Stopa siromaštva je visoka, a ni gospodarski rast ne utječe na njegovu strukturu

Trajno riješeno stambeno pitanje za samce sa slabijim primanjima koji nisu kreditno sposobni za kupovinu stana. Otežan pristup zdravstvenim uslugama i obiteljskim liječnicima. Povećani troškovi zbog kupovine zaštitnih maski i sredstava za dezinfekciju. Plaćanje i nadoplata lijekova za koje nema adekvatne zamjene. Neki su to od problema i tema koje su isticali sudionici 19. Europskih susreta osoba s iskustvom siromaštva iz Hrvatske.

O iskustvu siromaštva na dvodnevnoj je online konferenciji 24. i 25. studenog u organizaciji Europske mreža protiv siromaštva svjedočilo stotinu osoba većinom srednje i starije životne dobi iz 28 zemalja, članica EU te Sjeverne Makedonije i Srbije uz sudjelovanje predstavnika Europske komisije i političara pojedinih zemalja.

Riječ je o osobama koje primaju socijalne naknade, dugotrajno su nezaposlene ili su u nekom nepovoljnom socijalnom položaju. Oni su najpozvaniji govoriti i reći što bi trebalo promijeniti u društvu, u javnim politikama ili na razini zakona kako bi se smanjilo siromaštvo, kaže nam predsjednik Hrvatske mreže protiv siromaštva Nedjeljko Marković. Tu je priliku iskoristilo i nekoliko hrvatskih predstavnika, među kojima su Jasna i Zoran koji su, osim što su se požalili na problem stanovanja i nedostupnog liječenja, zamjerili državnoj administraciji zbog neisplate božićnice umirovljenicima i COVID dodatka dugotrajno nezaposlenim osobama.

Ponekad je potrebno da političari neposredno čuju s kakvim se problemima svakodnevno suočavaju siromašne osobe i one u riziku od siromaštva, ističe predsjednik Hrvatske mreže protiv siromaštva kojim nam je pojasnio koji su uzroci siromaštva u Hrvatskoj i zašto je u riziku od siromaštva svaki četvrti njezin stanovnik.

Stambena oskudica, nedostupnost zdravstvenih usluga i plaćanje lijekova

Jedan od većih problema u siromaštvu u Europi je nedostupnost stanovanja, odnosno stambena oskudica. Neki ga povezuju, ističe Marković, s beskućništvom, ali i primjerima socijalnog ili subvencioniranog stanovanja primjerice u Austriji ili Francuskoj. Neki su iznosili dobre primjere gdje su pojedini gradovi tijekom pandemija siromašnima pružali podršku otkazivanjem ovrha i deložacija zbog neplaćanja najamnine.

Siromašni u Hrvatskoj u stambenoj su se oskudici našli i prije pandemije. Tu je riječ o životu starijih u kućanstvima u izoliranim i slabo prometno povezanim selima, životu brojčano velikih obitelji u malom prostoru, problemima sa stanodavcima koji ne žele regulitrati najam zbog izbjegavanja plaćanja poreza. Bez reguliranog najma, ističe Marković, siromašne osobe ne mogu ostvariti pomoć u centru za socijalnu skrb za troškove stanovanja.

“Osim stanovanja, problem kod osoba u riziku od siromaštva je i nedostupnost usluga u državnoj ili javnoj upravi koje su postale digitalne. Da bi mogli ostvariti ih podrazumijeva poznavanje određenih informatičkih vještina te osiguran pristup internetu. Neki su hrvatski predstavnici na susretu Europske mreže protiv siromaštva isticali problem online školovanja djece i osjećaja srama zbog priznanja da djeca nemaju računalo i pristup internetu.” Neke europske zemlje, navodi Marković, tu pružile podršku i nabavljale računala.

