U Njemačkoj je sve više umirovljenika koji ipak rade – ne samo uredske, nego i teške manualne poslove. Novac čak nije glavni motiv, a i poduzeća sve češće traže baš takve ljude, piše Deutsche Welle.
U Njemačkoj je u lipnju 2021. radilo oko milijun i 300 tisuća osoba makar su već bili u mirovini. Golem dio njih, oko milijun radi takozvane mini-jobs gdje je ograničen i opseg rada i visina plaće i njihov broj se zapravo nije bitno promijenio u proteklim godinama. Razlog tome je svakako i pandemija tijekom koje su starije osobe rizična skupina, ali izuzetno zanimljiv je razvoj među umirovljenicima koji rade puno radno vrijeme: njih je oko 300.000 što je porast od čak 30 posto u usporedbi s 2017.
Jedan razlog je svakako nedostatak stručne radne snage: prema analizi Instituta za gospodarstvo (IW) je već prošlog listopada taj nedostatak čak premašio stanje prije pandemije i traži se gotovo 400.000 kvalificiranih radnika – na istoku zemlje je posebno kritično jer stariji radnici odlaze u mirovinu, a mladih jednostavno nema.
Dragocjeno radno iskustvo
Ali to nipošto nije jedini razlog jer su prošla vremena kad su se “starci” slali u mirovinu što ranije kako bi sve preuzele mlade snage. “Naši seniori ne prenose samo svoje višegodišnje iskustvo, nego i stvaraju određenu atmosferu staloženosti u tvrtki”, kaže Arno Barthelmes koji vodi obiteljsku tvrtku u Zella-Mehlisu u Tirinškoj. “A osim toga stariji prenose na mlađe vrlo važne stvari kao što su pristojnost i ponašanje.”
Njegova tvrtka već dvadesetak godina rado zapošljava suradnike i nakon što odu u mirovinu, a svjesno se okreću starijima i veće tvrtke kao što je JENATEC Industrijska montaža. Ta tvrtka za posredovanje na tržištu rada među 450 osoba ima i petnaestak umirovljenika i sve više tvrtki traže baš njih: “Sve više naših mušterija shvaćaju vrijednost iskusnih kolega”, kaže direktor Peter Schmidt. I to ne samo u uredu: najstarijem radniku je 72 godina i usprkos tome je radio na gradilištu.
Oliver Stetts iz IW tu jasno vidi promjenu u razmišljanju poslodavaca: “2015. su tvrtke htjele još najviše četvrtinu ljudi na radnom mjestu i nakon njihovog odlaska u mirovinu, tri godine kasnije je to naraslo na 58 posto. Drugim riječima, šest od deset ljudi koji odlaze u mirovinu bi poduzeća radije zadržala na poslu.”
Novac jest važan, ali…
S druge strane, umirovljenicima jest motiv novac – ali nipošto samo to. Antonu Janouschu iz Lugaua je 65 godina i prebolio je teški slučaj karcinoma. Od onda je bivši radnik željeznica i kasniji imovinski savjetnik u mirovini, ali ipak radi kao vozač taksija. Ne žali se niti kad mora raditi noću ili preko blagdana i novac mu jest važan jer njegova privatno zdravstveno osiguranje guta dobar dio njegove mirovine.
“Ali ja sam počeo voziti taksi i zato jer nakon bolesti nisam htio sjediti sam kod kuće. Nemam rodbine i imam samo jednu mačku i jednostavno mi je bilo do smrti dosadno”. U dogledno doba želi da tako i ostane: “Moj šef odlazi u mirovinu za dvije, tri godine i barem toliko dugo ćemo voziti zajedno”, kaže Janousch.
To je i saznanje Instituta za gospodarstvo: “Čak i kad je glavni motiv novac, to ne mora značiti da je razlog siromaštvo u starosti”, kaže Stetts za postaju MDR. Neosporno da i u Njemačkoj ima mnoštvo umirovljenika koji su morali shvatiti kako će se s mirovinom koju dobivaju ne samo morati odreći mnogih rasipnosti, nego da će teško uopće “vezati kraj s krajem”.
Ali to će biti prije osobe koje će prihvatiti neki od mini-poslova, čak i na gradilište će otići samo netko koji svoj posao doživljava kao životni poziv. Osobito mnogo takvih “staraca” je u zvanjima u medicini, njezi ili obrazovanju: “Golema većina ide na posao jer to sami žele. Zato jer ih njihov posao ispunjava zadovoljstvom i zato jer žele ostati aktivni”, kaže Stetts.
