Mit je da stariji ne mogu naučiti strani jezik, provjerili smo kako to izgleda

“Koliko jezika govoriš – toliko ljudi vrijediš”, poznata je stara izreka. No je li učenje stranih jezika rezervirano samo za mlađe osobe?

“Nipošto!”, kaže Lea Banović, profesorica engleskog i španjolskog u Zakladi Zajednički put. “To je tek jedan od mitova da stariji ne mogu naučiti nov jezik. “Nema onoga tko ne može naučiti novi jezik, bez obzira na godine. Važna je jedino volja.” A polaznicima njezinih tečajeva stranih jezika za umirovljenike, koje Zaklada organizira posve besplatno, volje doista ne ne dostaje.

“Odmah smo krenuli s grupama engleskog, ali i španjolskog, jer se pojavio interes i za taj jezik. Engleski naravno prevladava jer su ga ljudi više učili u školi. No velik je interes bio i za španjolski što je dosta iznenadilo. U ovih nekoliko godina, na tečajeviam španjolskog imali smo dvadesetak umirovljenika, a među njima dosta njih je odabralo španjolski jer im je to nešto novo, što je vrlo zanimljivo. Kako su rekli, željeli su malo provježbati moždane vijuge”, kaže Banović i uz smijeh dodaje kako su tome zasigurno pridonijele i sapunice na španjolskom. No postoji interes i za francuski, njemački, talijanski, pa čak i turski.

Žele naučiti jezik kako bi mogli razgovarati s unucima

Umirovljenici koji dolaze na njezine tečajeve, imaju različite motive da nauče još jedan jezik. “Njihove priče su različite. Na engleski mahom dolaze ljudi koji su ga već prije učili i zapravo dosta znaju pa žele utvrditi znanje, i vide potrebu za tim zbog interneta i kompjutera. No zanimljivo, dosta ih ima obitelj negdje vani jer su im se djeca odselila, a unuci nisu nešto vični hrvatskom jeziku pa naši polaznici kažu da žele učiti engleski kako bi mogli razgovarati s unucima. To je zanimljivo i imala sam par baka koje su mi rekle da s unucima mogu komunicirati samo na engleskom jer ovi ne znaju hrvatski, tako da je tu taj jedan vrlo važan osobni razlog za učenje jezika”, kaže Banović.

“Sada smo u fazi formiranja rasporeda i grupe će nam biti male u skladu s epidemiološkim mjerama. Svi koji su zainteresirani mogu se javiti pa ćemo prema interesu složiti grupe. Npr. ako bude više zinteresiranih za engleski, bit će više engleskih grupa i slično. Među našim korisnicima je interes za jezike jako velik, ali i među onima koji nisu korisnici Zaklade. Važno je naglasiti da kod nas svi umirovljenici – i to posve besplatno – mogu učiti jezik. Sada nam je namjera proširiti se i na mjesne odbore te i tamo organizirati tečajeve. To sve bi trebalo krenuti kroz par tjedana i tko želi, može nam se javiti.

Profesorica Banović kaže kako je jezik moguće naučiti u svakoj dobi, no ipak metodologija poučavanja umirovljenika ipak je ponešto drugačija nego kad jezik uče mlađi. “Da, razlika je dosta velika kad jezik uči netko od 40-50 godina ili od 70-80 godine. Drugačije upijaju znanje, potrebno je koristiti drugačije tehnike u samom predavanju, a razlika je još veća usporedimo li tečajeve za umirovljenike i one za djecu. Škole stranih jezika uglavnom nemaju grupe kreirane baš za umirovljenike i zato nam se javlja puno ljudi upravo iz te dobne skupine. Osim toga, kod nas je tečaj besplatan”, naglašava Banović.

