Vijesti
Vlada najavljuje ukidanje obiteljskih domova. Što na to kažu vlasnice?
Prema riječima ministra socijalne politike Josipa Aladrovića, država će ukinuti obiteljske domove. Riječ je o socijalnoj usluzi koji koriste oni koji, uglavnom zbog niskih mirovina, nemaju mogućnosti smjestiti se u javni dom za umirovljenike ili njegovu privatnu varijantu. Istražili smo što o svemu misle vlasnice obiteljskih domova.
Kako smo već pisali, u Udruzi obiteljskih domova oštro se protive državnim planu njihovog ukidanja od siječnja 2027. godine. Vlasnici od mjerodavnih očekuju da im omoguće rad, u interesu obitelji, zaposlenih i korisnika s najskromnijim mirovinama. Zbog strožih kadrovskih, tehničkih i građevinskih uvjeta koji se od njih očekuju, osjećaju se nasamareni od države.
“Glavna zamjerka je ta da smo svi prema Pravilniku resornog ministarstva prije desetak godina dizali kredite da bi uredili te naše kuće u obiteljske domove. Kredite, naravno, moramo vratiti. A Pravilnik se sad mijenja da se smanjuje broj korisnika i da se transformiramo u ustanovu javne namjene za koju opet nemamo uvjete. Znači, ponovo moramo dizati kredit i kretati iz početka”, upozorava Tatjana Lacković.
Katarina Progovečki skreće pozornost na nejednakost u financiranju u odnosu na javne domove, dok se s druge strane od obiteljskih traže isti uvjeti pri zapošljavanju stručnih radnika. Državna logika nije im jasna.
‘”Za ta proširenja u objekte javne namjene od obiteljskih domova traže značajna prostorna ulaganja, liftove, velike hodnike. To su ogromna sredstva koja nemamo, jer radimo s minimalnim cijenama od 3.300 kuna. Većina korisnika je iz mreže socijalne skrbi i slabijeg imovinskog statusa. Za razliku od obiteljskih domova, državni i županijski mogu se javljati na EU fondove i povlačiti novac, nadoplaćuje im se razlika u cijeni smještaja, a troškovi održavanja idu na teret javnih sredstava.”
U javnim domovima danas i dalje manjka kapaciteta, cijene smještaja u privatnima su prosječnim obiteljima previsoke i tu su obiteljski domovi najprihvatljivije rješenje, ističe i Sanja Koren. Osobito s obzirom na sve stariju populaciju u budućnosti. Vlasnice domova skeptične su da će zakonske promjene spriječiti ilegalne smještaje, poput onog u Andraševcu gdje je 2020. šestero staraca stradalo u požaru. Apeliraju radije na redovite nadzore, jer nekima inspekcija ne dođe po par godina.
“Mi recimo imamo nadzor 24 sata. Sad se traži ulaganje u vatrodojavu, to je oko 50.000 kuna. A nitko ne garantira da za pet godina nećemo završiti na cesti, s kreditom. Uvjetuje se i dodatno zapošljavanje; socijalnog radnika, psihologa, radnog terapeuta i radnog instruktora. Traže na 20 korisnika minimalno 12 stručnih osoba. Pa onda kuhinju kao u restoranu prema HACCP pravilniku, to je još sto tisuća kuna. Po tome bi nam cijena trebala biti 2.000 eura. Onda to više nije obiteljski dom.”
Vlada je u reformu nominalno ušla zbog loših iskustava s pojedinim obiteljskim domovima, a loša slika se prelila i na one koji uzorno rade. Umirovljeničke udruge upozoravaju da će pretvaranje obiteljskih domova u privatne domove, mnoge ostaviti na cesti – kako radnike, tako i štićenike. Jer cijene smještaja u obiteljskim domovima najjeftinije su i, kako doznajemo, najčešće se kreću oko 3.000 kuna, no ima i za trećinu jeftinijih.
Resorni ministar pak poručuje da nije riječ o ukidanju, već o transformaciji. “Želimo da se obiteljski domovi transformiraju u privatne domove kako bi mogli zaprimiti veći broj korisnika, ali prije svega i podići standard tih korisnika. S druge strane za one koji ne žele ili se ne mogu odlučiti za to, mogu se vratiti u oblik udomiteljske obitelji, dakle ostavljamo dvije mogućnosti tako da se apsolutno neće dogoditi da korisnici u prijelaznom razdoblju ostanu na bilo koji način zakinuti”, kaže Josip Aladrović.
Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
u okviru projekta “Živim, učim, rastem – Aktivno starenje, zdravo starenje”