Gospođu Zdenkicu Ljubić baš smo zatekli u kuhinju, pripremala je varivo od poriluka koje njezina unuka baš i ne voli jesti, pa je uz to pekla krumpiriće i kuhala suha rebarca. “Živim u istoj kući s kćeri Ančicom, zetom Zlatkom i unukom Emom, svaki dan kuham za nas sve, volim to i nije mi problem. Ako treba, bez panike ću u dva sata skuhati kompletan obrok za desetero ljudi”, rekla nam je ova vesela umirovljenica.

Zagorski blagdanski stol

A pečenje kolača joj je još veći užitak, osobito kad vidi da je ugodila bližnjima. “S jeseni pečem bučnicu, te gibanicu od sira ili jabuka, ljeti su to više kolači s voćem. A sad, kako se bliži Božić, već smišljam što ću sve ispeći ove godine izvan onoga što se peče ‘pod obavezno’. Naime, na našim zagorskim blagdanskim stolovima od davnina moraju biti orehnjača i makovnjača, na Badnjak tanki kolač od sira, te sitni suhi kolačići poput orah ili vanilin kiflica. Izvan toga, bude tu i koji kremasti, naravno. Sve u svemu, osam, devet, pa i deset vrsta kolača je neizostavno”, povjerila nam je. Na kolače će kod nje u blagdansko vrijeme svakako doći i druga kći Mirjana te zet Branko, kao i unuci Lorena i Karlo.

Torta od cijelih jabuka osvojila 1. nagradu

U Zagorju se već desetljeće i pol, sve do pandemije, održavala manifestacija “Babičini kolači” gdje su se domaćice natjecale koja će svojom slasticom više oduševiti stručni žiri i posjetitelje. Gospođa Zdenkica prvi put se prijavila tek 2017. godine i odmah pobijedila sa svojom tortom od cijelih jabuka. “To je bilo jedno predivno iskustvo, poslije sam se uvijek prijavljivala, ne sam zbog očekivanja nagrade, već i zbog upoznavanja novih ljudi, druženja. Tako je 2019. opet došla nagrada, s izvrsnom pitom od kaše i oraha s kojom sam osvojila drugo mjesto”, pohvalila se ova srdačna umirovljenica.

“Lani sam se prijavila s tortom od 14 kora, jer se natjecanje trebalo održati 14. put, ali je došla korona i sve je palo u vodu”, rekla je i dodala da je jednom prilikom u organizaciji Županije otputovala u Prištinu, gdje su ona i kolegice prezentirale zagorske štrukle i pripremile ih za čak 500 ljudi.

Glumica amaterka

Kad nije u kuhinji, gospođa Zdenkica je na probama i gostovanjima svoje Dramske udruge “Kaj” gdje aktivno glumi kao amaterka. “Kad je krenula korona, više nismo mogli održavati probe i nastupe Kulturno umjetničkog društva Oroslavlje, gdje sam pjevala i to druženje mi je silno nedostajalo. Tada sam odlučila pokušati uključiti se na glumu, i evo me tu, sretna sam i ispunjena. Neizmjerno je zabavno, probe imamo najmanje jednom tjedno, a subotom su najčešće gostovanja. Idemo gdje god nas pozovu, a zadnje smo bili u Zlataru, Konjščini, Čučerju, Županji, evo sad moja skupina gostuje u Vodicama, ali ja nisam mogla ići s njima zbog zdravstvenih problema. No, spremna sam za nastup u Sloveniji”, govori gospođa Zdenkica.

Kako kaže, predstava na kojoj trenutačno radi nosi naslov “Tako ljudi govore“, o djevojci koju žele udati za bogataša, dok ona voli siromaha. “Ja glumim gospođu koja roditelje te nesretne djevojke nagovara da je moraju udati za bogatog prosca”, otkrila nam je i dodala da je većina glumaca amatera starija od 60 godina, no imaju i dvije djevojke koje idu u 7. odnosno 8. razred. Dobili su i sedam nagrada, što dovoljno govori koliko su predani i kvalitetni u svom radu.

Gubitak supruga kao najteži udarac

Odlazak u mirovinu nakon 35 godina dugog radnog vijeka, za gospođu Zdenkicu Ljubić trebao je označiti novo sretno životno doba kad će bezbrižno i u potpunosti uživati u životu, no njezinu sreću je prije sedam godina pomutila smrt supruga Zvonka. “Udala sam se sa svega 16 godina i niti jednog dana zbog toga nisam požalila. Sa suprugom sam se odlično slagala, svekrva me prihvatila kao vlastitu kćer. Jako smo bili povezani, pune 43 godine trajala je naša ljubav. Teško me pogodila njegova smrt i dugo mi je trebalo da se oporavim i nastavim sa životom. Prije smo imali i puno domaćih životinja o kojima je najviše on brinuo, ali nakon njega, ja nisam smogla snage za to, nemamo više ništa živine, čak ni kokoši”, rekla je s tugom u glasu.

