Vijesti
Svaki deseti umirovljenik kupuje na internetu, a tamo ga vrebaju prevaranti
Kupovina na internetu bitno se razlikuje od klasične maloprodaje. Robu ne možemo opipati, a za prodavača često nismo sigurni ni tko je ni u kojoj državi se nalazi. Za sigurnu kupnju od ključne je važnosti poznavanje sigurnosnih protokola i čitanje recenzija ranijih kupaca, što mnogi umirovljenici propuštaju napraviti. I zbog toga su možda i najranjivija skupina kada se radi o online prevarama.
“Iskočila vam je reklama koja nudi zdravlje i dugovječnost? Jeste li nasjeli?”, “Zbog stana i paketa ostale bez 20 tisuća kuna”, “Siroti stariji gospodin iz Slavonskog Broda zatražio kredit na Facebooku. Ostao je bez 12.000 kuna”, “Naručili robu preko interneta, nikad nije stigla”…
Crne kronike u medijima sve su češće pune naslova o prevarama građana na internetu. Dugotrajna epidemija, zatvaranja i potreba smanjivanja društvenih kontakata zbog opasnosti od zaraze povećala je online kupovinu, kupovinu preko interneta u Hrvatskoj, prema nekim istraživanjima za više od 15 posto, a povećala je i broj kupaca – čak 67 posto hrvatskih građana kupuje online češće nego prije.
Među njima ima i jedan broj starijih građana, koji su posebno na meti kriminalaca koji se služe raznim oblicima prevara. Mada Jasna Petrović iz Sindikata umirovljenika kaže da je udio umirovljenika koji obavljaju kupovinu preko interneta relativno malen, prema istraživanjima Sindikata oko 10 posto njih koristi taj oblik kupovine, ipak je riječ o velikoj brojci jer umirovljenika je u našoj zemlji, podsjetimo, više od milijun i 200 tisuća.
U ovo predblagdansko doba obasuti smo reklamama za kupovinu putem interneta, a uoči Crnog petka, američkog prodajnog “blagdana” koji su uvezli i naši trgovci, kada sniženja dosežu primamljive razine, savjete za sigurniju kupovinu izdali su i MUP i Hrvatska udruga banaka koje su upozorile građane da pripaze na ponude koje su “previše” povoljne da bi bile istinite.
Upozoravaju da provjerite recenzije trgovina na čije oglase naiđete, da koristite one koje imaju sjedište u Hrvatskoj ili barem u EU, da koristite kartice, pri čemu HUB napominje da pazite da adresa stranice počinje s https//, za razliku od uobičajenog http// te da se prijavite za sigurnosne kôdove “Verified by Visa” ili “MasterCard SecureCode”. Njihove upute možete vidjeti ovdje i ovdje.
Pravni stručnjak za pravo unutarnjeg tržišta EU, odvjetnik Antonio Volarević za MojeVrijeme.hr pojasnio je koja su prava potrošača unutar EU, kako se zaštititi i kako riješiti problem ako do njega dođe, također naglašavajući da je najveća razina zaštite kada se kupuje od trgovaca koji djeluju unutar EU.
“Za slučaj da ne dobijete kupljeni proizvod ili proizvod nije ispravan, odnosno nije onakav kakav je opisan prilikom prodaje, ako se služite jezikom koji govori trgovac ili barem engleskim jezikom, svakako se obratite službi za potrošače tog trgovca. Podaci za kontakt obično se nalaze na njegovim internetskim stranicama. Ukažite trgovcu da je došlo do problema i zatražite ga reakciju, zatražite isporuku one stvari koju ste zaista kupili ili zatražite vraćanje novaca. Ako trgovac ne želi pozitivno riješiti vaš zahtjev, tada se možete javiti Europskom potrošačkom centru koji u Hrvatskoj djeluje u okviru Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.”
Europski potrošački centar Hrvatska, naime, jedan je od trenutno trideset Europskih potrošačkih centara (u svakoj državi članici EU postoji jedan centar uspostavljen od strane Europske komisije), a njegova je zadaća pružanje informacija i pomoći u slučaju prekograničnih potrošačkih pritužbi na trgovce koji imaju sjedište u Europskoj uniji te na Islandu, u Norveškoj i u Ujedinjenoj Kraljevini. Potrošači se obraćaju Europskom potrošačkom centru u državi svog prebivališta, koji pritužbu prosljeđuje na daljnje postupanje Europskom potrošačkom centru u zemlji u kojoj sjedište ima trgovac od kojega je potrošač kupio neku robu.
