Gospođa Elizabeta Rusak rodila se i odrasla u Međimurju, a u svoj rodni kraj odlazi nekoliko puta godišnje. Ne propušta nikad tamo otići za blagdan Svih svetih, kad na groblje nosi i po desetak aranžmana koje su izradile njezine vrijedne ruke. “I ove sam ih godine napravila za svu moju bližu rodbinu bez obzira pamtim li ih po dobrom, ili baš i ne”, rekla nam je gospođa Elizabeta.
Za izradu svojih predivnih košara s cvijećem priprema se tjednima unaprijed. “Najprije nabavim košarice i cvjećarsku spužvu, zatim se bacim u potragu za cvijećem. Kad biram cvijeće, unaprijed imam viziju kako će izgledati svaki od mojih aranžmana. Uvijek biram ruže i to će zauvijek tako ostati, jer je to moje najdraže i najmoćnije cvijeće i ne mogu ih s ničim usporediti. Kupim ih u dvije veličine, pa se kod kuće poigravam kombinirajući ih, a za svaki od aranžmana uvijek kupim i malo zelenila koje dodam”, doznajemo od naše sugovornice.
Najčešće, govori nam pokazujući svoju cvjetnu rapsodiju, kombinira dvije boje. “Osim dvobojnih, volim i jednobojne kombinacije sa zelenilom, poput ovih ruža u boji breskve”, objasnila nam je. Iako je pobornica prirodnog, ne može redovito brinuti o svježem cvijeću budući da joj je predaleko često putovati u Međimurje pa pribjegne umjetnom. No, zato su njezine košarice uvijek od prirodnog šiblja. “Najviše volim izgled starinskih, od šiblja pletenih košarica i upravo su one baza mojim uratcima. One su konstanta svake godine, igram se tek bojama ruža, kao i veličinom i oblicima aranžamana.”
Dobro se dobrim vraća
Iako je na groblju bila u petak, dok još nije bilo blagdanskih gužvi na prilaznim cestama i grobljima, imala je veliku želju da na grobovima koje posjećuje na sam dan Svih svetih gore svijeće. “Tu mi se ponudila jedna prijateljica koja živi u mjestu u kojem sam rođena, ona je obećala odnijeti mi svijeće. Ne bih li joj se odužila, i njoj sam izradila jednu rascvjetalu košaru za njezine najmilije”, povjerila nam je gospođa Elizabeta.
Elizabeta Rusak (foto: privatni album)
Ova aktivna umirovljenica ne samo da financijski prođe višestruko jeftinije negoli da takve aranžmane negdje kupi, već u svaki svoj uradak utka i neizmjernu ljubav i kad ih nosi najmilijima, osjeća neki posebni spokoj. “Radim ih sa srcem i u mislima na drage osobe, i to onda ima poseban značaj za mene.”
Slastičarka kakve nema nadaleko
Svoj je radni vijek gospođa Rusak započela kao kuharica u jednom zagrebačkom hotelu. No, kad je njezina kolegica slastičarka iznenada morala na bolovanje, slučajno ju je baš ona mijenjala. “Uhvatila sam se tako pečenja torti i kolača i svi smo se iznenadili kako sam se dobro snašla. Tako mi je dobro išlo, da sam se uskoro odvažila položiti i majstorski ispit. Nakon toga, više me nitko nije mogao zaustaviti, silno sam zavoljela slastičarstvo i svako moje iduće radno mjesto bilo je u upravo u tom segmentu”, kaže naša sugovornica koja je znala peći kolače i svadbene torte za nekoliko stotina gostiju. Posebno nas je razveselilo kad je rekla da njezine ruke najčešće mijese hrvatske kolače.
“Otkako sam u mirovini, kolače radim za supruga i sebe, ali i prijatelje i rodbinu kad su neki važniji blagdani i neke njihove obiteljske prigode. Najviše volim raditi starinske kolače kao što su išleri, paprenjaci, vanilin kiflice, šubare, breskvice, londoneri, medenjaci, žarbo šnite, polumjeseci, bajadere. Naravno, usavršila sam i provjerene svjetske torte kao što su Doboš, Schwarzwald torta, Sacherica, Esterhazy. Pa ipak, omiljena mi je Skradinska torta. Ona se ukrašava isključivo svježim cvijeće, kod mene su to uvijek latice ruža koje njegujem u svom vrtu ispred kuće. U toj su torti najfiniji sastojci i u nju se ne stavlja brašno, pa je mogu jesti i oni koji su osjetljivi na gluten. Glavni su joj sastojci bademi i Maraschino. Radi se po istoj recepturi kao i kad je prvi put za nju napisan recept, a bilo je to još u 16 stoljeću. Inače, u skradinskom je kraju kroz povijest svaka mladenka ovu slasticu uvijek morala pripremati uoči prve bračne noći, kako bi impresionirala svog odabranika i s njim mirno uplovila u bračnu luku.”
foto: privatni album
Inače, gospođa Elizabeta sve kreme kuha sama, vrsna je izradi parfea za torte, a gotove kreme u prašcima zaobilazi u širokom luku. Slastice ukrašava ručno šlagom pomoću dresir vrećice i nije pobornica preslatkih i obojanih ticino masa koje ljudi, kaže, ionako guraju sa strane tanjura i najčešće ih ne pojedu. “To je lijepo samo zbog fotografiranje, ništa više”, rekla je.
I ovoga Božića će, kaže, na popis kolačića koje vole ona i suprug svakako staviti i makovnjaču i orehnjaču, a kakvim slatkim tanjurom razveselit će, nema sumnje, i rodbinu i susjede.
Osim kolača, sama radi i adventske vijence, jadan za sebe i nekoliko za ljude koje voli razveseliti. “Radim ih od onoga što nađem u prirodi – slame, češera, oraha, žira, gljiva, kupim jedino bijela kokosova vlakna jer su iznimno dekorativna i baš ih volim. Sama od gipsa u kalupima izrađujem i anđele u dvije veličine, koje potom obojim i također dodam vjenčićima. Vrućim ljepilom pričvrstim i staklene čašice u koje se stave lučice, tako je ne samo sigurnije, već i elegantnije”, govori.
Časnim sestrama daruje ljekovita ulja
Uz to što je kreativna i što ima veliki ekološki vrt koji tijekom ljeta svakodnevno obilazi i u njemu radi po nekoliko sati, gospođa Elizabeta stigne brati i ljekovito bilje te raditi ljekovite pripravke. “To su najčešće tinkture s provjerenom domaćom rakijom i macerati odnosno iscrpine pripremljene s bademovim uljem. Biljke koje najčešće koristim su stolisnik, neven i gospina trava. Osim što te pripravke koristimo suprug, ja i potrebiti koje poznajemo, uvijek napravim i koju litru više i odnesem časnim sestrama u Podsusedu, ali i sestrama Majke Tereze u Jukićevoj u Zagrebu, koje liječe bolesne. Moje je srce tada puno jer znam da sam nekome pomogla, a veće nagrade za čovjeka i nema”, govori ova pozitivna umirovljenica i dodaje da je uvijek govorila “da nisam slastičarka, bila bih socijalna radnica”. Poznajući je, možemo samo reći da se ona ostvarila na oba polja.
Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
u okviru projekta “Živim, učim, rastem – Aktivno starenje, zdravo starenje”
