Stariji teško prijavljuju kada ih ugovorima o uzdržavanju prevare članovi obitelji

Članovi obitelji, posebice djeca, osobe su s kojima osobe starije životne dobi najčešće potpisuju ugovore o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. No, nažalost, zloupotrebljavanje ugovorenog s članom obitelji nije rijetkost, potvrđuje nam to Tijana Tešija iz splitske Udruge “Mi” koja starijim osobama, među ostalim, pružaju pravne informacije i savjete vezano za pružanje skrbi u zamjenu za prepuštanje imovine.  

Ističe kako je problem zloupotrebe ugovora, zapravo pitanje neinformiranosti i slabe komunikacije unutar obitelji iz raznih razloga.

“Posljednjih nekoliko godina često smo se susretali sa slučajevima u kojima su roditelji ili jedan roditelj potpisali ugovor o doživotnom uzdržavanju s jednim djetetom bez informiranja ostale djece i nasljednika, a nerijetko su upravo ti ostali nasljednici bili oni koji su starijim članovima obitelji pružali potrebnu skrb. Istina bi se saznala po smrti primatelja uzdržavanja prilikom ostavinske rasprave ili upravo zbog izostanka iste.”

Ono što je se tu najveći problem, pojašnjava nam, što je nakon smrti primatelja uzdržavanja jako teško sudski dokazati da pružatelj nije pružao usluge koje je bio obvezan pružati kroz ugovor. “S time na umu, uvijek korisnicima naglašavamo potrebu za otvorenim razgovorom s obitelji, pričanjem o vlastitim potrebama i namjerama.”

Kada se razmišlja o spomenutom načinu osiguravanja skrbi u starosti, naglašava Tešija, nije nužno tražiti skrb unutar obitelji jer se ugovor može potpisati i s osobom od posebnog povjerenja koju imamo u svojoj okolini. Pri tome je vrlo važno, da se način skrbi kao i sve potrebne usluge u uzdržavanju detaljno navedu u tekstu samog ugovora.

Zabrinjavajući broj zloupotreba

Osobe starije životne dobi ugovore o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju mahom potpisuju kako bi si osigurali sigurnost i stabilnost u toj, ipak, osjetljivoj životnoj fazi. Pri tome treba reći kako ugovor o doživotnom uzdržavanju zaista predstavlja način na koji si osoba starije dobi može osigurati skrb u trećoj dobi u zamjenu za nekretninu ili neku drugu imovinu ako se uzdržavatelj i korisnik uzdržavanja pridržavaju ugovorenog.

“Međutim, zloupotreba ugovora o uzdržavanju je nešto čime se kao udruga kroz projekte usmjerene zaštiti prava starijih osoba bavimo te smo prilikom rada na terenu primijetili kako je zloupotreba ugovora nešto što se u našem društvu događa u zabrinjavajućem broju, posebice kada su u pitanju ugovori o dosmrtnom uzdržavanju”, ističe Tešija.

Važno je kontinuirano upozoravati i upućivati na razlike ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju koji su u najvećem dijelu pred zakonom isti, osim u jednom ključnom detalju, a odnosi se na prijenos vlasništva nad imovinom koja je predmet ugovora. A upravo je kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, prijenos imovine moguće napraviti onog trena kada se ugovor potpiše, što otvara velike mogućnosti za manipulaciju i zloupotrebu.

“Ugovor o doživotnom uzdržavanju ipak primatelju uzdržavanja pruža veću sigurnost i lakše ga je raskinuti, stoga mi našim korisnicima uvijek preporučamo potpisivanje upravo ugovora o doživotnom uzdržavanju.  Cilj nam je, u suradnji s pravnicima i socijalnim radnicima, pružiti adekvatnu informaciju osobama starije dobi prije nego uopće potpišu ugovor.”