Važno je da progovore, a točnost će već s vremenom doći

Najveća je razlika, kaže, u izboru tema. “U udžbenicima za odrasle, teme budu, primjerice, moj prvi posao ili intervju za posao, moja prva ljubav i tako. To su sve stvari o kojima i seniori mogu razgovarati, ali to nisu teme prilagođene baš njima i nešto što baš njih najviše zanima. Njih više zanimaju teme o zdravlje, koje se puno rjeđe javljaju. Mi smo zato sami kreirali i objavili priručnike za španjolski i engleski jer vidimo veliku potrebu za tim. Želja nam je objaviti priručnike koji bi se mogli koristiti i izvan Zaklade jer takvih materijala – nema. Svi naši volonteri se snalaze kako znaju s materijalima za odrasle pa ih prilagođavaju umirovljenicima”, kaže Banović.

Iako, kao i svaki profesor jezika inzistira na tome da njezini učenici govore točno i tečno, kod rada s umirovljenicima ipak malu prednost daje tečnosti, a točnost će naknadno već doći.

“Važnije mi je da govore. Dakako da se temeljito obrađuje i gramatika, da ih se ispravlja i potiče da govore što je moguće točnije, ali kod starijih polaznika ja se kao učiteljica manje fokusiram na točnost, a više na to da se polaznici oslobode i progovore. To je uvijek bitno, ali kod umirovljenika posebno. Bitnije je da nešto kažeš – pa makar i krivo. Više se fokusiramo na to da se oslobode pričati, nego koliko je grešaka napravljeno. Jako je važno da ljudi ne zablokiraju, nego da govore”, kaže Banović.

Posebnost tečajeva za umirovjenike je i u tome što aktivnosti tijekom jednog sata trebaju biti razlomljene u više manjih aktivnosti i s više ponavljanja, a postoje i neki specifični izazovi.

“Kod učenja jezika uvijek je najvažnije čitanje, pisanje, govorenje i slušanje. No slušanje može biti problem ako polaznik slabije čuje, što je također situacija s kojom sam se u radu susrela. Ponekad je slušanje nemoguće provesti onako kako se to uobičajeno radi”, kaže profesorica Banović.

Da se jezici mogu naučiti samo u mladosti, običan je mit

No mit je da starije osobe ne mogu naučiti neki novi jezik jer, kako kaže, apsolutno nikada nije prekasno za usvojiti neko novo znanje. “Imala sam polaznike u kasnim sedamdesetima koji su sasvim uspješno savladali novi jezik. Stariji se čak i lakše dosjete nečega od gramatike što su dobro naučili u školi. No osim toga imaju jako veliku motivaciju pa s time možda nadoknade neke minuse poput pamćenja.”

Motivacija koju spominje profesorica Banović možda je i presudna da se novi jezik savlada. “Imala sam polaznika kojemu je unuka u to vrijeme imala 4-5 godina. On je rekao da želi naučiti engleski jer sada konačno ima vremena pa želi jednog dana s unukom putovati po svijetu. Jako puno njih ima potrebu ispuniti si dan aktivnostima. Puno njih kažu i da su tu zbog vježbe pamćenja. Imamo posebne radionice baš za to, no tome jako dobro služi i učenje jezika”, kaže Banović.

Još jedan je faktor druženje. Među polaznicima ima dosta ljudi kojima su djeca u drugoj zemlji, a oni su ostali sami i ovo im je prilika za druženje. “”Često se dogodi da nakon satova odu na kavu, razgovaraju i zabavljaju se. Neki se dogovaraju da će zajedno putovati i isprobavati jezik kad to ponovno bude moguće”, kaže profesorica.

Zbog zatvaranja uslijed epidemije koronavirusa, tečajevi stranih jezika u ožujku su naprasno završili. No ekipa Zaklade tada je aktivirala Youtube kanal s jezičnim lekcijama koji je postao vrlo popularan.

“Dva puta tjedno smo objavljivali video s tečajem engleskog i kasnije španjolskog. Mnogo ljudi je to pratilo pa se javila i potreba i za tim priručnikom jer nam se puno ljudi javilo e-mailom da im pošaljem zadatke. Sada uz ta videa imamo i priručnik koji se može skinuti u računalo. Također, vodila sam i Zoom ili Skype tečajeve ‘jedan na jedan’ pa su ljudi istovremeno i učili jezik i privikavali se na tehnologiju. To je jako dobro funkcioniralo.”

