Jasna Petrović: Oni ne bi državnu solidarnost, već tržišnu nejednakost

U travnju 2021. godine osnovana je Udruga članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova sastavljena od 14 članova, koja se u osnivačkom aktu deklarirala kao udruga za “zastupanje interesa hrvatskih građana ulagatelja u obvezne mirovinske fondove, aktivno zagovaranje interesa osiguranika i kapitalizacije individualne mirovinske štednje hrvatskih građana… povećanje svijesti građana o postojanju individualne mirovinske štednje i ulozi mirovinskih fondova, izgradnja i unapređenje svijesti građana kao udjeličara u mirovinskim fondovima…”

Ako odmah nije jasno, četrnaest uglednih osnivača zagovara ukidanje Bismarckovog sustava i mirovinskih stupova temeljenih na međugeneracijskoj solidarnosti te uvođenje brzopotezne priva­tizacije mirovinskog sustava, a u pozadini priče je komunikacijska stručnjakinja Ankica Mamić, analizira za Glas Umirovljenika predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović.

Društvance nam je zatim 14. prosinca priredilo neuobičajeni marketinški show, a sve s ciljem spašava­nja drugog stupa mirovinskog osiguranja, onog u kojem radnici četvrtinu svojih izdvajanja za penziju ostavljaju bankama da se s njima “kockaju” na tržištu, ne bi li nam tako osigurale nešto viša primanja u starosti. Promašaj u startu!

Za javne mirovine

Ekipica na čelu s financijskim savjetnikom Andrejom Grubišićem je tom prigodom predstavila nešto što su nazvali “iscrpnom analizom” domaćeg mirovinskog sustava i predložila svoja rješenja. “Jedini način da buduće mirovine budu bolje je jačanje privatne mirovinske štednje i postupan odmak od sustava međugeneracijske solidarnosti, koji je ozbiljno ugrožen demografskim trendovi­ma, stopom iseljavanja, starenjem stanovništva i ostalim bitnim parametrima za međugeneracijsku solidarnost, na kojoj se i dalje temelji 75 posto mirovinskog sustava u Hrvatskoj. Jedino rješenje za bolje mirovine u budućnosti vidimo u jačanju stope izdvajanja za privatne mirovinske sheme, gdje će se ulaganjem i ostvarenim prinosima doći do boljih mirovina.”

Pri tome su “stručnjaci” zaboravili napomenuti kako od drugog mirovinskog stupa koristi imaju samo obvezni bankarski mirovinski fondovi, jer na račun mirovinskih doprinosa fond menadžeri primaju visoke bonuse; nisu rekli kako više od 60 posto novih umirovljenika bira povratak u prvi stup jer bi im mirovine iz oba stupa bile niže; nisu rekli kako zbog izdvajanja u drugi stup mirovinski sustav kon­tinuirano godišnje gubi više od sedam milijardi kuna i povećava javni dug. Ma, nisu puno toga rekli, jer oni i jesu samo marketinški trik protiv transformacije drugog obveznog stupa u dobrovoljni.

Doprinosi u ruke banaka?

Dakle, oni ne bi socijalizam, kako indirektno opisuju javne mi­rovinske sustave, već bi kapitalizam; oni ne bi državu, već bi tržište. Oni bi ukinuli javni stup međugeneracijske i unutargeneracijske solidarnosti i sve ono što ide na ruku radnicima s plaćama nižima od prosječne, već bi pogodovali bogatijima.

Udruga Superhika predlaže sljedeće: prvo i najglavnije je po­stupno smanjenje doprinosa za prvi mirovinski stup – za 0.5 posto bruto plaće godišnje tijekom perioda od 20 godina, odnosno dok postojećih 15 posto bruto plaće ne padne na 5 posto! Fenomenalno, zar ne? Hrvatska bi tako kao zemlja EU s najnižim doprinosom za javni stup od samo 15 posto, pala na pet, a možda i nula posto. Tako je, neka mirovine imaju samo oni koji su ih privatno uštedjeli, neka prežive samo najbogatiji!

