Mozaik
Halloween je stoljetni kršćanski običaj, a ne sotonistički praznik
Dubljenje bundeva kako bi se u njih postavile svijeće također je običaj nastao kroz kršćansku tradiciju obilježavanja Halloweena. Vjeruje se da je nastao u Srednjem vijeku, u procesijama kojima se odavala počast mrtvima. Svijeće su navodno predstavljale mrtve duše.
Noć vještica odnosno Halloween je sotonistički običaj, netočno se tvrdi u objavi koja se širi Facebookom.
“Dragi prijatelji, vjernici, MOLIM VAS da ne slavite noć vještica. To je poganski praznik. Te noći su se na žrtveniku žrtvovala, sakatila, mučila i na kraju ubijala mala djeca. Ako ih roditelji nisu dali, ubili bi cijelu obitelj i dijete uzeli”, objavljeno je na Facebook stranici “ISUS i Marija”.
Nadalje, u objavi stoji: “Molim vas ne dozvolite niti svojoj djeci da slave taj poganski običaj. Niste niti svjesni kakvo zlo se prenosi ovim običajem. Sam sotona i njegovi demoni, vještice i druga zla stvorenja, tim navodnim ‘slavljem i modernim običajem’, pozivaju u svoje kanđe nedužne ljude i djecu te ih uvlaće u sotonizam.”
Običaji obilježavanja “Noći vještica” imaju prilično dugačku povijest, ali zanimljivo je da se veći dio te povijesti zapravo veže uz kršćansku tradiciju. Tako je i termin Halloween kontrakcija od “All Hallows’ evening” (tj. Večer svih svetih).
Kao što je lako moguće doznati na enciklopedijskim natuknicama o Halloweenu (npr. na Wikipediji ili Britannici) ili u brojnim člancima koji sistematiziraju povijest ovog blagdana (History.com), radi se o običaju koji je najvjerojatnije započeo među keltskim plemenima u Europi, analizira Faktograf.
Kršćani preuzeli keltski običaj
Galski festival Samhain se, naime, obilježavao u noći s 31. listopada na 1. studeni. Festival je to kojim se proslavljao kraj razdoblja žetve i početak zime. Galska plemena vjerovala su da se radi o noći u kojoj je granica između prirodnog i natprirodnog svijeta “propusna”, što omogućuje duhovima mrtvih da posjete svoje obitelji, ali i različitim natprirodnim bićima da lutaju našim svijetom. Tako se navodno razvio običaj maskiranja, koje bi ljudima trebalo pomoći da izbjegnu blizak susret sa zlim duhovima.
Kad su keltske krajeve osvojili Rimljani, donijeli su sa sobom svoje običaje pa se Samhain “spojio” sa sličnim festivalima koji su se obilježavali u Rimskom carstvu. U narednim stoljećima Europom se proširio utjecaj kršćanske vjere, koja je od 7. stoljeća također počela obilježavati Dan svih svetih odnosno Dušni dan; dani su to kad se kršćani prisjećaju svojih minulih svetaca, ali i bližnjih osoba koje više nisu među živima.
U kršćanskoj tradiciji ovi su se dani najprije obilježavali u svibnju, da bi se termin naknadno pomaknuo na početak studenog, što se očuvalo do današnjih dana. Vjeruje se da je kršćanska crkva odabrala taj termin upravo kako bi kooptirala naslijeđene keltske i rimske paganske običaje u kršćansku tradiciju.
Upravo u sklopu te kršćanske tradicije je nastalo i nove ime za ovu svetkovinu – Halloween odnosno Večer svih svetih. U kršćanskoj tradiciji su obilježavanju “Noći vještica” pridodani i novi običaji, pa su tako djeca počela obilaziti kuće i moliti za mrtve, a zauzvrat bi od domaćina bili počašćeni kolačima (što je također običaj koji se očuvao kroz stoljeća, iako u nešto izmijenjenom obliku).
Pražnjenje bundeva kako bi se u njih postavile svijeće također je običaj nastao kroz kršćansku tradiciju obilježavanja Halloweena. Vjeruje se da je nastao u Srednjem vijeku, u procesijama kojima se odavala počast mrtvima. Svijeće su navodno predstavljale mrtve duše.
Nitko nije ubijao djecu zbog Halloweena
No gdje su u svemu tome sotonisti koji otimaju i ubijaju djecu te ih navode na zao put? Ukratko – nema ih.
Ne postoje baš nikakvi dokazi da su se povodom obilježavanja Halloweena prinosile ljudske žrtve, da je netko otimao i ubijao djecu ili njihove obitelji. Keltska plemena u ovoj noći vjerojatno jesu prinosili žrtvu bogovima koje su štovali, ali ne u obliku ljudskih života, već paljenjem manjih količina hrane na krijesovima koje su podizali da bi osvijetlili noć u kojoj duhovi i natprirodna bića, kako su vjerovali, hodaju među njima, zaključuje Faktograf.