Privilegija na kvadrat: Sve tajne visokih mirovina

Najviše mirovine u nerazvijenim demokracijama po­put hrvatske obično se vežu uz političare, pa se tako već godinama kroje i mijenjaju kroz različite zakone. Tuđmanova plaća je doživjela značajniji skok 1998. godine kad je donesen Zakon o pravima i obvezama državnih dužno­snika, koji je odredio da mu Sabor određuje visinu plaće, a da se ostalima ona propisuje u postocima Tuđmanove plaće. Tuđman je tada dobio 35.000 kuna, a predsjedni­ku Vlade, Sabora i Ustavnog suda određena je plaća od 50 posto vrijednosti Tuđmanove. Postotak je padao niz dužnosničku vertikalu, piše za Glas umirovljenika Jasna A. Petrović, predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske.

Već tri mjeseca kasnije Sabor je mijenjao zakon te zaklju­čio da i plaću predsjednika Sabora, Vlade i Ustavnog suda također trebaju propisivati zastupnici. Stoga je jedan od prvih poteza Vlade Ivice Račana 2000. godine bio smanjenje dužnosničkih plaća, ukinuta je fiksna predsjednička plaća te postoci po kojima se izračunavala plaća ostalih glavešina.

Uvedeni su koeficijenti, a najviša politička plaća je utvrđena na 25.000 kuna za Predsjednika Republike, 24.000 za Predsjednika Sabora, a Premijera 22.500 kuna. Zastupnici po koeficijentu imaju od tada 15.000 kuna, plaća dužnosnika uvećava se za 0,5 posto za svaku navršenu godinu radnog staža, a najviše za 20 posto, pa prethodni iznosi nisu konačni. Treba naglasiti da se to utvrđivalo u vrijeme kad je prosječna plaća u RH samo 5.300 kuna!

Nakon Račanove “reforme” političkog platnog poretka, najviša plaća i dalje je pripadala predsjedniku Republike – dodijeljen mu je koeficijent 7,00, a predsjednicima Vlade, Sabora i Ustavnog suda po 6,00. No, Račanova Vlada nije dugo štedjela. Desetak dana prije početka 2003. godine podigla je koeficijente koji vrijede i danas.

Predsjednikov je koeficijent i dalje najveći – 9,30, predsjednici Vlade, Sabora i Ustavnog suda imaju 7,86, a slijedi ih premijerkin zamjenik sa 7,43 te guverner HNB-a, potpredsjednici Vlade i Sabora s koeficijentom od 7,14. Tadašnja osnovica iznosila je 4.630,14 kuna bruto. Račan se nije usudio ukinuti saborske povlaštene mirovine. Na to ćemo se još načekati.

Umirovljeni na jedan dan

Naši vlastodršci sebi su tako osigurali mirnu starost, no neke stvari su se ipak promijenile u eri Vlade Zorana Milanovića koja je početkom 2012. ukinula povlaštene saborske mirovine. Prije samog donošenja Zakona, u bojazni da izgube pravo na visoke mirovine, na samo jedan dan su se umirovili neki zastupnici. Vladimir Šeks je tako kazao da je to učinio jer smatra da nije bilo ništa nemoralno ili nepošteno, jer je rekao da je za 42 godine staža zaslužio mirovinu od 12.500 kuna. Osim njega, na jedan dan su se umirovili pa vratili u saborske klupe i HDZ-ovci Ana Lovrin, Ivanka Roksandić i Stjepan Milinković, HDSSB-ovac Boro Grubišić te manjinci Furio Radin i Deneš Šoja.

No, njihov strah pokazao se nepotrebnim, jer je Ustavni sud 2014. godine presudio da svi zastupnici i članovi Vlade te ustavni suci koji su uvjete za povlaštenu mirovinu ostva­rili do 2012. godine, mogu zadržati tu povlasticu i kasnije prilikom umirovljenja. Ustavni suci su sami sebi pogodovali!

