Mozaik
Hrvatske umirovljenice paze koliko košta kruh, a kamoli neće na cijenu frizure
Tek kad mi je susjeda Nada, 70-godišnjakinja, rekla da se napokon osjeća kao žena jer je nakon pola godine financijski uspjela otići frizeru na šišanje i bojenje kose, zapitala sam se koliko je još umirovljenica u Hrvatskoj koje si kompletnu frizersku uslugu od tristotinjak kuna možda uopće ne mogu, ili vrlo rijetko mogu priuštiti. Nakon razgovora s brojnim frizerkama, ostala sam razočarana. Svim tim ženama bez obzira na dob frizura jako puno znači za osjećaj samopouzdanja, pa čak i životnog optimizma, a s odlaskom u mirovinu primanja im toliko padnu da su u frizeraju sve rjeđe i rjeđe.
Od davnina se lijepa i njegovana kosa u svim društvima provlači kao simbol zdravlja, ženstvenosti i ljepote i nema te žene koja iz frizerskog salona ne izlazi s osmijehom na licu, pa imala ona 20 ili 88 godina. Niske mirovine razlog su broj jedan zbog kojih si umirovljene žene, a katkad ni muškarci (iako su cijene za muško šišanje daleko niže), ne mogu više redovito priuštiti odlaske kod frizera.
To su nam potvrdile i same frizerke – sve s kojima smo razgovarali rekle su da su starije gospođe malobrojna klijentela, a nekima na vrata čak dolazi svega 10 posto umirovljenica! I ne, ne mogu si priuštiti kompletnu uslugu koju žele, već pribjegavaju raznim kombinacijama ne bi li platile manje.
“Umirovljenice u naše salone uglavnom dolaze samo na šišanje, a rjeđe i na bojenje kose, a kamoli samo na frizuru odnosno pranje i feniranje. Naime, rijetke si mogu priuštiti punu uslugu – pranje kose, šišanje, bojenje i feniranje – pa si kosu nakon što ih mi ošišamo, same oboje kod kuće. Nije rijetkost niti da kod kuće operu kosu i donesu svoju kupljenu boju pa ih samo ošišamo i nanesemo njihovu boju. Time je cijena naše usluge onda nešto niža”, rekla nam je Jadranka Pezo, vlasnica poznatog zagrebačkog lanca frizerskih salona Studio Marcela. Kako dodaje, žene nakon šišanja često odbiju i feniranje, jer ne žele da im cijena šišanja bude viša.
Previše ih toga muči
“Kod nas čak i umirovljenice s nešto boljim mirovinama dolaze jednom mjesečno, ne češće. Najčešće dođu čim im dođe mirovina ili pak čekaju da vide hoće li im pri kraju mjeseca ostati dovoljno za frizuru. Najviše je ipak onih s manjim mirovinama, koje dolaze svaka dva, tri mjeseca”, otkrila nam je Helena Šoštarić, vlasnica frizerskog salona Pixy na zagrebačkoj Knežiji.
Stalni muški klijenti umirovljenici dolaze joj, kaže, svakih mjesec i pol. “Oni se dođu što brže ošišati i ići svojim putem. Žene su te koje su razgovorljivije, koje rado prihvate da im kolegica ili ja skuhamo kavu ili čaj pa popričaju s nama. Požale se često na male mirovine zbog kojih stalno gledaju što je po dućanima na akciji, da im je teško disati pod maskom koju moraju nositi unatoč tome što su se cijepile, da su usamljene zbog pandemije. Nedavno mi je jedna rekla da ju u ovo teško vrijeme samo Helena mazi”, rekla nam je ova omiljena kvartovska frizerka.
Manje važnih događanja
Jedan od razloga zbog kojih žene, ali i muškarci, nakon umirovljenja prorijede svoj dolazak u frizeraj je i taj što nemaju toliko poslovnih obaveza kao prije i ne moraju uvijek biti savršeno dotjerani. No, ta teza slabo drži vodu jer, kako doznajemo, imućnije umirovljenice su po frizerskim salonima vrlo česti gosti. “Takvih je klijentica malo, ali zato te gospođe na frizuru dolaze svaki tjedan, redovito”, govori Pezo.
