Poslovi od kojih se nekad živjelo do mirovine, a više ne postoje

Iz perspektive današnjeg svijeta visoke tehnologije i ubrzanog načina života, brojna zanimanja koja su u prošlosti bila sasvim uobičajena novijim se generacije čine posve bizarnima. Ta tko bi u ovom užurbanom svijetu, primjerice, imao strpljenja rukom prepisati knjigu? No, u svoje vrijeme takvi su poslovi bili traženi i plaćeni – prisjetili smo se nekih koji su nestali davno, ali i onih koji su se tražili još prije samo nekoliko desetljeća.

Nažigači

Godina je 1863. i Zagreb ne zaostaje za svjetskim gradovima koji uvode plinsku javnu rasvjetu. No, plinske je svjetiljke trebalo ručno paliti, gasiti i puniti, pa se ukazala potreba za novim zanimanjem – nažigačima. Zagrebački su nažigači brinuli o 364 takve lampe te su po suncu, kiši i snijegu svakodnevno u uniformama, s ljestvama na ramenima te štapom i lanternom u ruci, osvjetljavali grad. Ova je profesija nestala s pojavom struje, no Zagreb se može pohvaliti da kao jedan od rijetkih europskih gradova i danas upošljava dva nažigača koji brinu o 214 aktivnih, originalnih plinskih svjetiljaka na Gornjem gradu, Kaptolu i Opatovini. Riječ je tek o turističkoj atrakciji, čime se na oduševljenje Zagrepčana i njihovih gostiju čuva ova romantična tradicija.

Ulični prodavači pečenih krumpira

Danas na ulici možete kupiti pečene kestene, kukuruz i kokice, ali u proteklim stoljećima na ulicama europskih gradova prodavači pečenih krumpira bili su učestala pojava. Krumpire su pekli cijele ili samo prepolovljene, s kožicom. I dok su ih ljudi uglavnom kupovali ne bi li se njima zasitili, pečene se krumpire katkad kupovalo da bi se njima tijekom oštrih zima ugrijalo ruke. Ljeti su ti prodavači umjesto krumpira uglavnom prodavali jagode i maline.

Oštrači škara i noževa

Nekada su oštrači škara i noževa bili vrlo česti i traženi – sa svojim brusnim kotačem posao su obavljali na ulicama ili išli od vrata do vrata i nudili svoju uslugu. Praksa je zastarjela do 1970-ih jer je većini ljudi bilo jednostavnije i jeftinije kupiti nove alate umjesto izoštriti stare.

Izrađivači metli

Kažu legende da su prvi izrađivači metli bili tako vrsni majstori da se na njihovim metlama moglo letjeti, a i naši se krajevi takvim vrsnicima mogu pohvaliti. No, koliko god vješto izrađene i tražene metle bile, nisu se puno plaćale. Njihovi izrađivači su bili vrlo siromašni i živjeli su u ruralnim područjima gdje bi skupljali tada najčešće brezine grane koje su im služile kao sirovina. Gledalo bi ih se svisoka i smatralo manje vrijednima.

Djevojke s cigaretama

Djevojke s cigaretama ili cigarama radile su u barovima i klubovima od 1920-ih. Obično su nosile šeširić bez oboda i drveni pladanj oko vrata s izborom cigareta koje su gosti mogli kupiti. “Djevojke od cigareta“, kako su ih nazivali, postale su prave kulturne ikone, a do pedesetih godina prošlog stoljeća moglo ih se vidjeti i na uvaženim sportskim događajima. Međutim, kako se odnos javnosti prema pušenju mijenjao, ovakav je posao postao tvar prošlosti.

Postavljači čunjeva u kuglanama

Na početku prošlog stoljeća igrači bi unajmili postavljače čunjeva u kuglanama kako bi ih nakon bacanja kugle ponovo postavljali, a igračima su dobacivali i kugle. Tek pedesetih godina prošlog stoljeća taj je posao automatiziran i tu više nije bilo potrebe za ljudskom radnom snagom.

