Pothranjenost u starijih osoba prepoznata je među stručnjacima kao veliki zdravstveni problem, povezan ne samo s povećanom smrtnošću i morbiditetom, već i s fizičkim propadanjem. To pak ima veliki raspon posljedica na aktivnosti svakodnevnog života i kvalitetu života starije osobe općenito.
“Pothranjenost je česta u osoba starije životne dobi, bilo da žive sami u zajednici, u svojim obiteljima, domovima za starije i nemoćne osobe, ili da su hospitalizirane. U prepoznavanju, dijagnosticiranju i liječenju pothranjenosti potreban je multidisciplinaran pristup u koji trebaju biti uključeni liječnici, medicinske sestre, dijetetičari i ostali pružatelji zdravstvene skrbi. Zdravstveni djelatnici moraju razviti stav da je pravilna prehrana važan i neizostavan korak u liječenju i podizanju kvalitete života u starijih osoba, te tu spoznaju prenijeti oboljeloj osobi i njegovoj obitelji.” Zaključak je to domaćeg istraživanja “Pothranjenost u starijoj životnoj dobi”, objavljenog u znanstveno-stručnom časopisu za nutricionizam i dijetetiku „Hrana u zdravlju i bolesti“ (Župan, Lovrić, Jovanović i Cviljević, 2017.)
Naime, cilj istraživanja je bio ispitati koliki je rizik za pojavu pothranjenosti u osoba starije životne dobi smještenih u Dom za starije i nemoćne osobe. Nadalje, pokušala se dokazati ili opovrgnuti veza između pokretljivosti ispitanika i ukupnog rezultata testa. Rezultati su pokazali da je 25 od 100 ispitanika bilo pothranjeno (25 posto), 38 ispitanika je imalo rizik za razvoj pothranjenosti (38 posto), a 37 ispitanika je bilo dobro uhranjeno (37 posto). Statistički je dokazano da pokretljivost ispitanika utječe na rezultate. Od 32 potpuno nepokretna ispitanika, njih 20 je bilo pothranjeno, 12 ih je imalo rizik za razvoj pothranjenosti, a niti jedan nepokretni ispitanik nije bio dobro uhranjen.
S druge strane, pothranjenost u starijih osoba u laičkoj javnosti nedovoljno je prepoznato stanje, a koje je u porastu kako stanovništvo stari. Posebno je to važno za našu zemlju koja će, prema projekcijama hrvatskih demografa, do 2050. godine imati više od 30 posto stanovnika starih 65 i više godina.
Što je pothranjenost?
Izraz pothranjenost često se koristi za opisivanje nedostatka u prehrani koji uzrokuje štetne učinke na tijelo i njegove normalne funkcije. Iako se pothranjenost može pojaviti u bilo kojoj dobi, osobito je česta u osoba starijih od 60 godina. Loš status uhranjenosti dobro je utvrđen kao negativan prognostički pokazatelj u starijoj populaciji, a gubitak tjelesne težine kod osoba starih 60 više godina približno udvostručuje rizik od smrti.
Europsko epidemiološko istraživanje Euronut-seneca, u kojem je sudjelovalo 1.005 osoba starih između 74 i 79 godina, procijenilo je da 24 posto muške te 47 posto ispitane ženske populacije ima nizak unos barem jednog od nutrijenata – kalcija, željeza, retinola, beta-karotena, vitamina B1, B6 te vitamina C. Utvrđen je i deficit vitamina D kod 36 posto muškaraca i 47 posto žena.
Nastavni zavod za javno zdravstvo „dr. Andrija Štampar“ uvrstio je pothranjenost u “14 uputa za aktivno produktivno starenje – hrvatski model”. Tako u šestoj uputi jasno stoji: “Spriječiti debljinu u ranijoj starosti (65 do 74 godina) i osobito pothranjenost u dubokoj starosti (85 i više godina) zbog očuvanja funkcionalne sposobnosti.”
Mnogi slučajevi nisu registrirani
Unatoč dostupnosti nutricionističkih testova, mnogi slučajevi pothranjenosti ostaju nedijagnosticirani, što dovodi do povećanog morbiditeta i mortaliteta, produljenog boravka u bolnici i čestih ponovnih hospitalizacija. Stoga je važno da pružatelji zdravstvenih usluga mogu identificirati uzroke, znakove i simptome pothranjenosti. Ako se rano identificira, pothranjenost se može liječiti planiranom prehranom, a rano prepoznavanje i liječenje pothranjenosti nisu samo korisni za zdravlje pacijenta, već mogu smanjiti ukupne troškove zdravstvenog sustava.
Pothranjenost u starijih odraslih osoba može biti uzrokovana nizom čimbenika, uključujući gubitak apetita, nedostatak sposobnosti žvakanja i gutanja te povećanu upotrebu lijekova na recept. Ostali čimbenici rizika uključuju depresiju, demenciju, kronične bolesti i nedostatak pristupa optimalno hranjivoj hrani, bilo zbog nesigurnosti hrane ili nedostatka mogućnosti pripreme ili kupovine hrane.
Na primjer, ako starija odrasla osoba ima dijabetes, rak ili Alzheimerovu bolest, njen apetit može biti smanjen, što otežava prehranu. Nošenje s takvim teškim bolestima mijenja metabolizam i ponekad zahtijeva ograničenja u ishrani, što dovodi starije odrasle osobe u opasnost od pothranjenosti. Prema procjenama koje su iznesene na predstavljanju projekta „nijeFRKA.hr“ čak 20 posto svih onkoloških bolesnika u svijetu umire zbog posljedica pothranjenosti.
