Kad joj je prije dvije godine umro suprug, gospođa Olga Mička uvidjela je da se pogoršava i stanje njezine majke i da će je morati dati u dom za starije gdje će dobiti adekvatnu skrb. Shrvana zbog gubitka supruga, krenula je u novu borbu, a u razgovoru nam je ukazala na općepoznate probleme za tražitelje domova za starije.
“Nedugo nakon suprugove smrti, Alzheimerova bolest kod moje majke već je ozbiljno napredovala i više nisam mogla sama brinuti o njoj. Bila sam na sto čuda što napraviti. Bila je ona već jedno pet godina prijavljena u staračkom domu, ali nije još mogla dobiti mjesto. Zvala sam i raspitivala se i za druge domove u Zagrebu i bližoj okolici, no cijene su se za teško oboljele penjale i do 8.000 kuna. Majka je imala malu mirovinu, moj dodatak ne bi bio dostatan za tako nešto. No, preko prijateljice sam saznala za obiteljski dom u Dugom Selu i tamo su je primili. Plaćali smo 4.500 kuna, što je značilo cijelu majčinu penziju, dio moje i još svaki mjesec dio moje ušteđevine. Poživjela je tako uz predivne udomitelje, u kući s vrtom, sve do prije dva mjeseca kad je umrla”, ispričala je gospođa Olga.
Othrvala se teškim mislima
Puno je briga i teških dana iza gospođe Olge Mičke, no puno je i nove radosti ušlo u njezin život, ali prije svega zato što se sama, svim svojim snagama, potrudila da tako bude! “Shvatila sam da si moram oplemeniti dane da ne zapadnem u penzionersku kolotečinu, da se od dosade ne krenem premještati s fotelje na fotelju i odlaziti kod susjeda na tračeve. Lijepo sam uzela mobitel u ruke i krenula istraživati što se u gradu nudi za nas umirovljenike – htjela sam pronaći neke aktivnosti koje će me zaokupiti, a neće mi isprazniti novčanik. I tako sam malo pomalo shvatila da umirovljenici u ovom gradu mogu besplatno vježbati, slikati, pjevati, čak i učiti jezike”, otkrila nam je ova umirovljena teta u vrtiću.
Prvo se uključila, kaže, na “Sport za sve”, besplatno organizirano vježbanje na koje su svi građani dobrodošli. Održava se po mjesnim samoupravama, a njoj je najbliže bila zagrebačka Knežija. “Tu već dvije godine redovito vježbam dvaput tjedno i to u jutarnjim terminima, kada su vježbe intenzitetom prilagođene starijima. Nije zahtjevno, a doprinosi održavanju gipkosti tijela i mentalnom zdravlju. Imamo i online treninge pa se ponekad uključim na Zoom te vježbam kod kuće”, rekla je gospođa Olga.
Aktivna je u dva zbora
Uključila se potom i u zborno pjevanje. “Uz simboličnu naknadu od dvadesetak kuna mjesečno, uključila sam se i na dva zbora – sa svakim imam probe jednom tjedno. To su mješoviti pjevački zbor Nikola Tesla na Trešnjevci, te Ženska pjevački zbor Danice. S oba zbora idem i na nastupe, evo sada ću s Danicama tijekom adventa nastupati na Zrinjevcu i u Europskom domu, a inače znamo otpjevati i na otvorenjima izložbi ili po umirovljeničkim domovima”, ispričala nam je naša aktivna sugovornica.
Slike su joj i na izložbama
Jedna joj se aktivnost nametnula slučajno, no pokazala se u njoj prilično uspješnom. Njezinom je suprugu, naime, hobi bio slikanje, pa su iza njega ostale skupe boje, platna, kistovi i nije znala što će s tim. “Onda sam se dosjetila, pa možda bih i sama mogla naučiti slikati. Tehnike sam, kao teta u vrtiću, znala, s djecom sam se trudila biti što kreativnija. No slikati nisam znala. Tada sam malo istraživala i naišla na Senior centar pri zakladi Zajednički put na Jarunu i tu se nudio besplatni tečaj slikanja. Pohađala sam zapravo više tih tečajeva, uključujući i CTK i Inkubator aktivnosti, gdje slikam i sada pod vodstvom akademske slikarice Vesne Šantak. S njom slikamo i na otvorenom, primjerice na Bundeku i Jarunu, i to mi je odlično. Baš sam danas nosila nekoliko svojih slika na izložbu postavljenu u Mjesnom odboru Zapruđe”, pohvalila se s punim pravom.