Serijski uzdržavatelji s lošim namjerama

Ako se govori o zloupotrebi ugovora o uzdržavanju, postoji nemali broj slučajeva, dodaje Tešija, koji svjedoče o iskorištavanju i manipulaciji osobama starije dobi. Uzdržavatelji potpisuju ugovore s više osoba s ciljem stjecanja imovine, ali bez stvarne namjere pružanja skrbi i podrške. “U takvim slučajevima, osobe starije dobi ostanu i bez skrbi i imovine, a teško je prijevari stati na kraj ako se osoba ne odluči na vrijeme prijaviti je.”

Iako se ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju zloupotrebljavaju u zabrinjavajućem broju, rješavanje kršenja ugovora sudskim putem nije toliko često. Udruzi „Mi“ starije osobe se obraćaju upravo kada su najranjiviji i traže pomoć želeći se izboriti za svoja prava na sudu.

“Dogodi se ponekad da nas zovu osobe koje imaju potpisan ugovor o uzdržavanju, ne primaju adekvatnu skrb i svjesni su da su se našli u nepovoljnom položaju te trpe pritisak, ponekad i zlostavljanje od članova obitelji. Njima savjetujemo da nam donesu svu dokumentaciju koju imaju te uz savjetovanje naše pravnice slažu slučaj koji kasnije uz svog odvjetnika daju na sud.” Kako je riječ o zahtjevom procesu, Udruzi se za pomoć i podršku javljaju i osobe koje su već u procesu raskida ugovora, ističe Tijana Tešija.

“Ipak, ono na što smo kroz provedbu projekta bili posebno ponosni jest javljanje osoba starije dobi koji su se zahvaljujući informacijama dobivenima na našim predavanjima odlučili detaljnije informirati i zaštititi. Upravo je to cilj našeg rada- spriječiti zloupotrebu.“ Isto tako, nastavlja, za edukaciju su zainteresirani i mlađe osobe koje se nalaze u položaju pružatelja usluga starijim članovima obitelji i koji žele čuti više o razlikama između dva dostupna ugovora o uzdržavanju te o sadržaju samih ugovor.

“Često se komunikacija nastavi telefonski ili e-mailom kako bismo im pomogli pri sastavljanju teksta ugovora, s ciljem osiguravanja pravednog odnosa među uključenim stranama.”

Ključno je informiranje i osnaživanje stariji osoba na prijavu zloupotreba

Međutim starije osobe teško se odlučuju prijaviti da su prevareni i da gube mogućnost raspolaganja imovinom. “Upravo je ovo pitanje priličan problem kada je u pitanju osnaživanje osoba starije dobi i informiranje o njihovim pravima. Kao i kod nasilja, zanemarivanja i drugih oblika loših odnosa, starije osobe su nesklone prijavljivanju kršenja ugovora, pogotovo ako su kršitelji njihovih prava članovi obitelji”, ističe naša sugovornica iz Udruge „Mi“.

Osobe starije životne dobi, općenito se teško odlučuju prijaviti kršenje ljudskih prava. “Trudimo se kroz edukacije i naš rad naglašavati njihovo pravo na kvalitetnu, sigurnu i stabilnu stariju dob. Trudimo se uvjeriti ih da ne smiju podnositi žrtvu u ime dobrih obiteljskih odnosa niti žrtvovati svoje fizičko i mentalno zdravlje zbog straha.” Osnažiti ih i ohrabriti možemo, dodaje, kontinuiranim informiranjem i podrškom, bivanjem na raspolaganju za razgovor, utjehu i pravovremenu i kvalitetnu informaciju.

U prijavi zloupotrebe i iskorištavanja starijih osoba zbog njihove imovine, obeshrabruje nedostupnost besplatne pravne zaštite i izrazita dugotrajnost sudskih postupaka, ali i moguće posljedice raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koje mogu značiti, osim povrata imovine  i vraćanja svega što je korisnik uzdržavanja primio ili je davatelj uzdržavanja uložio tijekom uzdržavanja.

