Umirovljenici: ‘Vrt je i zdravlje i rekreacija, a povrće se ne da usporediti s kupovnim!’

Ovih su dana poljoprivrednici molećivo gledali u nebo prizivajući kišu nakon duljeg sunčanog i sušnog perioda. Slično iščekivanje, ali u vidu kapanja mirovine, ovih dana uz kalkulator proživljava velika većina umirovljenika. Gdje više stisnuti remen s novim cijenama od travnja, a imati potreban vitaminski obrok na tanjuru, opet je dilema. Rješenje za kvalitetnu i održivu prehranu, u kombinaciji s aktivnim životnim stilom blagotvornim posebno za treću životnu dob, ponudila je doc. dr. sc. Sanja Radman na tribini “Važnost uzgoja povrća” u CK Susedgrad.

Četrdesetak okupljenih, uglavnom starijih osoba, s velikim je zanimanjem ispratilo gomilu praktičnih savjeta i informacija o urbanom bio vrtlarstvu koje je s njima podijelila voditeljica vrtlarske grupe na Agronomskom fakultetu. Može li se uopće govoriti o ekološkom uzgoju u urbanim sredinama, opterećenima smogom i prometnim zagađenjem poput onog na području Zagreba, bilo je jedno od brojnih pitanja. O tome zadnju treba reći ispitivanje proizvoda i tla. Međutim, o stopostotnoj “čistoći” plodova danas je općenito teško govoriti, istaknula je Radman. To je ilustrirala na primjeru jednog obiteljskog gospodarstva u Velikoj Gorici.

Microgreens sve popularniji u kućnom vrtlarstvu

“Gospođa se bavi ekološkom poljoprivredom i proizvodi im nose zelenu oznaku. Dok smo pričale, OPG su stoput prelijetali avioni. Rekla je da bi bila najsretnija kad bi im došlo kontrolno tijelo i uzelo plod na analizu. Jer do tada ne znate čega sve u njemu ima. Dakle, to što ćete vi imati na balkonu ne znači da će vaš proizvod biti lošiji od onog gdje prelijeću avioni ili u nekom tlu gdje nije odrađena analiza, a ima teških metala. Slažem se da je vjerojatnost za kontaminaciju ipak veća u centru, nego negdje na periferiji. Onda su vam možda najbolje rješenje ovi microgreens, mladi izdanci biljaka koji su veliki hit u kulinarstvu. A iz vrhunske gastronomije sve više ulaze u kućno vrtlarstvo. Osim što sadrže puno više vitamina i minerala od tehnološki zrelih biljaka, termički se ne obrađuju, a uzgoj je kraći od 7 do 21 dan tako da se mogu i češće konzumirati, kao svježa salata ili dodatak jelu. Znači, prvi listići mrkve, cvjetače, kopra, gotovo sve vrste idu u tu kategoriju, izuzev krumpira i rajčice.”

Prozor, balkon ili krov, bitno da se zeleni…

Interes za urbano vrtlarstvo na balkonu, terasi ili u okućnici doslovno je buknuo s pandemijom korone i privremeno otežanom opskrbom namirnicama. Zatvoreni u četiri zida neki su prvi put odlučili sami zasijati ili posaditi nešto. No, urbani vrtovi više su od samog uzgoja hrane, sve su više snažno oruđe za promjenu zajednice, ističe Radman. Osobito uz škole i domove umirovljenika, gdje s jedne strane omogućuju edukaciju novih generacija i pomažu u njihovom povezivanju s prirodom, a starijima pružaju mogućnost aktivnog provođenja slobodnog vremena i zdravijeg stila života. 

Znaju to dobro i korisnici ukupno 2.152 vrtnih parcela raštrkanih na 14 lokacija diljem zagrebačkih naselja, gdje se ubiranje plodova s više od 23 hektara obrađenih površina pokazalo kao višestruko pozitivan način korištenja gradskog zemljišta. U kraćem lancu opskrbe “od polja do stola” u odnosu na komercijalni (farma, transport, skladište, supermarket) pri ruci im je povrće poznatog porijekla. Prednosti se osjete i u kućnom proračunu, ali prvenstveno u raznovrsnijoj i zdravijoj prehrani za što bismo kroz dan trebali konzumirati oko 400 grama povrća, savjetuju nutricionisti.

