Prvi rođendan takozvane nacionalne mirovine: Je li se isplatilo?

Nacionalna naknada za starije osobe, koju volimo zvati i nacionalnom mirovinom, duga je priča. Zabilježena je formalno 2016. godine, no da da se o njoj ozbiljno razmišlja potvrdio je tek u svibnju 2018. godine HDZ-ov ministar mirovinskog sustava Marko Pavić. Naknada je bila tek u obrisima, znalo se da će za nju moći aplicirati oni koji imaju manje od 15 godina staža, no o iznosu se nije špekuliralo. Javnosti je priopćeno da je se ide u smjeru objedinjavanja socijalnih naknada, kao i to da će iznos biti veći od socijalne pomoći, ali manji od najniže mirovine.

Odmah je reagirao Sindikat umirovljenika Hrvatske koji je građanima objasnio da nije riječ o nikakvoj mirovini, već o naknadi koje države daju onima bez uvjeta za mirovinu. I zato je SUH izrazio svoje protivljenje uvođenju naknade, bez da se istodobno ne uvede i zajamčena minimalna mirovina za one koji su je stekli radom.

Ministar Pavić je potom uskočio u cipele ministrice europskih Fondova Gabrijele Žalac, da bi na njegovo mjesto s čela HZMO-a bio dopremljen Josip Aladrović. Novi je ministar u srpnju 2019. godine obećao da će nastaviti dobre projekte svojeg prethodnika, a među njima je istaknuo i takozvanu nacionalnu mirovinu predviđenu za 2020. godinu.

Prve procjene – igre velikih brojki

Ipak, u rujnu iste godine kazao je kako će se tijekom 2020. godine pripremiti samo zakonodavni okvir, a da prvu isplatu očekuje u 2021. godine. Vlada je najavila kako će sa stručnjacima razraditi najbolji model, a pitanja su bila dva; hoće li se nova mirovina dijeliti svima starijima od 65 (odnosno 67 ako produljenje radnog vijeka preživi tada najavljivani sindikalni referendum) bez mirovine ili će se uvesti određeni kriteriji temeljeni na imovinskom i dohodovnom cenzusu?

Izašlo se i s procjenama o broju korisnika ove naknade; ona bi se trebala odnositi na 40.000 do čak 85.000 osoba starijih od 65 godina koje nemaju uvjete za mirovinu te povremeno ili stalno primaju socijalnu pomoć. Uglavnom se radi o starim ženama koje žive same, koje su socijalno najugroženija skupina stanovništva, upozoravali su vladajući.

Siromaštvo poništava empatiju

Paralelno s intenziviranjem najava nacionalne mirovine, raslo je i negodovanje dijela javnosti koji je smatrao da je nacionalna naknada za starije osobe nepravedna prema onima koji su radili i uplaćivali mirovinsko osiguranje. “Nikako mi nije jasno kako bilo tko može dobiti mirovinu a ni jedne lipe nikad nije uplatio u mirovinski fond! Zar smo svi ostali blesavi koji smo rintali 40 i više godina? Po kojoj to osnovi bilo tko zaslužuje mirovinu ,a nikad nije radio?” primjer je komentara negodovanja na društvenim mrežama. Umjesto empatije, dio umirovljenika utopljen u vlastitom siromaštvu, zarežao je na one na samom dnu društvene ljestvice.

Profesor Željko Potočnjak s Katedre za radno i socijalno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu istupio je i artikulirao ono što su mnogi pomislili: “Naročito treba paziti da to ne bude još jedan znak za destimuliranje ljudi da rade, da štede, da plaćaju doprinose. Jer ako ćete reći da ćete svima podijeliti mirovine, ljudi će to shvatiti na način da ne trebaju raditi, jer će i tako dobiti mirovinu.”

“Borite se za veće mirovine, a ne niže naknade”

Reagirala je i predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna Petrović, usprotivivši se dijelu ekonomijskih znanstvenika koji su ustvrdili da će nacionalna mirovina biti stimulacija nereda i nerada. “Problem je u preniskim mirovina, a ne u jednoj dobroj mjeri. To govori koliko su stari zanemareni i podcijenjeni. Riječ je o mjeri protiv siromaštva koju imaju gotovo sve države EU, samo u različitim formatima. Do tih nacionalnih naknada će svakako doći. Progurali smo to u Strategiju za socijalnu skrb starijih osoba 2016. godine. Isplaćivat će se od 2021. godine neovisno od toga tko će biti na vlasti. Ljudi ne smiju biti gladni u ovoj zemlji. Istina je i da bi trebali imati i duplo veće mirovine”, kazala je Petrović stavivši stvari na svoje mjesto.

Saborski zastupnik Silvano Hrelja nije stao u obranu naknade. Doduše, u to je vrijeme govorio kako Hrvatska stranka umirovljenika nije protiv naknade. Ali i da je od nje prioritetnije rješavanje obiteljskih mirovina na način da se preživjelom partneru omogući zadržavanje svoje i primanje dijela mirovine umrlog partnera.

Problem su premale mirovine, a ne naknada za starije osobe

Ministar Aladrović je pak umirivao umirovljenike koji su strahovali da će sredstva za mizerne mirovine država sad podijeliti na još veći broj umirovljenika. “Neće se isplaćivati iz doprinosa. Doprinosi iz rada isplaćuju se za (radničke, op. mv.) mirovine. Vrlo vjerojatno, isplata nacionalne mirovine biti će iz prihoda proračuna”, izjavio je Aladrović u rujnu 2019. godine u sabornici.