Alternative ugovorima o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju

Ako osoba starije životne dobi ne želi osigurati si skrb putem ugovora o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju, osim ugovora, ističe naša sugovornica, postoje alternative koje starijim osobama mogu osigurati adekvatnu skrb.

To su, pojašnjava Tešija, ustanove koje su specijalizirane za pružanje usluga pomoći u kući, čime se sprječava ili odgađa institucionalizacija osoba starije dobi. “Korištenje takvih usluga starijim osobama omogućava osiguravanje skrbi, razgovora i zadovoljavanja osnovnih svakodnevnih potreba, a ipak im daje potrebnu dozu samostalnosti i kontrole nad vlastitim životom i imovinom.”

Također, kroz financiranje iz Europskog socijalnog fonda program Zaželi je usluge pomoći u kući, dodaje, dostupnima učinio u mnogobrojnim urbanim i ruralnim područjima upravo zbog prepoznate potrebe za takvim oblikom usluga osobama koje žele ostati živjeti u vlastitim domovima, a ipak im je potrebna podrška.

“Naravno, domovi za starije osobe su isto tako rješenje za one starije osobe koje ne osjećaju da su u mogućnosti živjeti samostalno. Institut udomiteljstva starijih osoba, koje funkcionira po prirodi kao i udomljavanje djece, je također nešto što centri za socijalnu skrb preporučuju osobama koje nisu u mogućnosti živjeti samostalno.”

Obzirom na posljedice koje zbog neinformiranosti i zloupotreba mogu proizići iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koje regulirana Zakon o obveznim odnosima, u Udruzi „Mi“ smatraju da bi se oni donekle mogli revidirati. “Ugovor o doživotnom uzdržavanju nešto je što pozdravljam, naravno ako je riječ o zdravom odnosu u kojem je primarni cilj osigurati skrb i kvalitetnu stariju dob primatelju uzdržavanja”, ističe Tešija.

Skrb u zamjenu za imovinu bolje regulirati ugovorom o doživotnom uzdržavanju

No s obzirom na preveliku sličnost u sadržaju ugovora, izuzev ključne razlike koja se odnosi na prijepis imovine koja kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju često ide na štetu starije osobe, smatra da nije potrebno zadržavati obje vrste ugovora.

Ugovor o doživotnom uzdržavanju, pojašnjava dalje, primatelju uzdržavanja pruža određenu sigurnost, mogućnost da ugovor raskine ako smatra da ga se ne ispunjava adekvatno, a pružatelju uzdržavanja može služiti kao način za osiguravanje stambene sigurnosti čineći nešto što je naposljetku plemenito. “Ako se mene pita, osobe starije dobi su blago našeg društva i zbog svog njihovog doprinosa i mudrosti koju prenose na nas, moramo im se odužiti tako što ćemo zagovarati zaštitu njihovih prava i dostojanstva za cijelog njihovog života.”

Svakako preporuča, ako postoji potreba i želja, da se u odnos regulira ugovorom o doživotnom uzdržavanju, jer korisniku pruža veću sigurnost. Minimalno, primatelj uzdržavanja, kaže, ostaje vlasnik imovine sve do trenutka smrti. “Kada je u pitanju raspolaganje imovinom, potrebno je imati na umu da, bez obzira u kojoj se životnoj dobi nalazili, starije osobe trebaju misliti na sebe i ono što je njima potrebno da bi se osjećali dobro i čuvali si zdravlje. Također, trebaju biti otvoreni u komunikaciji i izbjeći stvaranje loših obiteljskih odnosa.”

Postoje, zaključuje, Tijana Tešija iz splitske Udruge “Mi”  različiti načini informiranja, od projekata i programa organizacija civilnog društva, besplatne pravne pomoći, odvjetnika, članova obitelji, a naposljetku i različitih web platformi za dijeljenje informacija koji im mogu biti od pomoći ako imaju želju osigurati si kvalitetnu skrb u starijoj dobi.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.