Dakle, samo oni koji su u Sabor po prvi put sjeli od 2012. godine nadalje nemaju pravo na povlaštene mirovine, već će u mirovinu kao i obični “smrtnici”, prema općim propi­sima Zakona o mirovinskom osiguranju. A svi koji su do 2012. godine skupili dvije godine zastupničkog mandata, odnosno dulje od polovice, te imaju 20 godina staža i 55 godina života, odnosno 50 godina za žene, mogu u sabor­sku mirovinu.

Podrezana krila bogatijima

Prema danas važećem Zakonu o najvišoj mirovini, ona se izračunava tako da se ukupni mirovinski staž osiguranika iskazan u obliku decimalnog broja pomnoži s 3,8 vrijednosnih bodova i polaznim faktorom te se tako izra­čunati osobni bodovi pomnože s mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine. U slučaju kada svota mirovine, izračunata prema odredbama ZOMO-a, prelazi svotu određenu prema spomenutom Zakonu, određuje se svota najviše mirovine.

Najviša mirovina za branitelje iz Domovinskog rata i zastupnike u Hrvatskom saboru određuje se u visini dvije svote najviše mirovine za 40 godina mirovinskog staža. Zastupnicima koji su obnašali zastupničku dužnost u VI. ili nekom ranijem sazivu Hrvatskog sabora mirovina se limitira prema Zakonu o dopunama Zakona o najvišoj mirovini. Na zastupnike VII. saziva Hrvatskog sabora, koji obnašaju zas­tupničku dužnost u prvom mandatu, u cijelosti se primje­njuju odredbe ZOMO-a, a limit je 3,8 vrijednosnih bodova.

Visoke plaće, visoke mirovine

Prema podacima HZMO-a trenutno ima 1.750 korisnika najviše mirovine prema Zakonu o najvišoj mirovini. Znači li to da su u tu brojku uključeni i korisnici najviše mirovine prema ZOMO-u, ZOHBDR-u i Zakonu o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru? U broju korisnika najviše mirovine sadržane su uz mirovine korisnika ostvarene pre­ma ZOMO-u i korisnici najviše mirovine ostvarene prema Zakonu o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru. U tom broju nisu uključeni korisnici najviše miro­vine ostvarene isključivo prema ZOHBDR-u. Taj dio ostaje još izvan oka javnosti.

Prosječna najviša mirovina za 1.750 korisnika iznosi 7.499,23 kuna za 37 godina i 6 mjeseci staža, dok za samo godinu i pol manje staža prijevremeni starosni umirovlje­nici su u 2021. godini ostvarili samo 3.080 kuna mirovine. Nazdravlje!

I još jedan zanimljiv podatak, u ukupnom broju svih umirovljenika samo 9.231 korisnik ima mirovinu višu od 8.000 kuna i to u prosjeku od 9.425,73 kuna. Dobar je podatak da takvi umirovljenici imaju 40 go­dina i 7 mjeseci radnog staža. Ali kad to usporedimo sa svim umirovljenicima s više od 40 godina radnog staža, šokira da njihova prosječna mirovina iznosi samo 3.704 kune, odnosno čak 2,5 puta manje!

Muke po računicama

No, kad HZMO pitate imaju li podatke koliko ih prima najvišu mirovinu prema ZOMO-u, zatim prema ZOHBDR-u te Zakonu o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru, kao i druge pojedinačne podatke, kao npr. visina prosječnih mirovina, godine staža itd., HZMO odgovara kako ne vodi podatke o korisnicima najviše mirovine ovisno o posebnom propisu po kojem je ostvareno pravo na mirovinu.

Pa i kad ih pitate da ne tražite navođenje imena, dobijete odgovor kako je Zakonom o najvišoj mirovini (Narodne novine, broj: 162/98 i 82/01) propisano da se osobni bodovi za određivanje najviše mirovine utvrđuju tako da se uku­pni mirovinski staž osiguranika pomnoži s 3,8 vrijednosnih bodova i polaznim faktorom, a svota najviše mirovine odre­đuje se množenjem osobnih bodova, mirovinskog faktora i aktualne vrijednosti mirovine.