Sela sve praznija, tko će hraniti gradove

U svjetlu činjenice da bi trenutnih 55 posto svjetske populacije koja živi i radi u gradovima do 2050. ubrzano trebao porasti na čak 80 posto, vlastiti urbani kućni vrt vrlo skoro bi iz korisnog hobija mogao postati prava dragocjenost. Podalje od trendova jednog je seniora trenutno najviše zanimala sadnja mnogima već nimalo egzotičnog batata. Profesorica Radman, koja je do studija živjela u mjestu Ribnik u Karlovačkoj županiji, pohvalila je iskustvo koje su ispitivanjem detalja umirovljenici pokazali na tribini.

“Odlični su. Sve znaju, skoro da nisam ni trebala ništa izlagati (smijeh). Što se tiče batata, krivo je razmišljanje da je to slatki krumpir iako se tako prevodi s engleskog. No vrsta jedna s drugom nemaju veze, ni morfološki ni botanički. U prehrani koristimo krumpirov gomolj, dok kod batata konzumiramo korijen, a sadimo presadnicu. Najbolje ih je saditi sredinom svibnja. Građani već znaju da ih mogu nabaviti i kod nas na Agronomskom fakultetu. Najčešće ipak dođu po rajčice i paprike, to su nam najtraženije vrste. Iako smo znanstveno-nastavna institucija i ne bavimo se uzgojem, imamo mogućnost prodaje tih nekih presadnica. Traže se najčešće te stare sorte, pa uvijek dolaze po volovsko srce, jabučar i druge. Ali imamo i nešto hibrida, križanaca koji imaju najbolja svojstva koji onda ranije dospijevaju pa su samim time ljudima i interesantnije.”

Kućni vrt na balkonu, onaj veliki na Bukovcu   

Urbano vrtlarenje već godinama je više od puke zanimacije za gospođu Dubravku (67) i njenog supruga Mladena (77). Na balkonu stana na trećem katu zgrade u Gajnicama svako ljeto redovito uzgajaju rajčicu, uz nju naravno bosiljak, razne papričice, feferone. Imali su svojevremeno i jagode, ali zadnje godine nisu izdržale do branja. Problem je, otkriva gospođa, što zalijevanje preko ljeta dok su oni na moru preuzme sin, pa to ne bude toliko redovito. 

“Ali paradajzi prežive sve! (smijeh). Balkon je na južnoj strani, sunca ima i previše. No svejedno sve uspijeva. Imam tamo peršina, sad i rikole, to mi je cijelu zimu bilo vani. Znam posaditi i luk. Inače imamo i vrt na mojoj djedovini na Bukovcu, samo kaj nam to nije baš blizu. Sad idemo jednom tjedno, znali smo i češće, ali čuvamo unuku pa nemamo vremena. Ima 13 mjeseci i kad počne hodati išla bu s nama gore.”

Vlastiti uzgoj povrća za ovaj je par, kažu, čista rekreacija. Koliko se pomognu u kućnom proračunu, gospođa Dubravka nije dosad računala. Nekako, veli, ima osjećaj da više potroše, nego što zapravo poberu. Ipak, zahvaljujući trudu cijele zime iz hladnjaka vade vlastite rajčice, imaju i nešto svog voća ako ga mraz ne uništi.

Paradajzi skočili do gornjeg kata

“Lijepo je bilo što svojeg uzgojit’ i krasno vidjeti da to uspjeva. Naravno,  nemre se usporediti s onim kaj kupite u dućanu. Imam prijatelja Štefa koji se bavi voćarstvom. Pitam ga iz vica kol’ko puta šprica. A on veli ‘Znaš da šparam pa je to 30 puta godišnje. Ovi veliki i po 60 puta.’ I vi onda jedete tu jabuku iz dućana koja je tol’ko puta špricana kemijom”, uspoređuje gospodin Mladen, dok se supruga rezignirano nadovezuje da drugačije ne može ni izdržati transport i skladište do krajnjeg odredišta na polici trgovine.

