Aktivno starenje
Drago Diklić: ‘Zaigrajte bridž, jer bridžisti žive i do sedam godina dulje’
Bridž nije kartaška igra, već sport koji po broju mogućih kmbinacija nadmašuje i šah. Upravo zato je jako koristan za mentalno zdravlje pogotovo strijih osoba.
“Oprostite, je li ovdje bridž klub?” upitala me gospođa koju smo zatekli u utorak navečer u dvorištu zgrade u Ilici 48. “Mislim da je, evo i ja tražim. A vi ste došli na tečaj?” pitala sam ju. “Da. Prijateljica me nagovorila. Kaže da je jako zabavno, a i korisno. Znate, u našim godinama treba malo provježbati moždane vijuge”, odgovorila je.
Gospođa Iris Bondora Dvornik inače je slikarica i ovo joj je prvi doticaj s bridžem. Dosad, kaže, nije igrala, no spremna je okušati se, iako je čula da je igra dosta komplicirana. Upravo zato je potreban tečaj da bi se proigralo, a jedan takav, namijenjen prije svega umirovljenicima, organizira Zagrebački bridž savez.
Bridž je, kako kaže Wikipedija, kartaška igra koju s 52 karte igraju četiri igrača, po dva suprotstavljena para. Djelitelj dijeli karte po jednu u smjeru kretanja kazaljke na satu dok ne podijeli sve karte. Igra je podijeljena u dva dijela: licitacija (izbor boje i broja osvojenih štihova) i odigravanje (realizacija dogovorenog kontakta). Odnos izlicitiranog i napravljenog kontakta je osnova za izračun rezultata i dobivanje nagradnih poena.
No ovo je tek šturi opis igre koja je mnogo više od toga i koja ima daleko više kombinacija i od šaha, pa je upravo zbog toga sjajna kao trening za mozak.
Dok se ekipa okupljala, porazgovarala sam s Tomislavom Šašekom, tajnikom Saveza te ujedno i predavačem na tečaju.
“Evo večeras nam je prvi sat. To su totalni početnici koje prva dva i pol mjesec učimo samo kako da raspoznaju karte i da svladaju tehniku igranja. To je takozvani mini bridž, što je osnova. Tek nakon toga se polagano ide na bridž za što treba još pet do šest mjeseci aktivnog učenja”, kaže Tomislav. “Kroz to vrijeme je najbitnije da stvorimo ljudima naviku da ne sjede doma, nego da izađu van, da se socijaliziraju i vide kako je život lijep.”
Bridž je sport
Nazovete li bridž kartaškom igrom, pogriješit ćete. Naime, bridž je sport. A ono što ga razlikuje od ostalih igara s kartama je kombinatorika.
“To nema niti jedna druga igra. Bridž ima duplo više kombinacija od šaha, a razlika je i u tome što u šahu jednu partiju igrate, recimo, sat ili dva, dok u bridžu svakih sedam minuta imate novo dijeljenje i novi problem. A s druge strane, šansa da ćete u novom dijeljenju dobiti opet iste karte, gotovo da ne postoji. Zbog toga još uvijek nema kompjutera koji može pobijediti čovjek u bridžu. Kompjuter koji može čovjeka pobijediti u šahu je izmišljen, ali za bridž nije”, kaže Šašek koji igra već 22 godine.
“Doveo me moj tata Zlatko Šašek koji je napisao i prvu početnicu za bridž po kojoj se dosad učilo. No bridž se mijenja. Naime, kako se igra u paru, vi sa svojim partnerom legalno izmjenjujete informacije i odlučujete što možete igrati, a što ne. Svatko od nas izmisli nekakav svoj sistem kako licitirati i tako krenete”, kaže.
U Zagrebačkom bridž savezu ima jako puno starijih članova, posebno onih starijih od 70, pa i 75 godna, kaže Šašek.
“Sad, doduše, malo rjeđe dolaze zbog COVID-a, ali ima ih jako puno. Mnogo igraju i online. Postoji jedan portal na kojem u svakom trenutku imate po 15 ili 20 tisuća ljudi koji istovremeno igraju bridž. Kao što postoje turniri u stvarnom prostoru, tako postoje i online turniri”, kaže Šašek i dodaje kakao je ta igra izuzetno korisna za održavanje mentalne kondicije.
