Nestić: Za značajnije povećanje mirovina trebat će poduzeti ambicioznije reforme

Hrvatska je nedavno dobila prva nepovratna europska sredstva, nešto više od 6 milijardi kuna, za provedbu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO) 2021.-2026. godine kojim je u idućih 5 godina planirana provedba 77 reformi te 146 projekta. Reformske zahvate, prema Planu čeka i mirovinski sustav za kojeg se u spomenutom dokumentu navodi da ga opterećuju relativno kratak mirovinski staž, nepovoljan omjer osiguranika i umirovljenika te indeksacija mirovina.

Iduće godine Vlada RH planira analizu stanja mirovinskog sustava i razmatranje mogućnosti kako bi se, stoji u dokumentu, povećala adekvatnost mirovina i održivosti sustava. Osim povećanja adekvatnosti mirovina u NPOO je najavljeno i redefiniranje obiteljskih mirovina, povećanje najniže mirovine, povećanje mirovina iz drugog stupa te produljenje radnog vijeka.

Povećanje adekvatnosti mirovina, ili jednostavnije rečeno, povećanje mirovina već je neko vrijeme glavni cilj svih promjena u hrvatskom mirovinskom sustavu, ističe Danijel Nestić, doktor znanosti i znanstveni savjetnik u trajnom zvanju, na zagrebačkom Ekonomskom institute. Najavljene mjere povećanja obiteljskih i najnižih mirovine, širenje kruga umirovljenika koji mogu raditi i zadržati svoju mirovinu te liberalnija politika ulaganja mirovinskih fondova, smatra provedivima i fiskalno održivima.

Predložena povećanja mirovina znače dodatni trošak za Državni proračun

“Ne obećava se nešto što se ne može ispuniti ili što bi moglo biti suočeno s većim otporima javnosti, ali isto tako tu nedostaju ambicije za snažnija i dugoročnija rješenja. Iako su sve navedene mjere korisne i mogu doprinijeti određenom povećanju mirovina, bit će potrebne odlučnije reforme želi li se na održiv način osigurati rast mirovina.”

Kako povećati mirovine koje u prosjeku iznose tek 36 posto prosječne plaće, pitanje je svih pitanja za kojeg nema čarobnog štapića kojim bi se taj problem riješio u kratkom vremenu, ističe Nestić te navodi kako prihodi o mirovinskih doprinosa nisu dostatni za isplatu mirovina zbog čega se u značajnoj mjeri, gotovo 30 posto, uzima iz Državnog proračuna.

Predložena rješenja, poput povećanja obiteljske i najniže mirovine, naglašava, značit će dodatnu obavezu za proračun. “Najjednostavnija je opcija, bez ozbiljnih promjena, naprosto zagrabiti još dublje u proračun i povećati mirovine. No, to nije rješenje. Na taj se način u proračunu smanjuju sredstva za druge namjene, porezi ostaju visoki, a potencijalno se narušava i fiskalna stabilnost.”

Državni proračun, pojašnjavam nam dalje znanstveni savjetnik sa zagrebačkog Ekonomskom instituta, treba pomoći oko isplata mirovina za socijalno ugrožene kategorije, ali za sve druge namjene mirovinski sustav mora samostalno osigurati isplatu mirovina.

Održivog mirovinskog sustav nema bez povećanja zaposlenosti i dužeg rada

“Za održivo povećanje mirovina sigurno je jedino da će se morati povećati radni staž prije odlaska u mirovinu. Naprosto će se morati raditi duže. U sljedećih 50 godina očekivani životni vijek osoba povećat će se za 6 do 7 godina. Dakle, mirovinski sustav morat će osigurati isplatu mirovina koja će trajati duže. Ne zaboravimo da će zbog nepovoljnih demografskih trendova biti sve manje stanovništva u radnoj dobi, a sve više starijih osoba u mirovini.”

Potrebna sredstva za isplate mirovine u budućnosti, ističe Nestić, mogu se namaknuti većim brojem zaposlenih koji će duže raditi i time duže uplaćivati doprinose, a ne treba odbaciti niti mogućnost, dodaje, povećanje stope mirovinskog doprinosa. Pojašnjava kako je Hrvatska sa svojim izdvajanjem od 20 posto bruto plaće za prvi i drugi mirovinski stup ispod prosjeka Europske unije. Ipak smatra da je sustav koji kombinira međugeneracijsku solidarnost sa osobnim mirovinskim računima iz drugog i trećeg stupa u osnovi dobar sustav kojeg treba dalje razvijati.

“Ono što je zapravo najvažnije; sve ono što će voditi prema bržem gospodarskom rastu i povećanju zaposlenosti vodit će ujedno i prema većim mirovinama.” Povećanje zaposlenosti može se postići dužim ostankom u svijetu rada. Upravo se u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti do 2026. godine planira promijeniti zakonska odredba o automatskom prestanku radnog odnosa sa 65 godina starosti.