I frizerka Mara Sedlovski iz salona Ema u Slavonskom brodu kaže da dolazak umirovljenica pretežito ovisi o njihovim primanjima. “Kod nas se umirovljenice vole dotjerati, mnoge si uspiju uštedjeti pa pokušaju doći jednom mjesečno. No, velika ih se većina žali na male mirovine pa nam je jasno da si žene, da bi mogle na frizuru, moraju otkinuti od nečeg drugog.”
300 kuna za kompletnu frizuru
Cijene po salonima ovise o dužini kose. Šišanje i feniranje u Studiju Marcela koštaju od 120 do 200 kuna, dok se cijena bojanja sa šišanjem i frizurom kreće se oko 270 kuna. Same fen frizure su od 60 do 100 kuna.
U salonu Pixy šišanje je 100 do 140 kuna, bojenje 200 do 300, a bojenje izrasta 200 kuna. Fen frizura s pranjem kose kreće se od 70 do 100 kuna. I kod njih je bojenje najčešći razlog dolaska u salon. “Ponekad, kad umirovljenici čuju cijene, zahvale se i kažu da su našli neki povoljniji salon pa odu. Ja to razumijem”, kaže vlasnica salona. Inače, kažu sve frizerke s kojima smo razgovarali, starija klijentela uvijek uredno i odmah plati frizuru jer taj izdatak planiraju unaprijed, a naglašavaju i da su upravo stariji ti koji posebno cijene nečiju vještinu, znanje, rad.
Kod naše sugovornice u Slavonskom brodu cijene su malčice niže, šišanje i bojanje zajedno koštaju 170 kuna, a pranje kose i frizura su od 50 do 70 kuna, također ovisno o dužini kose. Ona nam potvrđuje da su i kod nje muškarci stalniji gosti. “Budući da su računi za usluge koje koriste žene, a to su najčešće šišanje i bojenje, dosta viši od računa koje za svoje šišanje plaćaju muškarci, žene su i manje redovite. One često čekaju ‘do zadnjeg’, kad im se već jako vidi izrast i ne mogu više trpjeti, dok muškarci drže do svog rituala i dolaze svaka četiri tjedna”, doznajemo od Mare Sedlovski.
Ne znaju se ili ne žele naručiti online
Znakovito je i to da, iako su mnogi umirovljenici primjerice na Facebooku, a imaju i email adrese, ipak ostaju vjerni starim navikama i gotovo nikad se ne naručuju online, kao što to čine mladi. “Starije osobe najčešće dođu u salon zakazati termin ili to učine telefonskim putem”, govori Pezo, a to potvrđuju i ostale naše sugovornice frizerke. Helena iz salona Pixy tako otkiva: “Često ih ja poučim radu na mobitelu. Sami me zamole da im pokažem primjerice kako mogu slušati glazbu, bio to YouTube ili radio, zatim kako poslati mail, izabrati i poslati fotografiju i slično.”
Djeca im kupuje bonove
“Vrlo je često da djeca, koja rade, svojim starijim roditeljima kupuju poklon bonove za frizuru, kao poklon”, govori Pezo s osmijehom na licu, jer im se ti umirovljenici time vole i pohvaliti. Najljepši im je to, doznajemo, poklon za rođendan, Božić, Uskrs ili obiteljske svečanosti.
Ne smijemo zaboraviti reći niti da za umirovljenice, složit će sve dame, posjet u frizeraj često predstavlja jedan od najdražih rituala i pravi izlazak. Požale s ondje frizerkama, razgovaraju ne samo o mirovinama, pandemiji, obitelji, bližoj i daljnjoj rodbini, već se povedu rasprave i o vladi, političkim odlukama, a povlače se i paralele sa životom u nekim davno prošlim vremenima.
Male radosti za veliki učinak
“Pričaju tako i svako malo okrenu glavu, pogledaju se u ogledalo, stalo im je kako će izgledati s osvježenom bojom kose. I mogu vam reći da se, kad zadovoljne odlaze iz salona, iz aviona vidi koliko im je lijepa frizura podigla samopouzdanje, ali i optimizam”, rekla je frizerka Mara Sedlovski i time vrlo dobro ukazala na činjenicu da umirovljenicima ovakve male radosti nevjerojatno puno znače. Još kad bi si ih redovito mogli priuštiti, gdje bi im bio kraj!
Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
u okviru projekta “Živim, učim, rastem – Aktivno starenje, zdravo starenje”