Javna rasprava: Prijedlog Zakona o mirovinskom osiguranju do sada je primio samo četiri komentara

Najnoviju mirovinsku reformu su prije tri tjedna javnosti predstavili premijer Andrej Plenković i ministar mirovinskog sustava Marin Piletić. “Omogućujemo pravednije mirovine, s dvije izmjene ćemo obuhvatiti 300.000 umirovljenika, a izdvojit ćemo 1,1 milijardu kuna. Više od 136.000 korisnika dobit će 10 posto veću mirovinu, 250 kuna prosječno. Ukupno je to 375 milijuna kuna u 2023. godini. Za oko 155.200 korisnika ukupna mirovina će se povećati za oko 550 kuna”, kazao je Plenković.

Dobru vijest za korisnike obiteljskih mirovina priopćio je ministar mirovinskog sustava Marin Piletić. Prema zakonskom prijedlogu koji je u proceduri, udovice i udovci moći će primati dio mirovine preminulog supruga ili supruge: “Iznos dijela obiteljske mirovine određuje se u visini od 27 posto od obiteljske mirovine, s tim da se propisuje najviši i najniži iznos. Predviđeni najviši iznos predlaže se da bude 5.850 kuna. Kumulativno osobna i dio obiteljske mirovine po ovom modelu ne bi moglo prijeći taj iznos. Međutim, donošenjem zakona očekujemo da će biti provedena indeksacija pa očekujemo da ovaj iznos bude nešto veći pa i da prijeđe iznos od 6.000 kuna. Najniži iznos iznosio bi 219 kuna, a i taj iznos će porasti kad zakon stupi na snagu.”

U prvih tjedan dana javna rasprava nije izazvala zamjetnu reakciju javnosti pa su se do zaključenja ovog priloga u nju uključile samo tri osobe koje su napisale četiri komentara. Među njima je i Zoran Anušić, ekonomski stručnjak Svjetske banke, čije ćemo primjedbe obraditi ovim prilogom.

Anušić tako podsjeća da hrvatsko mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti počiva na načelima uzajamnosti, solidarnosti i pravičnosti. Pri tome načelo uzajamnosti podrazumijeva proporcionalnost mirovinskih primanja ulaganjima u taj sustav (tko uplati više – dobije više) a solidarnosti preraspodjelu mirovinskih primanja u korist onih kojima je to potrebno.

Anušić smatra da obrazloženje da su baš obiteljske mirovine prioritet za intervenciju u hrvatskom mirovinskom sustavu u sadašnjim makroekonomskim uvjetima koji udaraju na sve umirovljenike  – nije uvjerljivo. Predlagatelju zamjera da teza da su upravo korisnici obiteljske u većem riziku od siromaštva u tim uvjetima nije dovoljno detaljno i precizno elaborirana.

“Prezentirana razlika od 3 postotna poena u stopi rizika od siromaštva žena naspram ukupnog 65+ (33,6 posto prema 30.1 posto) u predpandemijskoj 2019 nije dovoljan argument da se mjerama cilja isključivo na tu skupinu danas u 2022. Korisnicima koji su izabrali ili će izabrati 70 posto mirovine umrle/umrlog sada će to iznositi 77 posto. Nije jasno zašto se to predlaže i zašto sadašnjih 70 posto nije primjereno za slučajeve kad se dohodak umirovljeničkog kućanstva sastojao samo od mirovine umrlog pa preživjelom pripada 70 posto, dakle više od pola”, piše ovaj stručnjak.

Dvije učiteljice…

Nasljeđivanje mirovine iz sustava solidarnosti novo je pravo koje se uvodi samo za neke kategorije korisnika – sa nižim i srednjim primanjima i one u braku i zajednici – i na teret svih ostalih korisnika, dalje analizira i navodi primjer dvije učiteljice: “Isti staž, ista plaća, iste uplate doprinosa, iste godine života, ista početna mirovina. Jedna je u braku, a druga nije. Ova u braku postane udovica i počne dobivati još i 27 posto mirovine preminulog. Radi višeg rizika od siromaštva? Ili radi bračnog statusa? Uzajamno, solidarno i pravično?”

“Ili dvije učiteljice, jedna s niskom druga s visokom mirovinom, obje postanu udovice, jedna naslijedi 27 posto mirovine supruga (ako ne uzme 77 posto), a druga ništa radi visoke mirovine. Solidarno možda, ali uzajamno i pravično?” pita Anušić.

Ekspert svjetske banke tako tvrdi da se s novim se pravom efektivno proširuje društvena solidarnost prema dijelu korisnika u braku i zakonitim zajednicama, no to nisu nužno najpotrebitiji. Pri tome se ne identificira odgovarajući izvore financiranja za to novo pravo.

Veći doprinosi? Ili nešto drugo?