Drugo, Superhik Udruga bi postupno povećala privatnu mi­rovinsku štednju i to na račun prvog stupa. “Trenutno 75 posto doprinosa ide na vaš trošak, u tuđe ruke, ideja je smanjiti politički pritisak”, nesuvislo pojašnjavaju kako bi maznuli još više love za financijske igrice inozemnih bankarskih fondova. Paradoksalno je i kako bi nenamjenski trošili novac za mirovine, jer zagovaraju slo­bodno raspolaganje sredstvima u OMF-ovima od strane članova npr. tako da povlače dio sredstava iz OMF-a za potrebe liječenja člana fonda ili člana njegove obitelji, ili u slučaju smrti užeg člana obitelji.

Ministra Josipa Aladrovića portal mirovina.hr je pitao što misli o takvim prijedlozima, a on se složio kako se treba smisliti nešto bolje od sustava međugeneracijske solidarnosti te posebno na­glasio kako je ključno jačati II. i III. mirovinski stup, jer se jedino mješovitim sustavom može osigurati dugoročno održiv mirovinski sustav i primjerena razina mirovina.

Bez prčkanja po financijama

Ipak, iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike naglasili su kako je uvođenjem II. stupa došlo do povećanja javnog duga u proteklom razdoblju (tranzicijski trošak), ali također očekuju da će, kada se dostigne faza zrelosti individualne kapita­lizirane štednje ostvariti brojni pozitivni aspekti, i za pojedinca i za državu. Ovakvo načelno podržavanje nastavka privatizacije mirovinskog sustava ipak treba doživjeti uvjetno.

“U odnosu na predloženo smanjenje stope doprinosa za I. mi­rovinski stup ističemo kako bi se uvažavanjem prijedloga značajno povećao tranzicijski trošak mirovinskog sustava. Pri tome naglašavamo kako bi smanjenje stope doprinosa u I. stupu za 1 posto rezultiralo smanjenjem prihoda od doprinosa za oko 1,5 mlrd. kn, dok bi sma­njenje za 10 posto rezultiralo smanjenjem prihoda za oko 15 mlrd. kn na godišnjoj razini, a autori analize ne iznose prijedloge na koji način kompenzirati smanjene prihode od doprinosa”, odgovorili su iz Ministarstva. Dodali su i kako bi zamjenom doprinosa došlo do dodatnog opterećenja državnog proračuna u srednjem roku i negativno utjecalo na javni dug. Prčkanje po financijama, smatra Ministarstvo, nije pametan potez uoči uvođenja eura.

Zaustaviti nejednakosti

Ono što zabrinjava je i intenzivno lobiranje profinancijskih kru­gova za ukidanje izbora povoljnije mirovine, odnosno mogućnosti povrata u prvi stup prigodom umirovljenja. Aladrović ne predviđa ukidanje mogućnosti izbora povoljnije mirovine, jer bi isto rezultiralo stvaranjem nejednakosti u mirovinskom sustavu u pogledu visine mirovine između različitih generacija osiguranika. Argumentira kako bi ukidanjem mogućnosti izbora došlo do velikih razlika u mirovi­nama osiguranika sa sličnim uvjetima, istom dužinom mirovinskog staža i istom plaćom tijekom radnog vremena – ovisno o tomu je li osoba bila osigurana samo u I. ili oba stupa mirovinske štednje. Dodaju kako bi ukidanje izbora dovelo i do negativnih posljedica za korisnike najniže mirovine.

Tako je sadašnja Vlada ipak više stala na stranu siromašnijih i ugroženijih. No, predstavnici i zagovornici financijske industrije ne posustaju. Udruga članova obveznih i dobrovoljnih mirovin­skih fondova potpisala je 21. prosinca 2021. sporazum o suradnji s Udrugom Glas poduzetnika, kako bi dalje razvijali privatne ini­cijative i/ili inicijative privatizacije.

Očito je pred umirovljeničkim udrugama ozbiljan posao borbe za adekvatnost mirovina i obranu od privatizacije mirovinskog sustava. (Glas umirovljenika, Jasna A. Petrović)