Hrvatima su za uspješno starenje najvažniji zdravlje i da se mogu brinuti sami o sebi

“Uspješno bismo starjeli da imamo dovoljno novca. S ovim mirovinama to nije moguće!” “Samo da je zdravlja. Zdravlje je uspješna starost!” “Moj mir, nema do moje mira.” Odgovori su to naših čitatelja na poziv da nam definiraju što za njih znači uspješno starenje i misle li da uspješno stare.

Uspješno starenje je posljednjih desetljeća postalo važan koncept za opisivanje kvalitete starenja. To je višedimenzionalni koncept, a glavni fokus je na produljenju funkcionalnih godina u kasnijoj životnoj dobi. Koncept se razvio iz biomedicinskog pristupa širem razumijevanju procesa socijalne i psihološke prilagodbe u kasnijem životu. Međutim, standardna definicija uspješnog starenja ostaje nejasna i različite operativne definicije koncepta korištene su u raznim istraživanjima.

Tako i znanstvenice Ivana Tucak Junaković i Marina Nekić s Odjela za psihologiju Sveučilišta u Zadru u preglednom radu “Percepcija uspješnog starenja u starijih osoba” navode da je uspješno starenje pomalo kontroverzan konstrukt kojeg nije lako operacionalizirati. Različiti teorijski pristupi koriste različite kriterije ili definicije uspješnog starenja iz kojih proizlaze različiti pokušaji operacionalizacije ovoga konstrukta.

U svojem znanstvenom radu “Što je uspješno starenje i tko bi ga trebao definirati?” znanstvenica Ann Bowling, poznata po svojim istraživanjima kvalitete življenja u trećoj životnoj dobi, kaže da “definicija uspješnog starenja mora uključivati elemente koji su važni starijim osobama”.

Pretjerano nametanje  medicinskih kriterija nije dobro

Većina koncepata uspješnog starenja koristi se nekritički, kaže Bowling. Dok su biomedicinski modeli naglašavali odsutnost bolesti i dobro fizičko i mentalno funkcioniranje kao uspješno starenje, sociopsihološki modeli naglašavali su zadovoljstvo životom, društveno funkcioniranje i sudjelovanje ili psihološke resurse. Laički pogledi na uspješno starenje važni su za testiranje valjanosti postojećih modela i mjera kako bi se dokazala njihova relevantnost za populaciju na koju se primjenjuju. Naime, uspješno starenje se, baš kao i aktivno starenje, koristi kao podloga za donošenje javnih politika, no to je besmisleno ako same polazne kriterije starije osobe ne smatraju relevantnima.

Bowling dodaje da se većina zdravstvene skrbi u razvijenom svijetu okreće prema osobama u dobi od 65 ili više godina. Medicinski model toliko je dominantan da je malo zdravstvenih djelatnika svjesno psihosocijalnog starenja. Rezultat je usmjerenost na teret starosti, propadanje i zatajenje tijela. Ova negativna perspektiva neizbježno dominira u komunikaciji između liječnika i pacijenata.

I bolesni mogu uspješno starjeti

Međutim, postoje brojni dokazi da se mnoge starije osobe smatraju sretnima i zdravima, čak i uz prisutnost bolesti ili invaliditeta. Liječnici bi trebali biti svjesni da mnoge starije osobe smatraju da su ostarjele uspješno, što je u suprotnosti s klasifikacijama temeljenima na tradicionalnim medicinskim modelima. I zato, smatra Bowling, zdravstveni djelatnici moraju poštivati ​​vrijednosti i stavove svake starije osobe koja traži pomoć, umjesto da nameću svoj medicinski model na njihov život.

Profesorica uz to smatra da je postizanje uspješnog starenja po svim kriterijima za većinu ljudi nerealno te dodaje da uspješno starenje treba promatrati, ne samo višedimenzionalno, već i kao idealno stanje kojemu treba težiti, a sam koncept treba staviti u kontinuitet postignuća, a ne podvrgavati pojednostavljenim normativnim procjenama uspjeha ili neuspjeha.

Kakvo je stanje u Hrvatskoj?

Ranije spomenute hrvatske znanstvenice Ivana Tucak Junaković i Marina Nekić  su u istraživanju objavljenom 2016. godine krenule od subjektivnih ili laičkih koncepcija uspješnog starenja, odnosno od toga kako same starije osobe shvaćaju uspješno starenje. Na prigodnom uzorku od 235 osoba starijih od 60 godina provedeno je istraživanje s ciljem ispitivanja njihove percepcije uspješnog starenja.

Rezultati su pokazali da je od 20 ispitanih obilježja njih 12 preko 70 posto ispitanih starijih osoba procijenilo važnima za uspješno starenje. Najveći postotak sudionika je važnim za uspješno starenje procijenio dobro zdravlje, sposobnost pojedinca da se brine o sebi i da se osjeća dobro sa samim sobom. Najmanje važnima za uspješno starenje pokazali su se dugovječnost, radni angažman nakon umirovljenja te učenje novih stvari i u starijoj dobi.