“Uvijek se sjetim pokojnog doktora Pasinga iz Zajčeve bolnice koji je mene liječio kad sam bio mali. On je, siroti, imao moždani udar, onda je obolio od Parkinsonove bolesti i jako je teško hodao. No on je redovito ponedjeljkom i četvrtkom dolazio na bridž i igrao. Bridžisti imaju naviku da dođu, druže se i to je jako korisno. Imamo tečaj baš za osobe starije životne dobi pa ima gospođa koje dođu poslije joge ili nakon placa i igraju. Usput si malo popričaju, popiju si kavu. To su sjajna druženja nakon kojih svi odu kući sretni. Sada ćemo pokušati aplicirati i na Europski socijalni fond kako bismo pomoću njih organizirali dodatne tečajeve baš za starije. Vi ne biste vjerovali koliko to starijim osobama znači. Ja znam puno ljudi koji su se, da tako kažem, probudili kad su počeli igrati bridž”, kaže Šašek.
“No, o bridžu biste trebali porazgovarati s Dragom Diklićem”, predlaže mi Tomislav Šašek. “Dragom Diklićem pjevačem?, pitam. “Da. On je sve donedavno bio naš dugogodišnji predsjednik i vrsni je bridžist. On kaže da je njemu bridž dodao nekoliko godina života. Nazovite ga.”
Legendarni glazbenik i bridžist
Gospodin Drago Diklić, prava legenda hrvatske glazbe, ali i bridža na ovim prostorima, rado je pristao na razgovor pa smo se sutradan našli u jednom kafiću u zagrebačkoj četvrti Trnje koju je i opjevao u jednoj svojoj pjesmi.
“Na Trnju živite? Vi ste ‘postali i ostali Trnjan’?” pitam ga. “Da. Tako sam napisao u jednoj svojoj pjesmi, a tako i je”, kaže Diklić.
“U bridžu sam već 20 godina, no žao mi je što nisam počeo i ranije. Vi možete već za par mjeseci početi igrati, no da bi čovjek postao baš pravi igrač, treba i puno igranja i puno čitanja. To vam je kao i u šahu, ali i općenito u svemu u životu. Ako hoćete biti savršeni, morate čim više učiti i raditi. Takav je i bridž i zato preporučujem svima da čim prije krenu. Možda možete postati i svjetski prvaci kao što naše dvije bridžistice i jesu postale. Inače, Hrvatska općenito na tim velikim natjecanjima ne stoji Bog zna kako, ali njih dvije su prije par godina u ženskoj kategoriji postigle veliki uspjeh. Najbolji igrači su Amerikanci, ali ima i Talijana i Poljaka. U Indiji ima jedan mali od 11 godina koji je sjajan igrač”, kaže Diklić.
Bridž od ostalih igara s kartama razlikuje to što se zapravo radi o misaonoj igri poput šaha. “To je igra kombinatorike, igra koncentracije i discipline. To je igra koja nije jednostavna, ali je jako korisna za mozak. Bridž je kategoriziran kao druga najkorisnija djelatnost za mozak, odmah iza učenja jezika. Bridžisti žive u prosjeku sedam godina duže od ostalih ljudi. To je jedna velika prednost bridža i zato treba početi čim prije”, kaže Diklić koji je ujedno i autor jednog priručnika za igranje bridža.
“Kako sam i napisao u svojoj knjizi za početnike ‘Bridž igra i sport’, postoji više od 63 milijarde kombinacija koje je moguće napraviti s te 52 karte. Kad biste igrali svaki dan, 60 godina, po 30 dijeljenja dnevno, ne biste do kraja života izigrali niti milijunti dio. Jednu kombinaciju koju dobijete, vjerojatno neće više nikada u životu dobiti. No zato treba igrati što više. Pa neki i na lotu dobiju”, kaže Diklić.
Igra nije jednostavna, ali se može svladati.
“Na natjecanjima sve, od licitacije i traženja igre koju ćete vi i vaš partner igrati, pa do samog izigravanja, smije trajati sedam minuta. Na velikim natjecanjima je to jako strogo jer ako samo jedan počne zaostajati, zaostaje i sve ostalo. Znači treba brzo misliti. A to je velika prednost i u životu kad naučite brzo misliti. To vam može samo koristiti”, kaže Diklić.