Nestić vjeruje kako će ta izmjena značajno povećati broj zaposlenih starijih radnika, a u konačnici zbog dužeg radnog staža dovesti i do povećanja mirovina.

“Možda ovdje vrijedi spomenuti da se planiranim povećanjem zakonske dobi za prestanak ugovora o radu ne mijenjaju uvjeti za mirovinu. U mirovinu bi se moglo ići prema dosadašnjim propisima, ali bi se onima koji to žele omogućilo da ostanu u radnom odnosu i nakon navršenih 65 godina. Za sada nema informacija na koliko bi se povećala ta zakonska dob, spominjalo se 67 godina uz prijelazno razdoblje.”

No, osim zadržavanja u svijetu rada onih s navršenih 65 godina starosti, važno je i povećanje stope zaposlenosti osoba životne dobi između 55 i 65 godina starosti kako bi se utjecalo na fiskalnu održivost mirovinskog sustava. Prema Eurostatu, stopa zaposlenosti te dobne skupine u Hrvatskoj je na dnu Europske unije. U 2020. U Hrvatskoj je ona bila 45,5, a u EU 59,6 posto.

Plan modifikacija obiteljskih mirovina dobar

Kao jedna od najavljenih izmjena u mirovinskom sustavu navodi se izmjena obiteljskih mirovina koju prima oko 233. 000 korisnika. Prema najavama iz Vlade mogle porasti 13 posto, što sadašnjoj prosječnoj obiteljskoj mirovini od približno 2300 kuna dodaje oko 300 kuna.

Te su mirovine osjetno manje od prosjeka, a trebale bi osigurati da nakon smrti osiguranika ili umirovljenika najbliža obitelj ne osjeti drastični pad standarda, ističe Nestić, međutim dodaje, kako tu nije lako pronaći pravu mjeru nadoknade primanja za obitelj, a da to bude u skladu s fiskalnim mogućnostima.

“Prema najavama, vjerojatno će se ići na povećanje samog iznosa te mirovine sa sadašnjih 70 posto mirovine koju je primao umrli korisnik mirovine. Isto tako će se vjerojatno omogućiti da u određenim slučajevima udovac/udovica uz svoju osobnu mirovinu prima i dio mirovine preminulog partnera, pri čemu će se tu moguće tražiti zadovoljavanje uvjeta određenog mirovinskog cenzusa. Najavljuje se i omogućavanje rada uz zadržavanje obiteljske mirovine. U osnovi, plan modifikacija obiteljskih mirovina je dobar.”

Upitna pravednost kod povećanja najnižih mirovina

Za razliku od povećanja obiteljskih mirovina, kod povećanja najnižih mirovina koje se najavljuju u NPOO, smatra Nestić, treba biti vrlo oprezan. Trebalo bi, navodi, uzeti u obzir dohodovni cenzus za kućanstvo, odnosno, povećati mirovinu samo onima s objektivno najlošijom materijalnom situacijom.

Pri tome pojašnjava da je sadašnji sustav najniže mirovine vezan uz radni staž. Tako najniža mirovina koju netko može primiti trenutno iznosi 71,13 kuna po godini staža za redovnu starosnu mirovinu. Najnižu mirovinu prima oko 270 tisuća umirovljenika. To su umirovljenici, dodaje, čija je i plaća bila ispodprosječna.

“Naše procjene govore da će uz sadašnja pravila istu najnižu mirovinu ostvariti svi oni čija je prosječna cjeloživotna bruto plaća bila manja od 79 posto prosječne hrvatske bruto plaće. U sadašnjim okolnostima to su svi oni s bruto plaćom manjom od 7.500 kuna. Ovisno o oporezivanju, to su plaće do 5.500 kuna, a u nekim slučajevima i one do 6.000 kuna neto plaće. Dakle, svi oni s nižom plaćom imat će potpuno istu mirovinu. I sad se postavlja pitanje je li to u redu. Nije li ipak pravednije da oni koji su imali nešto veće plaće, radili složenije i odgovornije poslove, ipak na kraju imaju i veću mirovinu? A pitanje je i kako takav sustav utječe na poticaje za lažnom prijavom na minimalnu plaću.”

Pojašnjava dalje Nestić da će tako istu mirovinu imati osoba koja radi za minimalnu plaću od 3.400 kuna neto i osoba koja prima redovnu plaću do 5.500 kuna. Sustav najniže mirovine u Hrvatskoj zahtjeva redefiniranje i to bi trebala biti jedna od budućih reformi, smatra naš sugovornik.

“Jednostavno podizanje iznosa najniže mirovine, a spominje se rast od 3 posto do 2025. godine, doista će ih ponešto povećati i povećati broj onih koji dobivaju istu mirovinu. Međutim, upitna je pravednost i mogući negativan utjecaj na plaćanje doprinosa na stvarni iznos plaće.”