Ženama su važniji obitelj i prijatelji

Utvrđene su i razlike u procjeni važnosti nekih obilježja uspješnog starenja s obzirom na neka sociodemografska obilježja sudionika. Tako se pokazalo da je značajno više žena negoli muškaraca važnim za uspješno starenje procijenilo podršku obitelji i prijatelja, dok su osobe višeg u odnosu na one nižeg stupnja obrazovanja kontinuirano učenje novih stvari procjenjivale važnijim za uspješno starenje. Pokušaji objašnjenja konstrukta uspješnog starenja svakako bi trebali uzeti u obzir i kako same starije osobe vide uspješno starenje.

U istraživanju je korišten hrvatski prijevod (Ambrosi-Randić i Plavšić, 2008) liste od dvadeset obilježja uspješnog starenja za koja su Phelan i sur. (2004) utvrdili da su se najčešće pojavljivala u ranijoj literaturi o ovom konstruktu.

Svatko ima svoju viziju uspješnog starenja

Stariji ljudi često kažu da uspješno starenje uključuje biti produktivan, biti mentalno spreman i, što je najvažnije, biti u stanju voditi smislen život. Recimo, pisac Jared Diamond, dobitnik Pulitzerove nagrade, kaže da je uspješno starenje za njega uživanje u životu, produktivnost i nastavak činjenja stvari u kojima je dobar.

Svojevremeno je izjavio da je početak sedamdesetih godina života za njega jedno od najuspješnijih životnih razdoblja. Možda je u njegovom slučaju riječ o filozofiji i biološkom nasljeđu koje je primio od oca liječnika koji je primao pacijente do 93. godine života. I u 85. godini života Diamond pronalazi načine kako uravnotežiti svoje pisanje s obiteljskim aktivnostima.

Osim oca, imao je i dobar primjer u najbližem profesionalnom kolegi i mentoru Ernstu Mayru koji je na svoj 100. rođendan objavio svoju 22. knjigu.

Vi određujete ono što je uspjeh u uspješnom starenju

Kako je to na znanstveniji način objasnila profesorica Bowling, uspješno starenje uključuje fokusiranje na ono što je vama važno i  sposobnost da radite ono što želite u starosti. Dok uspješno starenje može biti jedan od načina da se opiše koliko dobro starimo, koncept “smislenog starenja” može biti još jedan važan način da se razmotri kako dobro starjeti. Jer, smisleno starenje ne uključuje “pobjednike ili gubitnike” u smislu dugovječnosti i zdravlja, već prije potrebu da se usredotočimo na ono što je osobi najvažnije, osobito u starijoj dobi.

“Ponekad to uključuje ne činiti više kako bismo ostali aktivni, već možda činiti manje, odreći se neke kontrole nad svojim životima, biti svjesniji drugih i biti svjestan potrebe da oprostimo i zaboravimo”, piše Alan D. Castel u svojoj knjizi „S godinama bolji: Psihologija uspješnog starenja“. Smisleno starenje nas sve potiče da pronađemo smisao i mir u našim životima, a učinci koje te prakse imaju na naše starenje mogu, zapravo, dovesti do nekog oblika uspješnog starenja.

Ukratko, što nam znanstvenici kažu?

Iako starije osobe nisu homogena skupina, iz literature je lako izdvojiti 12 najvažnijih točaka uspješnog starenja.

1. Održavati značajne odnose i društvene interakcija s obitelji i prijateljima, kao i uključivati se u njihovu zajednicu, imati pristup resursima i podršci.

2. Održavati i njegovati pozitivni stav za održavanje emocionalne dobrobiti.

3. Biti zdrav i ostati neovisan što je duže moguće.

4. Imati financijsku sigurnosnu mrežu kako bismo zadovoljili osnovne potrebe, pokrili životne troškove, imali pristup zdravstvenom osiguranju i dobili njegu koja nam je potrebna.

5. Prihvaćati (i prilagođavati) se fizičkim promjenama povezanim sa starenjem te biti otvoren za korištenje pomagala ili postupnu prilagodbu aktivnosti.

6. Biti angažiran kako bismo ostali aktivni (na primjer, volontiranje ili bavljenje hobijem).

7. Razvijati duhovnost za poboljšanje blagostanja, dali smisao životu i pripremili se za kasniju fazu života s vedrinom.

8. Imati potporu socijalne politike koja pogoduje starenju, kao što je pristup kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi, besplatnoj ili pristupačnoj, pristup poslu, državnim mirovinama, pristup obrocima ili uslugama održavanja kućanstva.

9. Biti autonoman i neovisan kako bismo zadržali određenu slobodu i nastavili obavljati svakodnevne zadatke bez pomoći, kao i brinuli se o sebi bez ovisnosti o drugima.

10. Održavati dobrog kognitivnog zdravlja kako bismo ostali bistri, smanjili gubitak pamćenja, održali mentalnu aktivnost i aktivan um.

11. Ostati fizički aktivni kako bismo odgodili starost ili jednostavno kako bismo mogli održati društveni ili profesionalni život.

12. Imati “dobru” smrt, idealno u udobnosti vlastitog doma uz prisutnost članova obitelji.