Iako su u ostvarivanju zdravstvene skrbi i pomoći, posebno tijekom pandemije, probleme imale i bogatije europske zemlje, iznenađuju, ističe Marković, svjedočanstva iz Finske gdje se na specijalističke preglede čeka i duže nego u Hrvatskoj.

Osim problema s obavljanjem specijalističkih pregleda, kod nas je ipak posebno naglašen problem plaćanja lijekova i uz plaćeno dopunsko zdravstveno osiguranje. Marković kao primjer navodi jednog srčanog bolesnika koji mjesečno za nadoplatu lijekova neophodnih za život mora izdvojiti i 350 kuna: “Ako imate mirovinu od 2.800 kuna, koja je ispod granice siromaštva, nakon plaćanja fiksnih troškova i trošak za lijekove je izrazito velik. Lijekovi bi u takvim slučajevima trebali biti besplatni. Dostupnost lijeka doslovno znači pitanje života ili smrti. Nije riječ o dodatku prehrani nego, doista o nečemu o čemu ovisi život.”

U Hrvatskoj stopa i struktura siromaštva dugo nepromijenjena

I u pandemiji, ali i prije nje, struktura siromašnih osoba u Hrvatskoj je ista. To su starije osobe, starija samačka kućanstva, žene koje nisu radile pa imaju obiteljske ili invalidske mirovine, navodi predsjednik Hrvatske mreže protiv siromaštva. Žene i inače u prosjeku imaju niže mirovine. Tu je i problem osoba koji žive kao podstanari ili nemaju riješeni stambeni status.

Kao posebnu skupinu siromašnih navodi nezaposlene, posebno one starije od 50 godina. “U takvim situacijama ovisite o sustavu socijalne skrbi i to sve do umirovljenja. U mirovini se suočavate s izrazito niskim prihodom jer nemate ostvareno dovoljno staža.”

U Hrvatskoj struktura siromaštva dugo nepromijenjena. U njegovom je riziku uvijek od 18 do 20 posto stanovništva. Ta se stopa, dodaje Marković, ne mijenja niti u vremenima stabilnog gospodarstva i dobrih ekonomskih prilika, što zabrinjava. U strukturi siromašnih, tek je 2 posto visoko obrazovanih, a većina korisnika socijalne pomoći su slabije kvalificirane osobe, dugotrajno nezaposlene i teško zapošljive osobe koje ne mogu sudjelovati na sve zahtjevnijem tržištu rada. Osobe koje su u sustavu socijalne skrbi u njemu su ili do godine dana ili duže od 4 godine, odnosno, dugotrajno. Polovica su ih starije osobe koje žive same i korisnici su zajamčene minimalne naknade.

Kao razlog visoke stope siromaštva u Hrvatskoj Marković, među ostalim vidi u vođenju odvojenih politika različitih resora, nedostatku usklađenih politika u rješavanju problema siromaštva i socijalne isključenosti.

“Ako ste dobili otkaz i sada ste zbog dobi teško zapošljiva osoba te primate zajamčenu minimalnu naknadu, teško si sami možete osigurati dodatno obrazovanje, dokvalifikaciju ili prekvalifikaciju. Ne možete biti usredotočeni na dodatno osposobljavanje. Na primjeru drugih zemalja vidimo da tamo gdje su socijalne naknade dovoljno visoke, potiču osobu na osposobljavanje i ponovno uključivanje na tržište rada.”

Izrazito niske miroivne u odnosu na plaće- specifičnost Hrvatske

U Hrvatskoj je za razliku od drugih zemalja, posebno specifična izrazito velika razlika između prihoda od rada i kasnije, prihoda od mirovine. Teško se može očekivati, ističe Marković, normalan život s prihodima koji padnu na 36 posto prosječne plaće. “Sa 64 godine starosti i prosječnom plaćom, možete normalno živjeti, a onda sa 65 godina starosti i drastično manjim prihodim, preko noći ste u riziku od siromaštva. U drugim zemljama ta je zamjenska stopa mirovine za plaću oko 60 do 70 posto.”