“Pritom je jako važno da se prije podnošenja pritužbe Europskom potrošačkom centru Hrvatska svakako u pisanom obliku najprije obratite samom trgovcu, kako bi ste imali potvrdu o podnošenju pritužbe (dovoljno je putem e-maila). Također prilikom podnošenja pritužbe morate imati i priložiti dokaz o kupnji ili narudžbi (primjerice, račun ili potvrdu narudžbe), prepisku s trgovcem te dodatne dokumente za koje smatrate da bi bili korisni prilikom rješavanja slučaja“, napominje Volarević.
Ističe da prilikom kupovine robe putem interneta na području Europske unije, kupac ima pravo vratiti kupljeni proizvod u roku od 14 dana i dobiti povrat novca. 2Dakle, čak i kada ste dobili upravo onaj proizvod kojeg ste naručili i koji je sasvim ispravan, imate ga bez posebnog objašnjavanja pravo vratiti trgovcu. Obavijestite trgovca da odustajete od kupovine u roku od 14 dana od primanja proizvoda. Trgovac vam u takvom slučaju mora osigurati obrazac o odustajanju od kupovine, ali također možete sami napisati izjavu. Nakon što ste obavijestili trgovca o svojoj odluci da odustajete od kupnje, trgovac vam mora vratiti novac u roku od 14 dana. Međutim, prema Zakonu o zaštiti potrošača, u takvom slučaju, u pravilu, sam potrošač mora snositi troškove povrata robe. Trgovac može pričekati s povratom dok ne dobije proizvod natrag ili dok ne dobije potvrdu da mu je proizvod poslan natrag.”
“Isto pravo na povrat novca imate i za elektroničke dražbe, poput e-Baya, kad kupujete robu od profesionalnog prodavača. Isto pravo imate i kada na internetu kupujete glazbu i video, sve dok ne pokrenete postupak preuzimanja podataka. Ono što je važno znati jest da trgovci prilikom prodaje nekog proizvoda na svojoj internetskoj stranici moraju navesti ukupne troškove proizvoda kao i bilo kakve dodatne naknade. Dakle, pravom EU zabranjeno je da trgovac oglašava jednu cijenu, a zatim na takvu cijenu dodaje raznorazne naknade o kojima niste odmah imali saznanja. Također, važno je znati da vam trgovci ne mogu naplatiti više novaca ako plaćate kreditnom karticom ili drugim sredstvom plaćanja od iznosa stvarnog korištenja tih sredstava plaćanja za trgovca“, kazao nam je Volarević.
Kada kupujete robu od trgovca u Hrvatskoj, možete provjeriti je li on uopće registriran i ovlašten za prodaju putem interneta, što možete učiniti na internetskim stranicama sudskog registra ili obrtnog registra. Što se tiče kupovine od stranih trgovaca, kao što smo već rekli, dobra je ideja provjeriti iskustva potrošača na forumima i društvenim mrežama.
“Jako je važno prije kupnje pročitati opće uvjete poslovanja, odnosno uvjete prodaje nekog proizvoda putem interneta. Ukoliko na stranici na kojoj se oglašava takva prodaja nema podataka o prodavatelju ili se temeljem tih podataka ne može daljnjim istraživanjem utvrditi njegova autentičnost ili ako ne postoje opći uvjeti poslovanja, nije dobro kupovati takve proizvode”, napominje odvjetnik koji dodaje da ako na kraju proizvod ipak ne dobijete iako ste ga platili, a trgovac vam se više ne javlja ili ne možete utvrditi njegovo postojanje i autentičnost, svakako se obratite za pomoć policiji, a svoje negativno iskustvo s tim prodavačem podijelite na društvenim mrežama, forumima ili u ocjenama prodavača na eBayu.
Agresivne prodajne “tehnike”
“Napomenimo još nekoliko vrlo važnih pravila koja postoje unutar sustava zaštite EU potrošača, a odnose se na zavaravajuću i agresivnu praksu kojom vas netko želi navesti, odnosno prisiliti na kupnju. Ako vi to ne želite, nitko vam ne smije ustrajno nuditi proizvode i usluge telefonom, faksom, e-poštom ni ostalim medijima pogodnima za prodaju na daljinu. Trgovcima je strogo zabranjeno tvrditi da je određena ponuda vremenski ograničena ako nije doista tako. Radi se o nepoštenoj trgovačkoj praksi ako vas netko pokušava navesti da kupite proizvod prije nego što se stignete o njemu pobliže informirati. Nepoštenu trgovačku praksu predstavlja i ponašanje trgovca koji vam nudi kao ‘posebna’ neka prava koja vi po zakonu zapravo već imate.”