Starije odrasle osobe su također češće hospitalizirane i vjerojatnije je da će biti u ustanovama za dugotrajnu skrb, što ih oboje izlaže povećanom riziku od pothranjenosti. Za kontrapunkt ranije spomenutom domaćem istraživanju, kažimo da američki nutricionisti procjenjuju da da bi se 65 posto hospitaliziranih starijih osoba moglo suočiti s pothranjenošću.
foto: Sandro Bura
I siromaštvo je uzrok pothranjenosti
Pothranjenost je povezana s mnogim poremećajima i okolnostima, uključujući siromaštvo i društvenu oskudicu. Podsjetimo, hrvatski umirovljenici na samom su začelju Europske unije po konzumaciji svježeg voća i povrća. Prema Eurostatatovu istraživanju, udio starijih osoba koje svakodnevno jedu svježe voće kretao se među državama članicama EU-a od visokih 88,4 posto u Italiji do niskih 31,0 posto u Bugarskoj. U Latviji, Litvi, Rumunjskoj, Hrvatskoj, Mađarskoj i Slovačkoj manje od polovice svih starijih osoba jelo je svježe voće svaki dan.
Kako prepoznati pothranjenost?
Britansko udruženje dijetetičara upozorava da je od posebne važnosti što ranije uočiti znakove kao što su umor i manjak energije, gubitak apetita, nenamjerni gubitak težine, situacije kada odjeća, nakit ili zubna proteza s vremenom postaju labavi. Osim toga, navode, pothranjenost utječe na svaki sustav u tijelu i rezultira povećanom osjetljivošću na bolesti i komplikacije
Glavne posljedice pothranjenosti su umor i letargija, padovi, otežano kašljanje koje povećava rizik od infekcije prsnog koša, zastoj srca, anksioznost i depresija, smanjena sposobnost borbe protiv infekcije.
Pandemija bolesti COVID-19 i pothranjenost u trećoj životnoj dobi
Zbog pandemije i protuepidmioloških mjera, društvena izolacija veća je nego ikad među starijim osobama, a posebno među onima koji spadaju u najrizičniju skupinu. Nepokretnost može značajno smanjiti apetit kod starijih ljudi, a jedenje bez društva također može dovesti do nižeg unosa hranjivih tvari od potrebnog. To zauzvrat može pridonijeti povećanom riziku od razvoja pothranjenosti ili smanjenju nutritivne kvalitete konzumirane hrane.
Istraživanje koje je proveo Nutrition Journal objašnjava da jedenje u samoći često uključuje smanjeni unos odgovarajućih hranjivih tvari, budući da se konzumira manje voća i povrća. Također se manje razmišlja o odabiru prave hrane kada kupujemo sami za sebe, jer se praktičnost i žurba smatraju važnijima od nutritivno uravnotežene prehrane. Dokazi upućuju na to da konzumacija prave hrane u pravom okruženju poboljšava mentalno i fizičko blagostanje.
Jednako su važni, kažu znanstvenici, dostojanstveno blagovanje i vizualni izgled hrane. Za one koji žive s poteškoćama s gutanjem, također poznatim kao disfagija, to može biti iznimno teško jer se sposobnost zajedničkog uživanja u jelu često može pokazati problematičnom, osobito kako starimo. Potencijalne neugodne situacije koje mogu pratiti osjećaj posebno spravljene hrane koja nije ponuđena drugima, za neke osobe mogu biti preveliko opterećenje. Slična je situacija i sa slabo ugođenim zubnim protezama koje mogu dovesti do neugode prilikom konzumiranja krute hrane u društvu. To pak može doprinijeti povećanom riziku od razvoja pothranjenosti zbog pada u prehrambenom unosu ili smanjenja nutritivne kvalitete konzumirane hrane.
Kako se nositi s pothranjenošću?
Budući da pothranjenost uglavnom prođe nedijagnosticirano, iznimno je važno prepoznati ju na vrijeme i blagovremeno potražiti liječničku pomoć. “Staračka suhonjavost” nije sastavni dio starenja, pogotovo ako se radi o osobi koja nije cijeloga života bila mršava.
Liječnici obično prepisuju dodatke prehrani i malo tko se bavi kontinuiranim i detaljnim praćenjem prehrambenih navika starijih pacijenata, no stručnjaci upozoravaju da bi se primat trebalo dati normalnoj hrani, utjecati na povećanje apetita i otkloniti prepreke dovoljnom unosu hrane.
Članovi obitelji (ili osoblje domova za starije i nemoćne) također mogu pridonijeti rješenju problema promatrajući prehrambene navike starijih osoba, koje možda nemaju uravnoteženu prehranu ili ne jedu dovoljno hrane koja im nudi. Kako ljudi stare, njihov osjet okusa i mirisa može biti oslabljen. Ako osjećaju da hrana nije ukusna, možda će smanjiti unos hrane. Dio rješenja jest i u pripremi hrane koja će pacijentu biti ukusnija i primamljivija. Gubitak vida i sluha može utjecati na sposobnost pripreme i kupnje hrane pa bi u tom slučaju trebalo osigurati tehničku pomoć, dostavu ili asistenciju. Valjalo bi i popraviti zubne proteze koje mogu otežati korisniku žvakanje hrane.
Članovi obitelji moraju biti u stanju prepoznati znakove da pacijent ne jede dobro, gubi mišiće ili gubi na težini. I trebali bi poduzeti mjere kako bi im pomogli da održe svoju težinu. U suprotnom, baka ili djed bit će podložniji bolestima i teže će se nositi s njima.
Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala
Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva
je odgovornost Udruge Hoću stranicu.