Olga Mička (foto: privatni album)
Svoje akvarele ili slike u tehnici lavirani tuš poklanja i najmilijima za Božić. “Ne moram više razmišljati što ću kome pokloniti, a slike vole dobiti. Već sam tako svakome namijenila po jednu”, rekla je gospođa Olga koja je majka sinovima Danijelu i Vladi te ima divne snahe, a osobito je ponosna na četvero unučadi.
“Sin Danijel s obitelji živi u Zagrebu i tu su mi unuci Fran, koji studira na FER-u, i Marko koji je maturant u gimnaziji. Mlađi sin Vlado je u Njemačkoj, pa su mi unuk Luka, koji pohađa 7. razred i unučica Kiara koja je prvašić, zbilja daleko. No, čujemo se gotovo svakodnevno, putem Skypea ili poruka. Oni dosta razumiju hrvatski, ali ja sam svejedno upisala tečaj njemačkog, da sa svojim unucima mogu što bolje komunicirati”, doznajemo.
U životu je i gospođa Olga je naučila mijenjati gradove i adrese – ovoj rođenoj Zagrepčanki suprug je bio iz Vukovara, pa je obitelj ondje živjela 12 godina, do rata. Otjerani su tada u Zagreb gdje su ponovo krenuli graditi život.
”Mama, pa nema gdje te nema”
No, vratimo se mi aktivnostima koje ovoj umirovljenici oplemenjuju umirovljeničke dane, jer kod nje, čini se, kao da nikad nismo sve rekli. “Mama, pa nema gdje te nema”, kratko je to sve sažeo, rekla nam je kroz smijeh, njezin sin Danijel. I tako kroz priču doznajemo i da je do pojave pandemije godinama s prijateljicama plaćala pretplatu za HNK, ali i išla po svim drugim kazalištima, od Ilice do Pešćenice. “Kazalište baš volim. Odem i u kino, ali znatno rjeđe”, govori nam i ističe da ima dobro društvo za takve izlaske, a to njezina dugogodišnja prijateljica Štefanija.
Bicikl i nordijsko hodanje
Do prije nekoliko mjeseci išla je i na organizirano nordijsko hodanje oko Jaruna, a često i sada tu i biciklira, osobito kad su lijepi dani. Kad sazna za neke radionice poput raznih “mozgalica”, i tu se uvijek uključi. “To je važno za razvoj moždanih vijuga, a osobito mi je to važno jer demencija može biti nasljedna. Tako da sam uživala u zadacima koje nam je zadavao jedan profesor iz matematičke gimnazije, takođe pri zakladi Zajednički put.”
Slika Olge Mička (foto: privatni album)
S umirovljenicima s Trešnjevke organizirano ide i na ljetovanja. “Otkako sam aktivna, imam puno poznanica, pa i novih pravih prijateljica. Svaka nešto zna, dojavimo si ako saznamo za neko zanimljivo događanje. Tako su me nagovorile i da zajedno idemo na desetodnevna umirovljenička ljetovanja u Dramalj i Crikvenicu, ili na jednodnevna kupanja na Krk, baš smo uživale”, ispričala je gospođa Mička koja se, kaže, čuva virusa COVID-19 koliko god može, iako se cijepila. Razmišlja i o trećoj dozi, a cijepila se i protiv gripe.
Božić s unucima
Božić će provesti sa sinom, snahom i unucima koji su u Zagrebu, a na put u Njemačku unatoč nagovoru nije se odvažila upravo zbog pandemije. “Ispeći ću kolače za koje moje unuci znaju da ih pripremam svake godine, pa im se vesele. To je kolač koji mi zovemo ‘lažna mađarica’, s keksima i finom kuhanom kremom, zatim ću raditi tortu koju ja zovem ‘savršenstvo’, a u koju idu samo jaja, čokolada i orasi, bez brašna. Kalorična je, ali izvrsna. Vjerojatno ću tome dodati i pitu od jabuka. Veselim se blagdanima, iako nisam vjernica u smislu da sam redovita na misama”, rekla je.
Raspored dana u rokovniku
Nikad ne miruje, a da bi sve stigla, svaki tjedan složi si pomno razrađen plan. “Godi mi to što si stvorim strukturu svakog dana. Imam rokovnik i sve si pišem u njega, tako sam bolje organizirana. Sve te aktivnosti i druženja pomažu mi da ostanem fizički i psihički zdrava i doista sam sretna što sam si uspjela osmisliti život s kojim sam, u danim okolnostima, sasvim zadovoljna.”
Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
u okviru projekta “Živim, učim, rastem – Aktivno starenje, zdravo starenje”
