Je li kravlje mlijeko dobro za ljude? Trebamo li prijeći na biljne zamjene?

Nekad je bilo jasno: kad se kaže “mlijeko” misli se na kravlje mlijeko. No danas postoje brojne biljne alternative. Potrošnja kravljeg mlijeka opada. Je li ta sumnjičavost prema mlijeku opravdana? Odgovor donosi Deutsche Welle.

Kravlje mlijeko je desetljećima uživalo dobar glas. U vremenima privrednog čuda u Njemačkoj, šezdesetih godina prošlog stoljeća, poznati reklamni slogan je glasio: “Mlijeko budi umorne muškarce”. A osamdesetih je bila poznata krilatica: “Mlijeko će to obaviti”. I skoro nitko to nije dovodio u pitanje. Mlijeko je smatrano posebno zdravim, recimo za kosti, zbog toga što sadrži dosta kalcija.

Danas često čujemo da se ljudi žale jer ne podnose mlijeko ili da načelno sumnjaju da je ono što je dobro za tele, dobro i za čovjeka. Govori se o intoleranciji na laktozu i o dobrobiti za životinje. Sve to se ogleda i u statistikama, naročito na Dan mlijeka (1.6).

Nijemci iz godine u godinu piju sve manje mlijeka. Njemački Savezni informacijski centar poljoprivrede (BZL) navodi da je potrošnja takozvanog konzumnog mlijeka po glavi stanovnika prošle godine iznosila prosječno 47,8 litara, što je 2,2 litra manje u odnosu na isto razdoblje pretprošle godine. To je najmanja količina od početka mjerenja u ujedinjenoj Njemačkoj od 1991. Potrošnja svih vrsta mlijeka 1995. je iznosila skoro 62 litra po glavi stanovnika. Prije deset godina količina se smanjila na 52 litra godišnje.

Novi alternativni napici

Mogući uzrok opadanja omiljenosti mlijeka jest rast potrošnje alternativnih napitaka na biljnoj bazi. Oni se spremaju od zobi, soje, badema, indijskog oraha, kokosa, pistača… Taj nadomjestak za mlijeko u EU-u se ne smije prodavati pod imenom “mlijeko”, ali svi ga ipak tako nazivaju.

Ti biljni napici odavno nisu samo proizvod za uski krug ljudi. Sojino mlijeko dugo je smatrano kao nešto što koriste samo vegani. No ono, kao i ostali napici slični mlijeku, danas više nije proizvod samo za poklonike veganske prehrane ili ljude koji pate od alergija i intolerancije na laktozu.

Kritika mlijeka potječe iz posebnog miljea

“Kritika mlijeka je, pogleda li se povijest čovječanstva u posljednjih sedam do deset tisuća godina, izrazito nov fenomen”, kaže kulturolog Gunther Hirschfelder. On objašnjava da sumnjičavost prema mlijeku, koje je tisućama godina bilo znak bogatstva, dobrog života i zdravlja, raste u posljednjih 30 godina, prije svega među mladima i u određenom miljeu koji živi daleko od seoskih predjela.

Hirschfelder je profesor na Sveučilištu Regensburg, a osim povijesti je studirao i poljoprivredu. On kaže da se poslije okončanja Hladnog rata umjesto lijeve i desne ideologije vodeći narativ kod mnogih prenio na hranu. “Ishrana i piće su preuzeli funkciju zamjene s grubom shemom po kojoj je ‘musli spašavanje svijeta’, dok je ‘odrezak optimiranje samog sebe’.”

Prema profesoru Hirschfelderu, mlijeko u svemu tome ima posebno mjesto i diskusija o njemu je posebno kontroverzna. “Bijelo je i izgleda nevino, ali je u očima mnogih ljudi krivo. Pogoni za proizvodnju mlijeka su za mnoge ustanove za mučenje životinja.”

On kaže da se bez većih problema može izaći iz tog kruga krivice. “Biljne alternative za mlijeko ne nanose nikome bol, mogu se upotrebljavati skoro na istovjetan način kao mlijeko, one su hip i cool, pa je onda moto često ‘Popravit ću i svijet i sebe’.”

Mlijeko je bilo važan korak u povijesti civilizacije

Povijesno gledano proizvodnja mlijeka uz obradu zemlje i stočarstvo spada u prelazak na sjedilački način života i time je važna za razvoj civilizacije, naglašava Hirschfelder. “Naš jezik je pun pozitivnih slika o mlijeku, pomislimo samo na izraz – tamo gdje teku med i mlijeko.”

Profesor napominje da su ljudi sve do 19. stoljeća imali dodira s domaćim životinjama, viđali su kako se muze, od malena su im bile poznate sve te stvari. U drugim dijelovima svijeta, kao što su Kina ili arapski svijet, skeptičan stav prema mlijeku manje je raširen.

Povijesno gledano to je moda i još nije masovni fenomen. Hirschfelder dodaje da bi sumnjičavost trebala vrijediti i za industrijske proizvode koji su jako prerađeni, kao na primjer mlijeko od zobi ili badema. “Nije li čak domaće mlijeko s putrom na kruhu bolje od svjetske trgovine sojom”, pita on.

A sir?

Hirschfelder ukazuje na činjenicu da je sir teže zamijeniti nego mlijeko. “Njegova masnoća, bjelančevine, ukus i svojstva teško se mogu zamijeniti kockicama tofua na salati ili na pizzi.” To pokazuje i statistika.

Postoje imitacije sireva na biljnoj bazi, takozvani analogni sirevi. Ali pravi sir je postao još popularniji u posljednjih nekoliko godina. Osamdesetih godina prošlog stoljeća prosječno je svaka osoba u Njemačkoj pojela 14 kilograma sira godišnje, 2000. je godišnja potrošnja porasla na 21 kilogram, a u posljednjih nekoliko godina ta količina se ustalila na prosječno 25 kilograma po osobi.