Usamljenost, socijalna isključenost i neaktivnost veliki su problemi starije populacije, što je posebno izraženo u ruralnim sredinama. No stanovnici Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije, dobili su pomoć kako bi se što je moguće više aktivirali ili reaktivirali u svojoj zajednici. Naime, Udruga za pomoć žrtvama i svjedocima pokrenula je projekt upravo tog naziva i cilja: (Re)aktivacija starijih osoba.
Osobe treće životne dobi, tako, mogu dobiti čitav niz usluga, poput besplatnog pravnog i psihološkog savjetovanja, zatim mogu prisustvovati raznim edukacijama i radionicama ili dobiti poseban SOS uređaj putem kojeg mogu, u slučaju potrebe, pozvati pomoć.
Detalje projekta opisala nam je njegova voditeljic Marjana Skoko iz Udruge za pomoć žrtvama i svjedocima. “Projekt ‘RE(aktivacija) starijih osoba!’ je trogodišnji projekt financiran sredstvima Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike RH. Projekt ima za cilj širenje socijalnih usluga u zajednici osobama starije životne dobi s ciljem podrške deinstitucionalizacije i aktivnom uključivanju starijih osoba u društvo kroz usluge, inovativne modele uključivanja s ciljem aktivne participacije u zajednici, edukacije i radionice”, kaže gospođa Skoko.
“U prvoj godini provedbe projekta smo najviše pružali pravnu i psihološku pomoć, a to nastavljamo i u ostalim godinama projekta. Projekt je, nažalost, geografski ograničen i provodi se na području dvaju županija, Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske. Kroz naše urede zaprimamo upite korisnika i pružamo im pravno savjetovanje. Kolegica i ja smo ovlaštene pružateljice pravne pomoći”, kaže Skoko.
Uglavnom se radi o upitima osoba starije životne dobi o ugovorima o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. “To je vječna tema. Mi našim korisnicima objasnimo karakteristike i razlike među tim ugovorima, te oni na kraju sami donose odluke. S obzirom da se u praksi pokazalo da niti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nije loš ukoliko su odnosi u obitelji dobri. No problem je što se s osobama starije životne dobi zna malo manipulirati i navoditi ih na potpisivanje nekog ugovora, a da oni uopće nisu svjesni što su potpisali. Takvih smo situacija imali puno i ljudi su nam znali reći da ne znaju što su zapravo potpisali. Tu onda nastaju problemi jer i sudska praksa pokazuje da je takve ugovore, kad su jednom potpisani, jako teško raskinuti. Mi i u sklopu ovog, ali i drugih projekata stalno pokušavamo starije osobe naučiti razliku između tih ugovora, ali to je doista neiscrpna tema i nikad nije dovoljno pojašnjavanja”, kaže gospođa Skoko.
Psihološka pomoć i dalje je tabu
Korisnicima je ponuđena i psihološka pomoć ukoliko procijene da je trebaju. “Što se psihološke pomoći tiče, s obzirom da je takva usluga dosta skupa – 300 kuna na sat – takvo savjetovanje pružamo samo onim korisnicima kod kojih zaista vidimo da postoji potreba za tako nečim, da se nalaze u jako lošem psihičkom stanju, imaju problema unutar obitelji ili nešto slično. Imamo vanjsku suradnicu Petru Vargek koja pruža telefonsko psihološko savjetovanje”, kaže Skoko.
Marjana Skoko (foto: Udruga za pomoć žrtvama i svjedocima)
Inače, ljudima se i dalje prilično teško obratiti ako trebaju tu vrstu pomoći. U Hrvatskoj još uvijek – pogotovo u manjim sredinama – postoji ta stigma. No u udruzi se nadaju da će se i u tom pogledu ljudi malo više otvoriti.
“Trebalo bi se i kroz medije i na sve druge načine razbijati ta fama pa da ljudi shvate da ako su u teškoj životnoj situaciji i ne mogu si pomoći na druge načine, mogu potražiti stručnu pomoć. I psihološku i psihijatrijsku, ako treba. Zašto ne? Nama kao udruzi je taj problem poznat jer puno radimo sa žrtvama, često i žrtvama obiteljskog nasilja, i svjesni smo koliko je važna psihološka podrška. No u sklopu ovog projekta radimo s osobama starije životne dobi i brojni problemi vezani uz raspolaganje imovinom, povezani su i uz nasilje u obitelji. U takvim slučajevima s osobama prolazimo i čitav postupak ako nasilje žele prijaviti. Tu valja biti jako oprezan i svaki slučaj tretirati zasebno. Ponekad i mi, ako postoje dokazi da je počinjeno kazneno djelo, prijavimo slučaj. Ali uglavnom je odluka o prijavljivanju na njima jer se radi o jako kompliciranim obiteljskim odnosima”, kaže gopođa Skoko.
