Bijeg od siromaštva i usamljenosti: Hrvatski umirovljenici ovisni su o televiziji

Hrvatski građani konzumiraju previše televizijskog programa. Početkom godine dio populacije do 45 godina starosti televiziju gledao je prosječno 3,5 sati, dok stariji dio od 45 do 65 godina ispred malih ekrana provodi više od 5.5 sati dnevno. Šokantno, građani Hrvatske stariji od 65 godina pred uključenim malim ekranima provode čak 7 sati i 16 minuta dnevno. U prosjeku, dakako.

Rezultati su to istraživanja koje je u ožujku 2022. objavila Udruga mjerenja televizijske gledanosti (UMTG), na čelu s HURA-om, NOVA TV grupom te RTL-om Hrvatska. Riječ je o rezultatima analize gledanosti za 2021. godinu te siječanj i veljaču 2022., a kojeg je provela agencija Nielsen.

Žene vole televiziju više od muškaraca te su u 2021. godini provele prosječno više od 5 sati ispred malih ekrana, gotovo sat vremena više od muškaraca. Dugoročni trendovi tijekom gotovo 20 godina podataka, otkad se mjeri TV gledanost u RH, pokazuju da kako starimo, sa svakih 5 godina više, u prosjeku provodimo 20 minuta više dnevno ispred malih ekrana.

Jesmo li ovisni o televiziji?

Iako ovisnost o gledanju televizije nije formalno prepoznato stanje, psiholozi nude nekoliko znakova koji bi trebali pokazati je li stvar izmaknula kontroli. Neki od njih su objavljeni u stručnoj publikaciji Journal of Broadcasting & Electronic Media 2004. godine u radu autorice Cary Horvat, profesorice komunikologije na Westminster koledžu. Naime, osobe koje prekomjerno gledaju tv program često se mogu povezati s tvrdnjama:

• Osjećam krivnju zbog gledanja toliko televizije.
• Ista količina vremena pred televizorom me sve manje zadovoljava.
• Ne mogu zamisliti život bez televizije.

Problemi nastaju kada svakodnevne aktivnosti padaju u sjenu gledanja televizije, kada osoba preskače kuhanje obroka, redovite poslove, ne održava higijenu stana, preskače rekreativne aktivnosti, kada otkazuje druženja zbog omiljenih serija, ne stvara nova poznanstva i prijateljstva ili jednostavno postaje sve udaljenija od stvarnog života koji ju okružuje.

Od bindžanja do gledanja bilo čega

Dodatni znakovi da smo u problemu su kada redovito gledamo više televizije no što smo to namjeravali. Taj je problem posebno u porastu od procvata IPTV usluga i streaming servisa poput Netflixa. Namjeravali ste pogledati samo jednu epizodu omiljene serije, no na kraju ste završili s glavoboljom nakon pogledane 4 epizode? 21. stoljeće donijelo nam je takozvanu kulturu bindžanja (eng. bing, period pretjerano ugađanja u nekoj aktivnosti poput jedenja, opijanja, gledanja televizije) prema kojoj se gledatelji potiču da pogledaju cijelu sezonu neke serije tijekom dana ili vikenda.

Neki autori kao znakove ovisnosti o televiziji navode i uznemirenost kada tv program nije dostupan. Tanki živci, iritacija, nemir, tjeskoba i neodoljiva želja da se u ruke uzme daljinski upravljač dodatni su znakovi ovisnosti.

Televizija može poslužiti i kao bijeg od neugodne stvarnosti, siromaštva, malih mirovina, socijalne neizvjesnosti. Nema ništa lošega u tome da si ponekad opustimo ili odmorimo od životnih problema, no kada nam to postane glavna strategija (ne)djelovanja, vrijeme je da nešto učinimo.

Pred ekranom smo manje usamljeni

U 2022. godini televizija je staromodan medij osuvremenjen u takozvanom nelinearnom smislu. To znači da možemo birati koje sadržaje želimo gledati i kada ih želimo gledati. Pri čemu umirovljenici u Hrvatskoj, zamjetno je, još uvijek konzumiraju televizijski program u realnom vremenu, onako kako se emitira na klasičnim televizijskim kanalima.

Televizija nas poučava, otkriva nam nepoznate svjetove, nudi zabavu, informira nas o aktualnim događajima, odvlači od tuge i teških misli, ali i povezuje s drugima koji prate iste programe i emisije poput nas.

Televizija čini da se stariji ljudi koje je zahvatila epidemija usamljenosti osjećaju manje samima. Pokazalo je to istraživanje “Društveni surogat: Kako zbog omiljenog televizijskog programa imamo osjećaj pripadanja” (Derrick, Gabriel, Hugenberg) objavljeno 2009. godine u stručnoj publikaciji Journal of Experimental Social Psychology.

Znanstvenici tvrde da su dokazali da parasocijalni odnosi mogu dovesti do osjećaja pripadnosti. Kroz četiri studije demonstrirano je da se ljudi okreću omiljenim televizijskim programima kada su usamljeni te da im gledanje pomaže da se osjećaju manje usamljeni. Štoviše, razmišljanje o omiljenim televizijskim programima štiti ih od pada samopoštovanja i raspoloženja te od porasta osjećaja odbačenosti.

No postoji problem…

Čak i pri gledanju nekih “normalnih” količina televizijskog programa jedno se ne može zanemariti – gledanje televizije je sjedilački posao, što znači da bitno utječe na ljudsko zdravlje, pogotovo u kombinaciji s lošom prehranom i pušenjem.

