Stranka umirovljenika: Bez 200 kuna ne može se po osnovne namirnice

Poskupljenje goriva kao posljednje u nizu na udar standarda hrvatskog građana polako nas priprema za neizvjesnu jesensku životnu situaciju, piše u priopćenju Stranka umirovljenika. Priopćenje prenosimo u cijelosti.

Unatoč gromoglasnim izjavama kako nam je BDP u ogromnom porastu, turistička sezona odlična a politička situacija stabilna među građanima se osjeća zabrinutost i pesimizam. Tome dodatno doprinose i najave banaka o smanjenju dozvoljenih minusa na tekućim računima koji su spas za veliki broj naših sugrađana. Puzajuća inflacija uzima svoj danak i više se samo po osnovne namirnice ne može ići s novčanicom manjom od 200 kuna.

S druge strane mediji nas teroriziraju opisima mega jahtama kojima polove dokoni bogataši, performansima Nevera ili cijenama menija u skupim restoranima. Kako preživjeti nadolazeće zimske dane i pokrpati obiteljske troškove osobito velikog broja umirovljenika pitanje je za koje nema nikakvih ohrabrujućih vijesti i informacija. Izgleda da se moramo samo zadovoljiti da smo koliko toliko zdravi i pošteđeni zloćudnog virusa koji hara većim dijelom svijeta.

Kako se izvući iz birokratskih ralja koje sprečavaju obnovu zgrada od potresa još je jedna naša specifičnost i dodatan razlog da se naša poznata snalažljivost i okretnost sve više dokazuje izvan granica. Stoga nas ima sve manje i manje, a prisiljeni smo i dalje se iseljavati kako bi osigurali vlastitu egzistenciju!

Kada unatoč svemu tome gradonačelnik hrvatske metropole u svom govoru diplomatskom zboru naglašava samo predano nastavljanje rada na zaštiti nacionalnih manjina, izbjeglica, LGBT osoba i podizanje standarda u poštivanju rodne jednakosti – jasno nam je kome zvono zvoni.

Zbog toga se mi umirovljenici koji nemamo mogućnost odlaska s djedovine moramo snažnije uključiti u sve pore i tokove društvenog života bez obzira koliko je to teško i predviđeno samo za predstavnike masonskih skupina, oligarha i stranih financijskih moćnika. Onih kojima smo vježbalište za dodatno stjecanje bogatstva i profita, ekološka oaza bogata zalihama pitke vode i prirodnih ljepota. Stoga je u prvi mah nejasno kako dopuštaju da nam se škrape i vrtače pune otpadom, betonira morska obala ili pretjerano koriste pesticidi i herbicidi u poljoprivredi.

Odgovor je ipak jednostavan! Naime nitko od njih ne razmišlja  dugoročno niti planira budućnost već im je cilj što brže i kratkom roku iskoristiti sve što mogu kako bi se materijalno osigurali. Nema kod njih duhovne komponente i empatije za okolinu, a kad tome pridodamo i hrvatski jal sve je rečeno. Uzevši sve ovo u obzir razvidno je zbog čega  smo uništili donedavno  najvećeg poduzetnika u ovom dijelu Europe  kako bi sada po istim ili još lošijim financijskim uvjetima imali strance u upravljačkim strukturama nekadašnjeg Agrokorovog carstva.

Sve su to nama poznate stvari i neoborive činjenice koje će i nadalje biti naša svakodnevica ako se ne trgnemo i konačno ne prihvatimo kao realnost koju možemo i moramo ali za sada još izgleda ne želimo promijeniti.