Bridž nije samo kartaška igra. To je ujedno i svjetski pokret prisutan na svim kontinentima. “Kad igrate preko interneta, može vam se dogoditi da igrate s Amerikancem protiv Rusa i Kineza, ovisno o tome u koji ste se turnir uključili. Nekoliko je uobičajenih sistema koji se igraju: Standard American uglavnom svi znaju, i to je dovoljno da možete igrati s cijelim svijetom. No sistema ima nebrojeno puno jer mladi ljudi stalno smišljaju nove sisteme i načine licitacije”, pojašnjava Diklić.
Za bridž je karakteristično to što za stolom nema nikakvih tajni.
“Kad kažete nešto – recimo jedan tref – onda svi za stolom znaju koji je to broj karata. No ako se kaže nešto što nije prirodno, onda se to mora ‘alertrati’. Znači, ako ja nešto kažem, moj partner mora ‘alertirati’ pritivnicima da je to nešto što nije uobičajeno pa oni imaju pravo pitati o čemu se radi. I onda se točno kaže koliko je u pitanju poena, karata i tako dalje. Tako da za stolom nema tajni. Blefiranja ponekad ima jer se majstori znaju i time poslužiti, ali tajni nema. U tom i jest čitava poanta. U beli možete signalizirati što imate – recimo ruka na srcu je herc – dok u bridžu toga nema i zato to nije kartaška igra nego sport. Točnije, to je igra s kartama baš kao što je šah igra s figurama”, kaže.
U bridžu je utjecaj sreće zanemariv
I u bridžu postoji utjecaj sreće, no to je jedan vrlo mali dio, za razliku od, recimo, pokera gdje sreća igra vrlo veliku ulogu.
“U bridžu je sreća gotovo zanemariv faktor. Mislim, sreća vam je ako naletite na protivnika koji slabo igra, ali inače sreća u kartama ne postoji u bridžu. Na turnirima, to izigravanje koje ste odigrali, ide na sljedeći stol – samo se parovi mijenjaju u suprotnom smjeru. Tako da na sljedećem stolu iz istih tih karata, drugi igrači izvode svoju igru. Neki nađu bolju igru, neki ne, neki izigraju bolje, neki bolje atakiraju. Sreća je prisutna samo utoliko da nađete protivika koji zna manje od vas”, kaže Diklić koji je i sâm išao po natjecanjima te par puta osvojio i prvo mjesto.
U bridž ga je, kaže, uveo jedan prijatelj koji je organizirao partije kod sebe doma. “Ja sam znao doći i kibicirati sa strane. I to mi se dopalo. A igrao sam prije i preferans, belot, Schwartz Petera… I tako sam se odlučio uključiti pa sam otišao na tečaj. Kad jednom shvatite o čemu se radi i naučite pravila igre, barem ona gruba, onda možete igrati. Naravno, oni koji igraju duže, na početku vas uvijek premlate, ali dobro, zabavljate se. I što je još važnije, oštrite mozak i način razmišljanja”, kaže Diklić i prisjeća se jedne anegdote iz svoje karijere bridžista.
“Taj prijatelj koji me učio igrati, uvijek je bio kao profesor, a ja sam bio njegov đak. Nekoliko godina kasnije, kad sam već dosta naučio, igrali smo skupa i u jednom trenutku on meni kaže: ‘Moraš odigrati herc kralja!’ A ja mu velim: ‘Ali ja nemam herc kralja.’ A on kaže: ‘Dobro, dobro. Ali sljedeći put odigraj herc kralja!’ Uvijek bude ovakvih zabavnih zgoda”, kaže uz smijeh Diklić.
Ako netko želi igrati bridž, svakako se preporuča da ode na tečaj. Moguće je naučiti igrati i onako usput, ali bolje je ići na tečaj jer se tamo najbrže i najlakše nauči i sama igra, ali i brojni pojmovi.
“Zanimljivo je i to što dosad još nije izumljen kompjuter koji bi pobijedio čovjeka u bridžu. Naime, uvijek se igra dvoje protiv dvoje i teško je procijeniti što će ovaj drugi napraviti. A u šahu se igra jedan na jedan i kompjuter može pobijediti čovjeka, za razliku od bridža koji se stalno razvija. U bridžu je jako važan taj ljudski faktor i to stalno nadmudrivanje protivnika. Tu do izražaja dolazi i memorija i koncentracija i kreativnost. Sve! I jako je interesantno. Morate probati!”, poziva na kraju razgovora gospodin Drago Diklić.