Operaterke u telefonskim centralama

Najraniji telefoni bili su iznimno složeni za upotrebu pa su telefonske tvrtke angažirale operatere u centralama koji su radili na povezivanju korisnika. Posao je do 1880-ih postao gotovo isključivo ženski jer se smatralo da su žene pristojnije. Žene su taj posao smatrale iskorakom jer su se napokon odmaknule od tvorničkih i kućanskih poslova.

Operateri u liftovima

U javnim ustanovama nekad su postojali plaćeni profesionalci koji su dočekivali ljude ispred dizala, uljudno ih pozdravljali, (otvarali im tada još manualna vrata), te ih vodili po katovima. Danas je ljudima postalo nezamislivo da netko umjesto njih pritišće gumbe u liftu.

Pivarice

Drevne su civilizacije zasluge za izum piva zapravo pripisivale ženama, a u Europi su tijekom 1700-ih licencirane pivarice bile norma. Čak su postojali zakoni koji su nalagali da su alati potrebni za izradu piva isključivo vlasništvo žena. Međutim, tijekom industrijske revolucije, pivarstvo je iz doma preseljeno na tržište, a pivarice su postupno nestajale.

Prepisivači i manualni tiskari

Prije nego što je izmišljen tiskarski stroj, prepisivači su rukopise i druge dokumente prepisivali riječ po riječ, a bili su uobičajeni u srednjovjekovnom razdoblju oko 1350. U Judaizmu, prepisivač je primjerice imao zadatak kopirati Bibliju iz petog stoljeća prije nove ere, do prvog stoljeća naše ere. Nakon izuma tiskarskog stroja, profesija je zaboravljena i danas se čini gotovo nevjerojatnom i dosadnom. Tiskarstvo je donijelo nova zanimanja za rad na tiskarskim strojevima, no ti bi se strojevi brzo mijenjali, a poslovi automatizirali pa su nestali i brojni manualni tiskarski poslovi.

Narikače

Narikače su bile žene u mediteranskim i egipatskim kulturama koje su se profesionalno bavile oplakivanjem mrtvih. Unajmljivale su ih obitelji kako bi oplakivale gubitak rodbine i naricale na samrtnoj postelji i na grobu njihovih najbližih. Narikače bi također čuvale tijelo umrlog prije nego što bi bilo pokopano te su poučavale ožalošćene tijekom cijelog procesa tugovanja. Naricanja su bila puna improvizacije i od velike važnosti je bio i položaj tijela – najčešće su se pomicale, hodale i ljuljale naprijed-nazad što bi doprinosilo dramatici cijelog događaja.

Rezači leda

U ranim 1800-tima, dok svijet još nije ni sanjao o današnjim hladnjacima i škrinjama, rezanje leda bio je sasvim uobičajen posao koji su obavljali profesionalci. Njihov je zadatak bio ručno piljenje blokova leda iz jezera i rijeka kako bi se pomoglo skladištenje hladne hrane tijekom zime. Rezači leda na poslu su svakodnevno riskirali živote, a osim toga posao je bio fizički težak jer je zahtijevao veliku snagu kod rezanja i podizanja ledenih blokova.

Sakupljači pijavica

Još u 17. stoljeću među liječnicima, a posljedično i u narodu, bilo je vrlo rašireno uvjerenje da puštanje krvi može izliječiti većinu bolesti. Sakupljači pijavica bili su toga vrlo česti – oni su bili odgovorni da ove insekte koji sišu krv pronalaze I izvade iz njihovog prirodnog staništa te ih, za plaću, donesu liječnicima. Ljudi koji su radili ovaj posao pijavice su najčešće navlačili na noge životinja, a nerijetko i na vlastite noge, stojeći u rijekama i potocima. Kako je medicina napredovala, nestala je potreba za ovim poslom.