Nije uvijek lako potražiti pomoć. No udruga je tu za sve one koji pomoć ipak odluče potražiti – bilo da traže pomoć za sebe ili za nekoga iz svoje okoline. “Vrlo često nam dođu starije osobe osobno, ali u zadnje vrijeme često i susjedi. Starije osobe često žive same, djeca su negdje otišla ili nemaju dobru komunikaciju. Susjedi su čak znali donositi i dokumentaciju jer se, recimo, ta starija osoba nije taj dan osjećala dobro. Znala nam se obratiti i rodbina te starije osobe”, kaže Skoko i dodaje kako je ponekad teško odrediti granicu kad se treba umiješati, a kad se radi o nekim problemima koje treba riješiti unutar obitelji.
“Upravo zbog toga na svaki slučaj treba gledati zasebno. Ponekad čak i te same starije osobe znaju malo i preuveličati problem, no nekad su problemi i realno takvi. To su osjetljive stvari. No nedavno nam je došla jedna gospođa u ime svoje susjede, donijela je svu dokumentaciju, izuzetno je upućena u njihove obiteljske prilike i odlučila je svojoj susjedi pomoći na taj način. Ovisi i o samoj osobi koliko će otvoreno razgovarati o svojim problemima. Ljudi se često i zatvore jer ipak ‘to je moj sin’ ili ‘to je moja kći’, a opet ima i onih koji će bez problema govoriti o svojim problemima”, kaže Skoko.
200 korisnika i do 400 usluga godišnje
Udruzi se godišnje obrati oko 200 korisnika, a to znači i preko 300-400 zasebnih usluga jer jedan će korisnik rijetko kad doći samo jednom.
“Radi se ili o davanju nekih općih informacija, pravnom savjetovanju ili pomoći oko pisanja raznih zamolbi i slično. Mi pokrivamo dvije županije i ovlašteni smo za davanje besplatne pravne pomoći tako da je to i naša redovna djelatnost, bez obzira na projekt. I naši korisnici to sve više i više prepoznaju i javljaju nam se. Neki ne mogu niti vjerovati da to postoji i da je besplatno”, kaže Skoko.
U okviru projekta besplatne pravne pomoći, koji je financiran od strane Ministarstva pravosuđa i uprave, svake godine organiziraju nešto što kolokvijelno zovu ‘karavana’ kad obilaze sva ruralna mjesta po dvjema županijama.
“Odlazimo u sela i lijepimo plakate, razgovaramo s mještanima, dogovaramo sastanke u općinama da bismo upoznali stanovnike o uslugama koje udruga pruža jer oni često ni ne znaju da postoji institut besplatne pravne pomoći. A to im svakako može pomoći u razrješavanju nekakvog pravnog problema ili upućivanja kome da se jave. Često i sama ta informacija kojim redoslijedom trebaju rješavati stvari, jako puno znači. A nekad je dovoljan i običan razgovor”, kaže gospođa Skoko.
Dio projekta je i smanjenje socijalne isključenosti koja je velik problem, pogotovo u ruralnim sredinama.
“Mi smo kroz ovaj projekt, osim što informiramo i educiramo starije osobe, organizirali i seriju radionica i edukacija, zatim ih pokušavamo što više uključiti u njihovu lokalnu sredinu pa odlazimo i na teren kad je potrebno. Pokušavamo i ostalim dionicima u društvu s kojima smo organizirali sastanke, približiti probleme starijih osoba ne temelju našeg vlastitog iskustva u radu s korisnicima i osvijestiti koliko su stariji ljudi u riziku od socijalne isključenosti. To je neiscrpna tema i na tome kontinuirano radimo”, kaže Skoko.