Hrvatski mirovinski sustav muče stari problemi koji uz nekoliko pokušaja reformi, smatra, nije oporavljen. U njemu imamo nisku stopu osoba koje su ostvarile puni radni staž, u kojem je bilo i izbjegavanja plaćanja mirovinskog doprinosa.

“Mnogi sadašnji umirovljenici imali su problema s uplatama doprinosa tijekom svojeg radnog vijeka. Imamo i umirovljenike koji imaju najviše do 30 godina radnog staža što za posljedicu ima i nisku mirovinu. To su teme o kojima se izbjegava razgovarati, a odražavaju se na mirovinski sustav.”

Zato buduće mirovine, pojašnjava, trebaju proizići iz uplata tijekom rada i kapitalizirane štednje. Ne može se imati očekivanja da će nam netko drugi osigurati mirovinu, da će buduće generacije uplaćivati u fond solidarnosti i jačati ga kako bi mi imali dobre mirovine. “Na to se ne može računati već se mora preuzeti odgovornost za svoju mirovinu. Za svoju starost treba voditi računa tijekom cijelog svojeg života.”

U Hrvatskoj nakon umirovljenja tek tri do četiri godine zdravog života, u Europskoj uniji – čak deset! 

Marković, ipak, dodaje kako je to teško primjenjivo za radnike koji rade za minimalne plaće koje će i uz puni staž imati minimalnu mirovinu. Te će osobe i u mirovini sigurno biti u riziku od siromaštva.

Međutim, podizanje dobne granice za odlazak u mirovinu sa 65 na 67 godina starosti, kada se predlagalo, nije bilo, pojašnjava, dobro rješenje zbog činjenice da je zdravlje pojedinaca u Hrvatskoj u trenutku umirovljenja puno lošije od zdravlja prosječnog Europljanina.

“Drugim riječima, imamo kraći život u zdravlju, ali i živimo kreće nego prosječni Europljanin. U Hrvatskoj imamo tri do četiri godine zdravog umirovljenja, a potom kreću bolesti. Prosječni Europljanin ima desetak godina zdravlja po odlasku u mirovinu. To je velika razlika. Zato njemački umirovljenici putuju. To bi i kod nas trebao biti nekakav cilj. Ostvariti neke životne želje koje u vrijeme radno aktivnog života nisi stigao.”

Politike koje provode pojedine europske zemlje u suzbijanju siromaštva mogu se primijeniti i u Hrvatskoj, ističe predsjednik Hrvatske mreže protiv siromaštva. Važno je pri tome čuti iskustva osoba koje su u siromaštvu, starijih osoba, osoba s invaliditetom, ali i raditi na prevenciji da u siromaštvu ne budu i djeca. Nedovoljno se, dodaje, prepoznaje i problem energetskog siromaštva, kao i stambene oskudice. Najavljuje kako će pravni tim Europske mreže protiv siromaštva analizirati socijalne zakone i prakse svih zemalja članica EU, koliko one odgovaraju potrebama siromašnih i utječu na suzbijanje siromaštva.

Iako su socijalne politike u nadležnosti samih država, velika su očekivanja sudionika na ovogodišnjem susretu osoba s iskustvom siromaštva, zaključuje Nedjeljko Marković, od budućih politika Europske komisije koja je predstavila višegodišnji akcijski plan za Europski stupa socijalnih prava. U njemu se navode konkretne mjere, stoji na internetskim stranicama EK, za daljnju provedbu načela tog stupa u sklopu zajedničkih nastojanja država članica i EU-a uz aktivno sudjelovanje socijalnih partnera i civilnog društva. Europski stup socijalnih prava ističe 20 načela koja obuhvaćaju jednake mogućnosti i pristup tržištu rada, poštene uvjete rada, socijalnu zaštitu, dugotrajnu skrb, dohodak u starosti i uključenost.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.