Za mirovine, pak, koje su ostvarene prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i Zakona o pravima i dužnostima zastupni­ka u Hrvatskom državnom saboru, propisano je da svota najviše mirovine ne može biti viša od dvije svote najviše mirovine za 40 godina mirovinskog staža, osim ako nisu uvjete za mirovinu stekli prije 2012. Onda i dalje mogu imati povlaštene visoke mirovine.

Jednaki i jednakiji

Eto jedan stvarni primjer bez imena kako se računa naj­viša mirovina za korisnika koji ima 40 godina mirovinskog staža, s datumom priznanja mirovine 31. prosinca 2021. Korisnik je mirovinu ostvario prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, tako da mu je ukupni mirovinski staž umnožen sa 3,8 vrijednosnih bodova i polaznim faktorom (40 godina mirovinskog staža x 3,8 vrijednosnih bodova x 1 polazni faktor) = 152 (osobni bodovi). Kada te osobne bodove po­množimo s mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednosti mirovine (152 x 1 x 71,53 = 10872,56), dobijemo iznos od 10.872 kune kao najvišu moguću mirovinu.

Najviša starosna mirovina hrvatskog branitelja i saborskog zastupnika izračunava se na sljedeći način:

2 x 40 godina mirovinskog staža x 3,8 vrijednosnih x 1 (polazni faktor) = 304 (osobni bod). Onda se pomnože osobni bodovi, mirovinski faktor i aktualna vrijednost mirovine (304 x 1 x 71,53) i dobijemo najvišu mirovinu u iznosu od 21.745,12 kuna.

Vrijedi li taj princip i za izračun najviše mirovine bivšeg predsjednika RH, ili udovice bivšeg predsjednika RH? Da li i obiteljske mirovine imaju neko ograničenje? Prema odredbi članka 17. stavku 1. Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika (Narodne novine, broj 101/98) koja je bio na snazi do 22. veljače 2013. predsjedniku Republike Hrvatske nakon prestanka obnašanja dužnosti Predsjednika RH pri­pada mirovina u visini 90% plaće predsjednika Republike Hrvatske. To znači da je Predsjednik RH nakon prestanka obnašanja dužnosti mogao steći pravo na mirovinu u visini 90% plaće Predsjednika bez drugih uvjeta (dob, staž).

Socijalni raspad

Prema članku 2.a važećeg Zakona o izmjenama i dopu­nama Zakona o posebnim pravima predsjednika Republike Hrvatske po prestanku obnašanja dužnosti (Narodne novine, broj 22/13, ZID Zakona) koji je stupio na snagu 22. veljače 2013. predsjednik Republike Hrvatske po prestanku obna­šanja dužnosti ima pravo na mirovinu bez ikakvih drugih uvjeta, što je vrijedilo i za mlađahnu Kolindu Grabar Kitarović, za koju nije poznato da li je “uzela” to pravo. Svota mirovine određuje se kao starosna mirovina prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (općem propisu).

Otkada postoji institut najviših mirovina kao ograniče­nje mirovina? Prema Zakonu o mirovinskom i invalidskom osiguranju (Narodne novine, broj 26/83 do 59/96) koji se primjenjivao i u bivšoj SFRJ, a bio je na snazi do 1. siječnja 1999., najviša starosna i invalidska mirovine iznosila je 85% prosječnog mjesečnog čistog osobnog dohotka svih radnika zaposlenih u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj u protekloj godini, prema službenim statističkim podacima, povećanog za 4 puta. Zakon o najvišoj mirovini RH na snagu je stupio 1. siječnja 1999.

Da se uložila jednaka količina napora i socijalne osjetljivosti u izračunu minimalne (a ne postojeće najniže mirovine, koja je dvojbena), danas ne bismo imali 40 posto svih novoumirovljenih korisnika s naj­nižom mirovinom, a niti čak 65 posto mirovina ispod hrvatske linije siromaštva. No, bogati smatraju suprot­no, da se njihove mirovine ne bi smjele ograničavati i prelijevati u ime solidarnosti siromašnima u najniže mirovine, već bi svatko trebao dobiti onoliko koliko je uplatio kroz doprinose. Takav bi sustav tek bio u potpunosti socijalno neprihvatljiv i opasan. (Jasna A. Petrović, Glas umirovljenika)