Halo pomoć u kući
Specifičnost ovoga projekta je i mobilna usluga “Halo pomoć u kući” koja korisnicima osigurava da duže ostanu živjeti u svojim domovima jer će i u njima brzo moći dobiti pomoć ako im zatreba.
“Kroz projekt smo kupili 11 mobilnih aparata. To nam je i pilot projekt te sad monitoriramo taj sustav i gledamo koliko je učinkovit. Te aparate starije osobe koriste doma kako bi što duže ostali u svom domu i bili što je moguće više neovisni, a stabilnijeg su zdravstvenog stanja. Partneri su nam Dom za starije Primum i Centar za socijalnu skrb Vukovar. Uloga Doma Primum je bila da pronađe korisnike – jer oni rade i s vanjskim korisnicima i sa svojim domskim – dakle, osobe starije životne dobi koje su u potrebi za takvim aparatima”, opisuje Skoko.
foto: Udruga za pomoć žrtvama i svjedocima
“Taj aparat izgleda kao mobitel, ali ima i jednu malu tipku koja, kad se stisne, alarmira sustav. To je, zapravo, SOS tipka koju korisnik stisne ako ga je zadesio neki problem, čime se poziva pozivni centar u Domu Primum gdje radi jedna na to mjesto posebno zaposlena osoba koja nadzire sustav i odmah pristupa pružanju pomoći putem telefona, a ako treba i osobno. Ukoliko se procijeni da postoji potreba za tim, odmah se alarmiraju i hitne službe. Na taj način se osobama starije životne dobi omogućuje sigurnost i samostalnost. To se pokazalo vrlo učinkovitim, ali to je dosta skupo pa nije toliko u primjeni. No mi planiramo to i ponoviti, pa i proširiti krug korisnika. Korisnici te usluge također imenuju osobu od povjerenja koja ima ključ od njihovog doma i može doći u slučaju potrebe”, kaže Skoko.
Kako aktivirati neaktivne?
Kako bi se starijim osobama pogoljšala kvaliteta života kroz uključivanje u zajednicu, osmišljene su i organizirane posebne radionice i edukacije.
“Ciklus radionica je krenuo u drugoj godini provedbe. Suradnice na tom projektu su nam Udruga Jaka iz Osijeka i Udruga Žena iz Vukovara. Oni su nam pomogli u okupljanju osoba starije dobi na radionicama i edukacijama. Tu su likovne, plesne i nutricionističke radionice. Do sada smo održali likovne radionice u Osijeku i Vukovaru i korisnici su bili jako aktivni. Sve materijale smo mi kupili i tu su korisnici mogli izraziti svoju kreativnost i posvetiti se onome za što možda prije nisu imali vremena. No važan dio tih radionica su i razgovori, ljudi se otvore, a podijelili smo i dosta knjiga tematike koja bi bila interesantna starijim osobama, recimo o vrtlarstvu”, kaže Skoko.
Oni koji su se radionicama priključili, kaže, vrlo su aktivni. No veliki je problem pozvati one koji nisu aktivni. “Postoji grupa koja je aktivna, no ima i jako puno onih koji su neaktivni jer možda misle da nema smisla, da svojom aktivacijom neće više ništa postići i slično. Ali mi ih nastojimo ohrabriti da dođu. Sad nam slijede plesne radionice koje smo morali odgađati zbog korone. No sada ćemo ih probati potaknuti da nauče nešto novo. Što se tiče nutricionističkih radionica, angažirat ćemo stručnjake koji će pomoći napraviti i plan prehrane i slično”, kaže Skoko.
“Osim toga, organizirali smo edukaciju vezanu uz prevenciju nasilja nad osobama starije životne dobi na kojoj smo osvještavali što učiniti u takvim situacijama, o vrstama nasilja i slično. Spremamo i edukaciju o upravljanju imovinom i o razlikama između ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju na kojem će edukatorica biti naša suradnica Jelica Balog, odvjetnica s dugogodišnjim iskustvom koja je, usput, i osoba starije životne dobi i u mirovini je, a prenijet će neka svoja znanja iz prakse. Treća serija edukacija je motivacijska gdje ćemo pokušati privoliti ljude da se čim više uključe u rad svoje zajednice kako bi se što je moguće više smanjila usamljenost i isključenost starijih osoba iz društva”, kaže Marjana Skoko.
Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala
Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva
je odgovornost Udruge Hoću stranicu.