Koliko je prekomjerno gledanje televizije pogubno za fizičko zdravlje, istražila je Loretta DiPietro, pročelnica Odsjeka za kineziologiju i nutricionizam pri Školi javnog zdravlja u Washingtonu. Za donošenje zaključaka, DiPietro je pregledala podatke više od 340.000 muškaraca i preko 226.000 žena koje je Nacionalni institut za rak prikupio za potrebe studije o zdravlju i prehrani.

Uglavnom, ti su podaci prikupljeni od 1995. do 1996. godine, a znanstvenica je istražila što se u narednih deset godina dogodilo s tada zdravih 134,269 ispitanika, ispitujući njihove navike gledanja televizije i fizičke aktivnosti. Dodatno je bilježeno kakve fizičke aktivnosti ispitanici prakticiraju, bilo da se radi o fiskulturi, radu u kući, vrtlarenju ili nečem drugom. Rezultate je objavila 2017. godine pod nazivom “Zajednička povezanost sjedilačkog vremena i tjelesne aktivnosti s invaliditetom u kretanju kod starijih osoba” u znanstvenoj publikaciji The Journals of Gerontology.

Sjedenje pred televizorom vodi u invaliditet

U promatranom periodu čak 30 posto ispitanika koji su bili zdravi, razvilo je probleme s kretanjem bilo da nisu mogli hodati, bilo da su izuzetno sporo hodali, što je definirano brzinom manjom od 3 kilometra na sat. Nakon što su u jednadžbu uvršteni čimbenici koji dovode do smanjenje pokretljivosti, znanstveni tim je zaključio da je veće gledanje televizije bilo povezano sa povećanim invaliditetom na svim razinama fizičke aktivnosti.

Štoviše, sudionici ispitivanja koji su gledali televizijski program pet ili više sati svaki dan imali su 65 posto veću vjerojatnost da će imati poremećaj hodanja deset godina kasnije, u usporedbi s njihovim kolegama koji su gledali TV manje od 2 sata svaki dan. Dodatno, visoke razine ukupnog sjedenja i gledanja televizije, u kombinaciji s 3 sata ili manje tjelesne aktivnosti tjedno, imale su posebno negativan učinak, drastično povećavajući rizik od invaliditeta u kretanju.

“Gledanje televizije je vrlo moćan faktor rizika za invaliditet u starijoj dobi. Dugo sjedenje i gledanje televizije, pogotovo uvečer, jedna je od najopasnijih stvari koje starije osobe mogu učiniti, jer su puno više osjetljiviji na štetu koju može učiniti fizička neaktivnost”, navela je dr. Loretta DiPietro.

Previše televizije oštećuje mozak

Sjedilački način života već je povezan s nekoliko zdravstvenih problema, uključujući veći rizik od srčanih bolesti, karcinoma, dijabetesa tipa 2 i rane smrti. U to, redovna tjelovježba nije dovoljna da bi se ispravila šteta koja se nanosi sjedilačkim načinom života. Naime, neka istraživanja pokazuju da ljudi koji su u svojim srednjim godinama pretjerivali u gledanju televizije, mogu imati problema sa zdravljem mozga u starim godinama.

Istraživanja predstavljena prošle godine pokazuju da oni koji su umjereno do jako gledali televiziju u svojim četrdesetima, pedesetima i ranim šezdesetima, pokazuju jače opadanje kognitivnih funkcija i manji volumen sive tvari u mozgu u sedamdesetim i osamdesetim godinama života. U usporedbi s onima koji su malo ili nikako gledali televizijski program, dakako. Siva tvar je važna za mnoge funkcije mozga, od pokretanja mišića preko sluha i vida do donošenja odluka. Što je količina sive tvari veća, to je veća i kognitivna funkcionalnost mozga, kazali su znanstvenici.

“Povezali smo gledanje televizije s kognitivnim funkcijama i volumenom sive tvari, nakon što smo u obzir uzeli fizičku aktivnost. Sve sugerira da ovo sjedilačko ponašanje može predstavljati jedinstveni rizik s obzirom na zdravlje mozga i kognitivnih sposobnosti”, zaključio je voditelj istraživanja Ryan Dougherty, postdoktorand na Odsjeku za epidemilogiju Škole javnog zdravlja u Baltimoreu.

S obzirom na to da biološki procesi koji su u osnovi demencije, poput propadanja mozga, obično započinju u srednjoj životnoj dobi, to je razdoblje u kojem možemo utjecati na ponašanja koje voljno možemo mijenjati, poput gledanja televizije, a kako bismo poticali zdravo starenje mozga, rekao je Dougherty.

Kako smanjiti broj sati pred televizorom?

Kao i kod svake ovisnosti, savjetuju psiholozi, valja osvijestiti razmjere problema. Za početak treba pratiti i bilježiti koliko vremena provedemo pred ekranom. Pri tome treba uočiti obrasce; kada gledamo televiziju i u kakvim raspoloženjima zasjednemo pred ekran.

Kako bismo smanjili vrijeme gledanja, najbolje je otkloniti i prilike. Oni koji su se suočili s ovim problemom savjetuju otkazivanje streaming servisa pri čemu se može zadržati jedan. Televizija se može ograničiti samo na vikend ili na jednu epizodu omiljene serije dnevno.

Okupiranje drugim aktivnostima pomaže. Čitanje knjige, vrtlarenje, učenje jezika, pisanje dnevnika zgodne su aktivnosti koje ispunjavaju vrijeme i donose zadovoljstvo.

Usamljenost valja pobijediti obnavljanjem i stvaranjem novih socijalnih veza. Posljednjih godina gotovo svi Hrvatski gradovi organiziraju aktivnosti za umirovljenike, postoje volonterski programi, a i uvijek se može nadoknaditi propušteno vrijeme s rodbinom i prijateljima.

U konačnici, televizor se uvijek može izbaciti iz kuće. Zar ne?

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.