Što će se dogoditi s obiteljskim domovima?

Ako budemo dovoljno dugo živjeli, većina od nas će u starim godinama trebati neku vrstu potpomognutog življenja. Da smo bogati i da živimo u nekoj drugoj zemlji, možda bismo rasprodali imovinu i kupili stan u kondominiju ili nekom sličnom obliku zajednice u kojoj bismo imali vlastiti životni prostor, ali i osiguranu pomoć à la carte, ovisno o vlastitim potrebama.

No u Hrvatskoj je situacija takva da se bingom smatra odlazak u neki od pedesetak javnih domova za umirovljenike u kojima se može birati između vlastite sobe ili cimerstva, ovisno o platežnoj moći. I za takav smještaj postoje liste čekanja, desetljeće duge. Oni umirovljenici koji uživaju izdašnu financijsku potporu obitelji mogu razmišljati o nekom privatnom domu. No što je s ostalima?

Što su to obiteljski domovi?

Ostali mogu razmišljati o obiteljskim domovima. Njihovo osnivanje zakonski je omogućeno 2003. godine. Riječ je o domovima koji bi trebali imitirati obitelj, a u koje se može smjestiti stare i teško bolesne osobe, njih do 20. Ovaj vid obiteljskog poduzetništva zaživio je u svim dijelovima Hrvatske pa je obiteljskih domova u 2019. godine bilo oko 400, a do prošle godine otvoreno ih je još stotinjak.

Obiteljski domovi, pokazali su se dobrim u aktiviranju neiskorištenih kapaciteta; od nezaposlenih članova obitelji, preko plasiranja vlastitih poljoprivrednih proizvoda do iskorištavanja postojećih objekata koji ranije nisu imali neku komercijalnu svrhu. Pokazalo se da su se o ovom obliku skrbi angažirala uglavnom teško zapošljive žene pa je od svega prosperiralo i gospodarstvo.

U čemu je problem obiteljskih domova

Ipak, neujednačenost pružene usluge dovela je na zao glas i one vlasnike obiteljskih domova koji rade pošteno i u korist svojih štićenika. Domovi su opetovana tema crnih kronika. Od davnih novinarskih “racija” koje su pokazivale neljudske uvjete gladi, nehigijene i hladnoće u kojima su starci smještani pa do tragičnih slučajeva u kojima su nepokretni štićenici umirali u plamenu nelegalnih objekata.

Jedan od najgorih takvih slučajeva dogodio se početkom 2020. godine kada je u Andraševcu planuo drveni dvorišni objekt obiteljskog doma Zelena oaza. U vatrenoj stihiji zbog kvara na grijalici život je izgubilo šest nepokretnih korisnika. Na Županijskom sudu u Zagrebu Gabrijela Čičković, vlasnica tog doma nepravomoćno je osuđena na četiri i pol godine zatvora. Dosuđeno joj je i plaćanje 101.474 kune troškova u što su uračunata vještačenja, prijevoz pokojnika na Zavod za sudsku medicinu, obdukcije, troškovi svjedoka te paušalna svota. Što se tiče tri postavljena imovinsko-pravna zahtjeva ‘teška’ 780.000 kuna, sutkinja je obitelji poginulih uputila u parnicu kako se ne bi odugovlačio kazneni postupak.

Što kažu vladajući?

Premalo inspektora koji bi kontrolirali stanje na terenu najčešće je opravdanje za kojim su posezali vladajući kad bi se dogodila neka tragedija. Prema nekim informacijama, za sustav socijale u trenutku opisane tragedije bilo ih je zaduženo tek desetak, a ministar socijalne politike Josip Aladrović je u listopadu 2020. godine najavio da će utrostručiti njihov broj.

U listopadu 2021. godine vladajući su objavili da će u sljedećih pet godina ukinuti sve obiteljske domove jer nisu ispunili postavljeni cilj. Prema službenim podacima s početka 2020. godine tako je zbrinuto 5.500 ljudi, no broj je vjerojatno i veći, budući da su raniji slučajevi pokazali da su neki obiteljski domovi nelegalno povećavali svoje kapacitete. Novi Zakon o socijalnoj skrbi propisuje da će se obiteljski domovi, ako žele nastaviti posao, morati transformirati u privatne domove.

Što kažu vlasnici obiteljskih domova?

Udruga obiteljskih domova pozdravlja dio zakonskih novina, ali se isto tako protivi odredbama o ukidanju obiteljskih domova, za koje smatra da su kvalitetan oblik pružanja socijalne usluge smještaja za osobe starije životne dob. Primjena takvog zakona dovela bi do neizvjesnosti za preko 2.000 zaposlenih osoba, ali i za tisuće njihovih korisnika.

“Šest godina sam čekala sva rješenja iz Ministarstva. Bilo je silnog dopisivanja, izlaženje komisija dok nismo dobili rješenje da možemo početi raditi. Mi tu živimo i svi smo uključeni. Jedan sin je njegovatelj kao i suprug, drugi sin je fizioterapeut. Još imamo dvije zaposlene. Ukupno nas je šestero na dvadeset korisnika. Sad se to mijenja, drukčiji kadrovski i građevinski standardi. Sve smo radili po pravilnicima koji su tada vrijedili. To se sad sve mijenja i trebala bi za te velike zahvate raditi projekte, dizati građevinsku dozvolu. Cijela zgrada ima uporabnu dozvolu kao obiteljska kuća s prostorom za obiteljski dom. Sada se traže drukčiji uvjeti da bude prostor javne namjene, dakle morali bi ispočetka graditi. Smatram da to nije potrebno”, kazala je za MojeVrijeme.hr Danijela Štrbenac, vlasnica obiteljskog doma.

Na promjenu u tip se neće upustiti jer ne vidi sredstva kojima bi to mogla financirati. Za razliku od javnih domova, nema mogućnost prijave na EU natječaje. I zadnje, itekako bitno, idućih pet godina ostaje joj  vraćati kredit s kojim je pokrenula posao.

Što kažu umirovljenici?

Predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna A. Petrović nam kaže da bi se ukidanjem obiteljskih domova moglo ojačati lešinarenje nad starcima kroz ugovore o dosmrtnom uzdržavanju. “Mi smo bili protiv takve stravične ideje o naprasnom ukidanju obiteljskih domova, koji su još jučer bili stimulirani i poticani, trebalo je samo uvesti strože kriterije, stroži nadzor i redovitije praćenje njihovog rada. Jer ti su domovi jedini ekonomski dostupni onima koji ih trebaju, odnosno prosječnom hrvatskom umirovljeniku koji ima 2.600 kuna mirovine”, zaključuje Petrović.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
u okviru projekta “Živim, učim, rastem – Aktivno starenje, zdravo starenje”