Kći i zet financijski pomažu

Danas se, kaže, jednako blagonaklono i ona nastoji odnositi prema svojim zetovima Zlatku i Branku. Zlatku, koji je došao živjeti u njezinu kuću, predala je i gospodarenje imanjem. “Rekla sam mu da gospodari kako najbolje zna i on se toga tako lijepo primio, da mu nemam što prigovoriti. Sretna sam što se svi tako dobro razumijemo i slažemo”, rekla je gospođa Zdenkica i dodala da otkako je ostala udovica, sa svojih 2.300 kuna mirovine ne bi mogla sama održavati kuću te plaćati hranu i režije. “Srećom su odlučili ovdje živjeti, pa dijelimo troškove. Ne znam što bih s ovolikom kućom i mizerijom od mirovine. Pa samo račun za vodu nam iznosi 600 kuna. A gdje je još ostalo”, govori.

Radila je, kaže, kao krojačica najprije 17 godina u tvornici cipela Astra, a potom u jednoj tvrtki koja se bavila šivanjem radničke odjeće. Posljednjih deset godina prije mirovine bila je prijavljena na minimalac pa joj je mirovina stoga manja. “Da se, kao što je to bilo poslije uvedeno, gledao prosjek tijekom cijelog staža, a ne zadnjih deset godina, dobivala bih gotovo četiri tisuće kuna. E, s tim bi se već moglo živjeti. S ovih nešto preko dvije, teško je. No, ne žalim se, posložila sam si prioritete”, ispričala nam je gospođa Zdenkica.

Božić u zagorju u davna vremena

“Rado se prisjećam Božića u domu moje obitelji. Mama se rano dizala, pospremala kuću, to je najveća generalka bila. Prali su se prozori, zavjese, a usput se spremala svečana jela. Radili smo i rožice od krep papira, a kako je moja obitelj bila malo imućnija, mogli smo si priuštiti i šećerne bombone u onim lijepim papirićima, koje smo uz rožice vješali na bor. Predvečer bi se svi okupili na svečanom objedu, a potom se nije smjela propustiti polnoćka na koju smo pješačili tri kilometra. Putem kući išli smo pjevajući, mladi i zbijajući šale, redovito smo se bacali u snijeg, mahali rukama i tako radili anđele. Kasnije smo se mi djevojke već pogledavale s dečkima, pa je bilo još zabavnije”, otkriva nam gospođa Zdenka napominjući da su se nakon polnoćke kod kuće obavezno jela pečena rebarca, jer se pregladnjelo na dugom putu.

Tradicija je najvažnija

Najprije njezina majka, koja je bila kuharica pa je kolače pekla i za svadbe, a potom i njezina svekrva, naučile su je pripremi tradicionalnih kolača još u ranoj mladosti. “Nema što ne bih znala ispeći, ali za Božić uvijek poštujem tradiciju”, otkrila nam je i dodala da su kod pripreme slastica jako važna kvalitetna, domaća jaja. “Jaja uvijek nabavljam na jednoj domačiji tu blizu nas. Ne samo da je kolač od domaćih jaja ukusniji i ima ljepšu boju, već ta jaja i ta taj kolač i mirišu drugačije”, ističe.

Unuke će naslijediti narodne nošnje

Ova svestrana umirovljenica je i strastvena sakupljačica vrijednih zagorskih starina, a 16-godišnjim unukama Emi i Loreni u nasljedstvo je namijenila i vrijedne narodne nošnje. “Dijelove nošnje koji su nedostajali sama sam sašila od domaćeg platna”, rekla je ponosno. A u njezinoj zbirci starina su stari željezni čajnici s bijelim točkicama, glineni lonci, drvena posuda za izradu maslaca, posude u kojima se mijesio kruh, pribor za češljanje vune, zdjele. “Što netko želi baciti, ja preuzmem i otmem zaboravu”, govori ova umirovljenica i napominje da planira urediti posebnu sobu gdje će to lijepo izložiti.

Bolest COVID-19 nije ju zaobišla. Preboljela ju je prošle godine, dvaput se cijepila i bude li potrebno, cijepit će se, kaže, i treći put. Zato nam je na odlasku rekla: “Smatram da je to najbolji put prema izlazu iz ove pandemije, želim da svi opet možemo normalno živjeti.”

Zdenkičina torta od cijelih jabuka

Priprema

Jabuke ogulite, izdubite i napunite udubine orasima pomiješanima sa cimetom i 2-3 žlice mlijeka. U posudu od 3,5 l namazati maslacem, na dno staviti kristal šećer oko prst debelo. Na njega složiti jabuke sa otvorom prema dolje i staviti u pećnicu da se jabuke polagano ispeku na 180°C, a šećer karamelizira. Izmiješajte žutanjke sa šećerom, dodajte brašno, prašak za pecivo i mlaku vodu pa izmiješajte. Istucite bjelanjke u čvrst snijeg pa lagano sve umiješajte. Tijesto prelijte preko pečenih jabuka i dalje peći dok biskvit ne bude pečen. Još toplu tortu izvadite iz posude, okrenite i ostavite da se ohladi.

Pita od kaše i oraha

Priprema

Umijesiti tijesto i lijepo ga izraditi, podijeliti u 2 dijela i razvaljati u krug promjera 30 cm. Orahe i šećer preliti sa 1 dl kipućeg mlijeka, dodati 20 dag kuhane ječmene kaše te lagano izmiješati. U sredinu staviti 3 žlice nadjeva, a od ostatka napraviti vijenac. Oko sredine staviti drugi krug tijesta i utisnuti krajeve. Premazati jednim jajem te peći 30 minuta na 180 °C.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
u okviru projekta “Živim, učim, rastem – Aktivno starenje, zdravo starenje”