećaju bolje. Kad zatvorite knjigu da se osjećate ispunjeno. To nipošto nije laka literatura, ali mora imati lijepu i pozitivnu poruku. Posuđuju se i kriminalistički i ljubavni romani, nekakve obiteljske sage, povijesni romani i romansirane biografije no i tada je bitna poruka. Dosta vole biografije nekih osoba koje su bile važne u doba njihove mladosti. Vole i putopise i kažu da ako sada više i ne mogu putovati, putuju kroz knjige. I putopisna predavanja su nam uvijek jako posjećena”, kaže Tuzlančić.

“Knjiga sigurno neće nestati. Posudba građe i korištenje knjižnica nam je sada veća u odnosu na neko prošlo vrijeme jer se danas puno više knjiga izdaje i prevodi, a imamo i više različitih knjižničnih usluga i programa. Osim toga, ljudi se bore s financijama pa ne mogu uvijek kupiti knjigu, ali je mogu posuditi. Mi uz tiskanu imamo i elektroničku knjigu kojoj se pristupa putem ograničenog broja licenci. No unatoč tome, tiskana knjiga nikada neće nestati”, optimistična je na kraju Ira Tuzlančić.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.