Ćiro Blažević progovorio o bolesti: ‘Želim odletjeti u snu, diskretno i bez pompe’

Legendarni nogometni trener Ćiro Blažević u 87. godini drugi put se suočio s karcinomom prostate. “Nisam imamo nikakvih tegoba, već sam to doznao na redovitom pregledu. Išao sam prekontrolirati krv i nalazi su pokazali da mi je povišen PSA, specifičan antigen koji može ukazivati na karcinom prostate. Uredno sam se kontrolirao svih ovih godina otkako sam operiran i uvijek je taj antigen bio ‘nula’, a sad se odjednom ‘popeo’ na šest”, kazao je za Gloriju.

“Kad mi je liječnica priopćila da sumnja na karcinom, osjećao sam se kao da mi je rekla da sam osuđen na smrt, ali stoički sam to podnio. Daljnje pretrage pokazale su da je karcinom na istom mjestu gdje sam prije sedamnaest godina operiran, ali se i malo proširio. Nije mi preostalo ništa drugo nego da se ponovno prepustim liječnicima, a vjerujte mi, nitko bolje od Ćire Blaževića ne zna kako su hrvatski liječnici, baš kao i nogometaši, najnadareniji na svijetu”, govori legendarni trener, kojeg je prostata počela mučiti još 2002., ali je vjerovao da je samo riječ o jakoj upali.

Što zbog bolesti, što zbog korone, Ćiro dane provodi uglavnom kod kuće, okružen obitelji. Sa suprugom Zdenkom proslavio je u kolovozu 60 godina braka, veže ih troje djece te šestero unučadi, koje neizmjerno voli – iako nikada nije bio tipičan djed, piše Glorija.

Obitelj je oduvijek držao podalje od svog posla, nastojeći je zaštititi na svaki način. Kad bi to bilo moguće, volio bi ih na neki način pripremiti i na svoj odlazak. Jednom je izjavio kako bi najradije nestao na dvije godine prije nego što umre, da se njegova obitelj privikne da ga nema jer ne želi da odjednom osjete tugu i bol.

“Jedan mi prijatelj kaže: ‘Ćiro, ako ti na sprovod dođu svi oni koji su se ikad fotografirali s tobom, bit će to kolona od Dubrave do Mirogoja’, govori sa svojim specifičnim smislom za humor.

“No, moja je želja da diskretno odletim, bez puno pompe, i pozdravim se sa svima koji su mi omogućili da mi život bude uglavnom pozitivan. I da se to dogodi u snu, jer je to najljepša smrt. Da ne patim, s obzirom na to da mi je prag tolerancije na bol vrlo nizak”, zaključuje Ćiro.