Potrebna liberalizacija ulagačke politike mirovinskih fondova

Osim obiteljskih i najnižih mirovina, prema NPOO trebalo bi se povećati i mirovine iz drugog mirovinskog stupa. U dokumentu se navodi kako se planira snažnije uključivanje mirovinskih fondova u infrastrukturne projekte te veća ulaganja u poduzeća u vlasništvu Hrvatske čime bi se stvorio potencijal za ostvarivanje viših stopa prinosa za članove fonda, a time i većih mirovina za buduće generacije umirovljenika

“Mislim da je doista došlo vrijeme za liberalizaciju ulagačke politike mirovinskih fondova. Nalazimo se u razdoblju niskih kamatnih stopa gdje standardna ulaganja u obveznice i dionice nose relativno niske prinose”, naglašava Nestić. Smatra da ulaganja u domaće infrastrukturne projekte, ako su dobro osmišljena i ako osiguravaju sigurne i predvidive prinose, mirovinskim fondovima mogu biti zanimljiva. “Time se ujedno omogućava da fondovi više ulažu u domaće gospodarstvo i u vremenu kad Hrvatska bude dio eurozone.”

Fondovi su u novije vrijeme ipak osjetno smanjili svoju izloženost prema državnim obveznicama jer mogu zaraditi na drugim vrstama imovine, ističe naš sugovornik sa zagrebačkog Ekonomskog instituta koji dosadašnje poslovanje mirovinskih fondova ocjenjuje solidnim.

“Vrijedi razmisliti i o povećanju stope izdvajanja za drugi stup, no ne na način da se smanji izdvajanje za prvi stup što bi bio osjetan fiskalni trošak. S obzirom na pandemiju i potrebu jačanja fiskalne pozicije države, mislim da nam to trenutno nije prioritet.”

Zašto većina novih umirovljenika odabire mirovinu iz prvog stupa

Pomalo iznenađuje podatak kako za sada oko 60 posto onih koji su iz plaća izdvajali za oba mirovinska stupa, a odlaze u starosnu mirovinu, izabiru povratak u prvi stup i isplatu mirovine samo iz njega, dok im se ušteđena sredstva prebacuju u Državni proračun. Na temelju izračuna novoumirovljeni su procijenili da im je takva mirovina povoljnija od kombinirane mirovine iz prvog i drugog stupa.

“Neki će na temelju takve situacije zaključiti da drugi stup ne funkcionira dobro. No, to nije točno. Razlozi za navedeni izbor većine novih umirovljenika zapravo su izvan samog drugog stupa i uspješnosti njegova funkcioniranja.” Nestić pri tome navodi 3 razloga zbog kojih se većina novoumirovljenih odlučuje za mirovinu iz 1. stupa.

Prvi je razlog dodatak na mirovinu od 27 posto, koji je od 2012. godine sastavni dio mirovine. Pojašnjava da je on zapravo manji ako izaberete kombiniranu mirovinu iz prvog i drugog stupa i iznosi 20,27 posto. Tu razliku u stopi dodatka štednja u drugom stupu teško može nadoknaditi čak i uz vrlo visoke prinose.

Drugi je razlog najniža mirovina. Za sve one kojima prvi stup nadoplaćuje za mirovinu kako bi primili iznos najniže mirovine povoljnije je vratiti se u prvi stup jer se, dodaje Nestić, mirovina iz drugog stupa ne može uvećati već ovisi samo o iznosu uplata.

Treći razlog su prijevremene mirovine. U prvom stupu se primjenjuje umanjenje mirovina koje je vrlo blago, znatno blaže od pravila koja se moraju primjenjivati kod mirovina iz drugog stupa. Zato je velikom broju onih koji se umirovljuju s manje od 65 godina isplati “vratiti” u prvi stup.

“Tako većinu ‘povratnika’ u prvi stup čine primatelji najnižih mirovine, zatim prijevremeni umirovljenici te češće žene nego muškarci. Smatram da će tu morati doći do nekih promjena kako bi veći broj budućih umirovljenika osjetio koristi od svoje štednje u drugom mirovinskom stupu. To bi barem uključivalo izjednačavanje stope dodatka na mirovinu za sve umirovljenike bez obzirom jesu li izabrali isplatu mirovine samo iz prvog stupa ili kombiniranu isplatu.”

Mjere koje su navedene u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti, ako se provedu, dovest će do određenog povećanja mirovina, prije svega za korisnike obiteljskih mirovina, ali i one s najnižim mirovinama. Dodatna mogućnost rada uz mirovinu dijelu umirovljenika može popraviti materijalnu situaciju, ističe Danijel Nestić sa zagrebačkog Ekonomskog instituta.

“Međutim, za značajnije povećanje mirovina koje bi obuhvatilo veći broj umirovljenika trebat će poduzeti ambicioznije reforme”, zaključuje.