“Neoboriva je činjenica da je Jugoslavija u određenom povijesnom periodu, do smrti predsjednika Tita, uspješno balansirala između istoka i zapada. Koliko god to izgledalo nostalgično ili ne, bili smo na čelu treće, nesvrstane opcije koja se zalagala za mir”, kazao je šef Hrvatske seljačke stranke Krešo Beljak u razgovoru za Novosti.
“Hrvatska je u sklopu Jugoslavije bila svjetski faktor, danas, nažalost, nismo nikakav, ni europski, a kamoli svjetski. To nije nostalgija za državom koja je bila neodrživa, prije svega zbog našeg mentaliteta gdje uvijek većina želi nametnuti svoju volju manjini. Relativna većina u Jugoslaviji bili su Srbi, Milošević je svoju volju nastojao nametnuti ostalima, relativna većina u Hrvatskoj bili su Hrvati i Srbi su se osjećali ugroženi”, izjavio je navodeći da mentalni sklop nije dao da da zažive građanske opcije, što je bilo vidljivo na prvim demokratskim izborima na kojima su nacionalne stranke odnijele pobjedu.
“Politika čvrste ruke u Jugoslaviji nije bila dobra jer se zbog vica moglo završiti u zatvoru, ali u smislu pozicioniranja države u svijetu i obuzdavanja mentaliteta svih naših naroda ta je država funkcionirala. Ne zaboravimo da su političari poput Vojislava Šešelja ili Alije Izetbegovića za vrijeme Jugoslavije bili u zatvoru. Nije se proganjao samo hrvatski nacionalizam, nego svi nacionalisti. Da je Jugoslavija kojim slučajem opstala, što je nemoguće, vjerujem da bi bila u istoj poziciji kao Hrvatska danas. Živimo u doba globalizacije, demokracije i vrijednosnog sustava koji nameće prije svega SAD, što je dovelo do toga da nijedna država Europe, pa ni Njemačka ni Francuska, ne može voditi samostalnu ili drugačiju politiku od one koju nameće glavna sila NATO-a”, riječi su prvaka HSS-a za Novosti.
Beljak je komentirao i provokacije iz Beograda te politiku koju Beograd vodi prema Srbima iz Hrvatske. “Što predsjednik Srbije Vučić ima raditi u Jasenovcu u privatnom posjetu, osim da izaziva? Politika Beograda prema Srbima iz Hrvatske je pogrešna. To nije pomoć, to je odmaganje. Naravno, tu je s druge strane hrvatski nacionalizam, ali ne zaboravimo na Miloševićevu demonstraciju nacionalizma na Kosovu Polju u vrijeme dok je hrvatski političar bio veliki Stipe Šuvar. Svatko treba počistiti u svom dvorištu i zato uvijek govorim o srpskim žrtvama u “Oluji”. Ne smije se zaboraviti stradanje Hrvata 1991., ali ni Srba 1995., kad nismo bili na razini na kojoj smo trebali biti. Priznanje vlastitih zločina bio bi najbolji put do općeg mira. Podsjetit ću na usku suradnju Radića i Pribićevića, kasnije Mačeka i Pribićevića uoči Drugog svjetskog rata. To je uvijek bila HSS-ova politika. Srbi iz Hrvatske i Hrvati uvijek su bili na istoj strani, sve do 1941. i ničim izazvanih ustaških zločina. Jedini način rješavanja naših međunacionalnih tenzija je sustavno, dogovorno obrazovanje, a to se neće desiti. Vladajuće elite u sve tri države jednostavno žive nacionalizme na način da mogu opljačkati državu, da je kao u slučaju HDZ-a mogu koristiti kao svoj bankomat i da se kad god dođe do neke afere, kao što je pad aviona ili nešto slično, izvlače međunacionalni problemi.”