“Trgovci nipošto ne smiju oglašavati besplatne nagrade ili poklone, a onda od vas tražiti da platite kako biste ih preuzeli. Dakle, ako primite e-mail ili pismo u kojem piše: “Čestitamo, dobili ste nagradu” ili “Javljamo Vam da ste naslijedili veliko bogatstvo”, vrlo je izvjesno da se radi o nepoštenoj trgovačkoj praksi, a moguće i pokušaju prijevare. Na primjer, ako se u nekom oglasu navodi da proizvod koji se nudi na prodaju ima terapeutska svojstva, na primjer da liječi alergije, potiče rast kose, pomaže pri mršavljenju ili otklanja impotenciju, imate pravo znati jesu li te tvrdnje znanstveno potvrđene i od kojeg nadležnog tijela”, ističe Volarević.
Još su neka pravila i prava važna – cijena koja je navedena u ponudi mora uključivati sve poreze i troškove dostave. Ako postoji mogućnost dodatnih troškova koji se ne mogu unaprijed izračunati, o tome morate biti unaprijed obaviješteni. Također, trgovac vam ne može naplatiti veću cijenu samog proizvoda ako ste građanin Europske unije, ali imate drugo državljanstvo, odnosno drugu zemlju boravišta u odnosu na zemlju u kojoj se nalazi trgovac koji vam prodaje proizvod.
Prevarni krediti
Još jedan oblik učestalih prevara su potrošački krediti. Banke često napominju kakva je njihova praksa nuđenja kredita i ističu da nikad od klijenata ne traže primjerice sigurnosni kod s kartice. Volarević napominje da je važno da najprije usporedite više ponuda kredita. “Nipošto nemojte sklapati ugovor o kreditu ukoliko vam prije potpisivanja davatelj kredita nije dostavio standardni dokument pod nazivom obrazac Standardnih informacija o kreditu za potrošače u Europskoj uniji. Ako se predomišljate o ugovoru o kreditu kojega ste već potpisali ili ste shvatili da vam kredit zapravo ne treba, u roku od 14 kalendarskih dana od potpisivanja ugovora možete od njega odustati. Davatelju kredita ne dugujete baš nikakvo objašnjenje, ali, naravno da ćete morati vratiti novac koji ste pozajmili uz kamate i sve troškove koji su bili vezani za samo sklapanje ugovora o kreditu”, zaključuje.
Prevare u porastu
Tekst o prevarama ne bi bio potpun da ne napomenemo i žalosne pojave kojima su žrtve starije osobe, na koje nas je upozorila Jasna Petrović iz Sindikata umirovljenika, a koje nisu vezane za internet .
Prva je vezana uz mirovine koje je od 2014. godine moguće primati samo putem banaka, što je mnoge starije osobe, osobito u manjim mjestima koja su slabije prometno povezana dovelo u vrlo loš položaj. “Javni prijevoz se smanjuje, mnoge su linije ukinute, 200 pošta je zatvoreno, a banke smanjuju broj bankomata barem za 40 posto, a možda i više”, kaže Petrović i dodaje da primaju mnogo pritužbi svojih članova kojima podizanje mirovine postaje sve veći problem.
“Moraju svoju karticu dati ili susjedu ili kakvom poznaniku da podigne novac kad ide autom negdje, većinom ne idu sami dizati mirovinu jer su slabije pokretni i onemoćali. Imali smo jedan slučaj gdje je unuk podizao baki redovito mirovinu, ona mu je govorila koliko da diže, a on bi podigao sve. Baka je mislila da ima na računu određeni iznos, a nije imala ništa. To je česta pojava da se članovi obitelji okoriste tim situacijama”, govori nam.
Druga vrsta prevara je vezana uz imovinu, za ugovore o dosmrtnom, doživotnom uzdržavanju i darovne ugovore. “To su dvije stvari koje stariji ljudi imaju, mirovine i imovina, tu su ozbiljne lešinarske hobotnice razvijene izvan same obitelji. Takvih ugovora imate barem 7.000 na godinu, od čega dobar dio završava prevarama”, napominje Jasna Petrović iz Sindikata umirovljenika.