To što vam se neki jezik sviđa, sasvim je dovoljan razlog da ga naučite

Iako je učenje jezika, kako nam kaže profesorica Banović, sasvim moguće i vrlo korisno u starijoj dobi, neki su se njezini polaznici susreli za začuđenim pogledima svojih ukućana kad su im kazali da žele naučiti novi jezik.

“Neki su mi korisnici pričali da su ih čak i ukućani pitali što će im to? Još za engleski kako-tako, ali jednu je korisnicu, koja je odlučila učiti španjolski, kćer pitala: ‘Pa kako ti se da trošiti vrijeme na to?’ Ona se nasmijala, odmahnula rukom i rekla: ‘Pa to mi se sviđa. Zar to nije dovoljan razlog?’ To bi bila i moja poruka svima koji se žele priključiti – ako vam se sviđa, to je dovoljan razlog. Više vam ne treba ni za posao ni za bilo što drugo – naučite sada jezik samo za sebe”, kaže Banović.

“To da vam se jezik sviđa, možda je i važniji razlog od bilo kojeg drugog jer to znači da ćete biti beskrajno motivirani. Doista u svakoj dobi se može naučiti jezik i sve pozivamo da nam se priključe. Nema osobe koju ne možemo naučiti strani jezik i osobe koja je prestara. Imala sam jednog učenika koji je imao 89 godina i on je engleski jako dobro svladao, rješavao sve zadatke i posve normalno pratio nastavu. Ako netko misli da nema učenika u toj dobi, itekako ima! Nema nikakve prepreke, svi će moći naučiti jezik. Puno ljudi misle da možda neće moći, ali to nije tako. Svi mogu naučiti jezik.”

Tečajevi stranih jezika za umirovljenike se održavaju jednom tjedno po 60 minuta, a svi polaznici dobivaju i domaće zadaće. Obrađuje se gramatka i vokabular te se to znanje na kraju provjerava, pa korisnici točno znaju na kojem su stupnju znanja, kaže Banović i dodaje kako se provjera poznavanja jezika provodi i prije tečaja kako bi se složile grupe polaznika s istim stupnjem znanja.

“Nitko se ne treba bojati da će drugi znati više jer se korisnike rasporedi u grupe s osobama koje su na istom stupnju znanja. Naravno da imamo i totalne početnike”, kaže Banović.

Učenje jezika čuva mozak

Učenje novog jezika uvelike pomaže kognitivnoj funkciji, naglašava profesorica te se zbog toga posebno preporučuje upravo starijim osobama.

“U tom je smislu pogotovo važno korištenje i učenje novih riječi. Time se vježba pamćenje, a već pred kraj prvog semestra vidi se razlika i u tome koliko su napredovali, ali i u tome da se brže dosjećaju nekih podataka koje su naučili ranije. Točno se vidi da treniraju mozak. Kroz učenje jezika aktivira se cjelokupni sustav pamćenja, a većina korisnika koji su došli na tečaj kaže kako ne žele provesti mirovinu pred TV-om već žele nešto izazovnije.”

No u čitavoj priči možda je i najvažnije druženje.

“Puno korisnika nam je došlo jer su bili usamljeni i željeli su se družiti. U jednoj su mi grupi bile žene koje su sve radila prije zajedno, no imala sam i slučajeve da su se ljudi upoznali na tečaju i sprijeteljili. Jednako kao što nije istina da se u starijoj dobi ne može naučiti jezik, tako je mit i da se prijateljstva ne mogu sklopiti kasnije u životu. To druženje je vrlo važan dio svega ovoga. Na tečajevima se sklapaju doista kvalitetni odnosi. Jedna korisnica mi je rekla da su jenaši tečajevi doslovno spasili. Ostala je udovica, bila skroz zatvorena i nije izlazila, no ovaj tečaj ju je nagnao da se ponovno aktivira i pronađe novi smisao u životu”, kaže profesorica Lea Banović.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.