“Ako se odluči da je to prioritet hrvatskog mirovinskog sustava i obaveza svih osiguranika i korisnika, dodatne troškove treba pokriti većom stopom doprinosa. Ako to nije nacionalni mirovinski prioritet već interes i pravo koje će koristiti samo oni u braku i zakonskim vezama u određenom imovinskom rasponu, pravično bi bilo da oni podnesu taj teret sami a ne da ga se naplaćuje od svih osiguranika ili poreznih obveznika. Tako uostalom funkcionira drugi stup – ako si u braku i izabereš mogućnost nasljeđivanja mirovine primit ćeš nižu prvu mirovinu. Ako su oba supružnika umirovljenici mogu uzeti pojedinačne mirovine bez umanjenja, ali samo ako se odreknu nasljeđivanja. Za razliku od toga, u prvom stupu supružnici dobiju pojedinačnu mirovinu kao da nisu u braku, a onda će po ovom prijedlogu još i dio naslijediti jer su u braku. Uzajamno i pravično? Kada bi se princip iz drugog stupa primijenio i na prvi, tako da se za bračne drugove smanje početne mirovine u prvom stupu ako žele nasljeđivanje, pravo bi moglo biti univerzalno i u prvom i u drugom stupu, ne bi ga trebalo ograničavati u ovisnosti od visine dohotka. Na kraju, korisnici kombinirane mirovine biraju između povratka u prvi stup i kombinirane dvostupne mirovine. Ako će se nasljeđivanje dijela mirovine u prvom stupu ostvarivati bez smanjenja početne mirovine, a u drugom se ista smanjuje, kakav će biti izbor onih u braku prilikom odlaska u mirovinu? Iz navedenih razloga trebalo bi prije prihvaćanja potvrditi usklađenost ovog prijedloga s Ustavom”, stoji u komentaru.

Nepravedna uravnilovka?

Uz to, novim zakonskim rješenjem predlaže se podizanje najniže mirovine za 1,5 posto u dvije uzastopne godine povrh redovnog usklađivanja, radi smanjenja rizika siromaštva onih s minimalnim mirovinama. Najniža mirovina, međutim, je proporcionalna godinama staža, upozorava Anušić, tako da je veći rizik od siromaštva onih s malo staža, a manji onih s 40 godina staža.

“Mjera međutim linearno povećava sve najniže mirovine i povećava uravnilovku (smanjuje uzajamnost) u sustavu. Najniža mirovina u Hrvatskoj već se sada računa na razini uplate doprinosa iz prosječne plaće. Drugim riječima, ako ste cijeli život radili za prosječnu plaću, mirovina će vam biti ista kao i svima drugima koji su zarađivali i doprinosili manje. S novim prijedlogom 3 posto viša i vama i njima, premda za to nije plaćen doprinos. Ako se odluči da je povećanje najniže mirovine prioritet mirovinskog sustava, povećano pravo trebalo bi popratiti adekvatnim povećanjem stope doprinosa umjesto prevaljivanjem dodatnog troška na sve porezne obveznike”, smatra ovaj ekonomist.

Umirovljeni vojnici i policajci

Anušić upozorava i da prava posebnih kategorija zaposlenika (vatrogasci i djelatne vojne osobe, policijski službenici i ovlaštene službene osobe te zaposlenici na poslovima razminiranja prije stupanja na snagu o DVO, PS i OSO) trebaju biti ujednačena, ali je pitanje razine tih prava u skladu s načelima uzajamnosti, solidarnosti i pravičnosti.

Navedenim se kategorijama umirovljenika predlaže omogućiti rad do polovice punog radnog vremena uz isplatu starosne mirovine u iznosu od 100 posto ili rad u punom radnom vremenu uz isplatu mirovine u iznosu od 50 posto, kao i drugim DVO, PS i OSO.

“Mogućnost rada na puno radno vrijeme uz primanje 50 posto mirovine potpuno je suprotna načelima solidarnosti i pravičnosti u sustavu generacijske solidarnosti. Društvo solidarno plaća mirovinu (ili dio) nekome tko radi puno radno vrijeme i doprinosi za one koji to ne mogu. Redovnim starosnim umirovljenicima ova mogućnost radi toga niti nije omogućena. S druge strane kategorije kojima je to omogućeno umirovljuju se ranije s beneficiranim radnim stažem jer rade na rizičnim poslovima koji pretpostavljaju značajno smanjenje radne sposobnosti. Ali ako ta sposobnost ne nestane i osoba može raditi puno radno vrijeme nema argumenata da joj se uz plaću isplaćuje i 50 posto mirovine. Kao i redovnom umirovljeniku kojemu se u tom slučaju mirovina obustavlja. Ovo je pravo već dano prethodnim izmjenama zakonima, a ovaj ga proširuje, umjesto da se koncept preispita s aspekta već spomenutih načela”, zaključuje Anušić.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.