Od svega što doma uzgoje, uz kupljeno na Zelenoj tržnici, Dubravka i Mladen obavezno spravljaju zimnicu, ajvare i pekmeze. Otkako su joj prvi paradajzi “pobjegli” u vis čak do susjedovog balkona, naša sugovornica s vrtne je prešla na manje, cherry sortu. “Super su slatke. Lepo si zemete na balkonu, samo ih obrišete i pojedete”, preporučuje gospodin Mladen.

Bez vrta kraj Kupe ne bi mogli živjeti

Petnaest godina već vlastito “zelenje” prvenstveno zbog zdravstvenih problema uzgaja i gospođa Ljerka Hasanagić (70). Međutim, ne u stanu u Stenjevcu, što ona i suprug ne planiraju mijenjati, već na obiteljskoj vikendici kod Jamnice. Ondje imaju tristotinjak kvadrata vrta i voćnjaka, a proizvode sve što si zamisle, veli.

“Vrt radim dvaput godišnje. Jedan dio sada počinjem sijati, a na drugom završavam berbu od lani. Polovicom sedmog do sredine osmog mjeseca sijem ponovo da dobi’m friško, mlado povrće, ne volim staro. Znači mahune, salatu, kelj, onda radič, onaj kineski kupus, matovilac, špinat, lučice, poriluk i tak’ dalje.”

Iako je već godinama u mirovini, gospođa Ljerka ipak ne bi u presudno za odluku o uzgoju za osobne potrebe stavila stavku materijalnog. Štoviše, vrt je za tanke penzionerske lisnice priličan izdatak.

“Evo, jednu vreću gnojiva platila sam skoro 150 kuna. A moram ih kupiti barem pet. Košta i zemlja za presadnice, tko kupuje kompost. Ja ga sama radim, ali tko mora kupiti nekih 50 litara lani je bilo oko 70 kuna. Tako da se toga nakupi.”

Domaćim patkama protiv najezde puževa

U nabavu supstrata ode tek ako joj ponestane vlastitog smeđeg ili zelenog komposta. Za zeleni sada ima granja ko u priči, jer je obrezivala voćke i lozu, ali za tri mjeseca, računa, više im neće biti dovoljno. Inače, Ljerkinih četvoro odraslih unuka kao i mnogi njihovi vršnjaci iz grada, za prčkanje po zemlji trenutno nisu zainteresirani. Bilo je drugačije dok su bili mali, kaže baka, uz odlazak na Kupu, vrt im je bio omiljeno igralište. Ali tada se ona više bavila njima nego povrćem. Sada za uzgoj ima dovoljno volje i vremena i rješenje za sve, pa i za nedavnu najezdu puževa. 

“Kupila sam patke, one najobičnije bijele, domaće. Prvo ih učim jedan, dva dana da jedu puževe i kad se dresiraju one doslovno b’eže za njima. Tak’ su učinkovite da ste posl’e jednostavno željni vid’eti puža (smijeh). K tome nema kemije, ništa. Kud’ ćete bolje.” 

Zbog čestih mrazeva urod u voćnjaku uglavnom je daleko manji od onog s vrta, tek je bobičastih plodova redovito. U dućan gospođa Ljerka ne mora uopće zbog povrća. Dan prije tribine ubrala je svježu blitvu, iduća na redu je prezimljena raštika, pa matovilac, crveni radič i tako se popuni tjedni jelovnik. 

“Zdravlje i svježe, uvijek nešto ima. Da ne govorim što mi vrt znači za kretanje. Ja sam prešla sedamdesetu, muž ima 75, ne bi mogli živjeti samo u stanu. Nije mi smisao hodanje po ulici, meni to ne treba. Na gruntu imam šume, rijeku i svoj vrt. Meni je tamo život”, poručila je naša sugovornica nakon još jedne poučne tribine iz “zelenog ciklusa” u Centru za kulturu Susedgrad.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.