Par dana kasnije održan je i prvi sastanak radne skupine. U radnu skupinu uključeni su stručnjaci iz akademske, pravne i znanstvene zajednice, predstavnici socijalnih partnera i udruga umirovljenika. Voditeljica radne skupine je državna tajnica u Ministarstvu rada i mirovinskoga sustava Majda Burić. Po izlasku sa sastanka predsjednica SUH-a Jasna Petrović kazala nam je: “Osnovni problem su preniske mirovine u Hrvatskoj, koje ne ostavljaju prostora za ozbiljnu borbu protiv siromaštva. Procijenjena je na 1.000 kuna. Kad znate da je 1.019 kuna najniža mirovina za 15 godina rada, to sve ispada nerealno. Već i sad minimalna zajamčena socijalna naknada za starije od 65 godina iznosi 920 kuna.”

Hrelja: Riječ je o jeftinim predizbornim poenima

Državni zavod za statistiku na samo kraju 2019. godine objavljuje da u Hrvatskoj mirovinu ne prima oko 59.000 starijih od 65 godina, no većina ipak raspolaže određenim prihodima i imovinom pa se ne bi našli među primateljima nacionalne mirovine. Koliko je onda potencijalnih primatelja naknade za koju se u tom trenutku zna da će iznositi ipak nešto manje od početnih predviđanja – samo 800 kuna? Sada se već govori o brojci između 8.000 i 22.000 građana, ovisno o modelu koje će partner i na kraju dogovoriti. Prvi model predviđa da na naknadu imaju svi koji mjesečno raspolažu s manje od 800 kuna mjesečno. Drugi pak predviđa imovinski i dohodovni cenzus, dok treći navješćuje mogućnost provjere samo dohodovnog cenzusa.

U veljači 2020. godine javnosti se prezentira novi kriterij: Prva stepenica koju potencijalni primatelji moraju preskočiti neprekinuti je boravak u Hrvatskoj od 20 godina neposredno prije podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava. Tko se doseli u Hrvatsku u 50. godini, moći će tražiti nacionalnu naknadu tek sa 70.

Silvano Hrelja, tada još prvak HSU-a, ponavlja: “Riječ je jeftinim predizbornim poenima. Obiteljske mirovine su prioritet.” Jasna Petrović o umirovljenicima koji se bune protiv “onih koji nisu radili, a sada će dobiti mirovinu” kaže: “Kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svijetu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepoznati još veće siromahe.”

Strah od zlouporabe sustava

Nakon javnog savjetovanja, vlada je u svibnju 2020. usvojila Nacrt prijedloga zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe. Kako je objavilo Ministarstvo mirovinskog sustava, nacrtom se predlaže se uvođenje nacionalne naknade za starije osobe, novčanog primanja u svoti od 800 kuna mjesečno za hrvatske državljane starije od 65 godina života s prebivalište u Republici Hrvatskoj u neprekidnom trajanju od 20 godina prije podnošenja zahtjeva, koji nisu korisnici mirovine i nisu zaposleni.

No član radne skupine za izradu tog projekta, prof. dr.sc. Gojko Bežovan s Pravnog fakulteta u Zagrebu, upozorava u razgovoru za Net.hr na moguće zlouporabe sustava: “Postavlja se pitanje jesmo li trebali staviti još neke cenzuse osim dohodovnog, recimo imovinski. Mi u cjelokupnoj praksi imamo relativno malo iskustva kada je u pitanju ciljanje takvih socijalnih mjera, dakle kalibracija socijalnih davanja i uvjeta pod kojima netko nešto dobiva. Može se dogoditi da je netko vlasnik jednog ili dvaju apartmana na moru i da od najma ostvaruje prihode, a mi ćemo mu dati ovaj oblik pomoći. Nadajmo se da će biti relativno mali broj takvih i da zlouporabe neće srušiti svrhovitost ove mjere.”

Od siječnja do siječnja

Prve nacionalne mirovine isplaćene su 17. siječnja 2021. godine. Broj prvih korisnika je 3.091 (64,54 posto žena i 35,46 posto muškaraca), za što je osigurano 2.195.146,08 kuna iz državnog proračuna, pohvalio se Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Najviše korisnika dolazilo je iz Vukovarsko-srijemske županije, Osječko-baranjske, Zagrebačke, Grada Zagreba i Koprivničko-križevačke županije.

Godinu dana kasnije, u siječnju 2022. godine, isplaćeno je 5.696 nacionalnih naknada (64,94 posto žena i 35,06 posto muškaraca), za što je osigurano 4.540.959,97 kuna iz državnog proračuna. Podsjetimo, u svojim začecima za ovu mjeru predviđalo se čak 85.000 korisnika da bi ta brojka bila svedena u realnije okvire od 22.000 građana.

U međuvremenu se dogodilo i prvo usklađivanje nacionalne mirovine koja je tako “podignuta” na 820,80 kuna umjesto dosadašnjih 800 kuna. Zakonom o nacionalnoj naknadi za starije osobe propisano je da se svota naknade usklađuje od 1. siječnja svake kalendarske godine prema stopi promjene indeksa potrošačkih cijena iz prethodne godine u odnosu na godinu koja joj prethodi, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, ako je stopa veća od nule.

Ukratko, strahovi o isisavanju proračuna iz današnje perspektive izgledaju smiješno. Nastavi li se ovim putem, nacionalna naknada će iz godine u godinu rapidno gubiti vrijednost, baš kao i mirovine. Ono što vidimo jest da – niti su bogati stavili u džep 820 kuna, niti je siromaha manje. Tek četvrtina od predviđenog broja korisnika posegnula je za ovom mjerom čiji zadatak je bio ublažiti najteži oblik siromaštva, što dovoljno govori samo po sebi. Jer, čini se da potencijalni korisnici nisu zainteresirani, jer su im isplativije neke druge mjere. Ili su društveno izolirani, nisu informirani i nemaju nikoga tko bi im to skromno pravo mogao pomoći ostvariti.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.