Splitskom Matejuškom odzvanja pjesma umirovljenika. Koroni usprkos!

Pjesma i Dalmacija neodvojivi su pojmovi. Oduvijek su zvuci pjesama “s okusom soli” odzvanjali kalama i trgovima dalmatinskih gradova, a klape svojim izvedbama uveseljavale i domaće i strance. Ili “furešte”, kako se to ovdje kaže. No pjesma nije ovdje samo zato da bi zabavljala slušatelje, već da bi se razonodili i u pjesmi uživali i sami pjevači i svirači. Ona je potreba i gotovo način života i zato nije nikakvo iznenađenje kad se društvo okupi i spontano zapjeva.

Takva jedna vesela ekipa redovito se okuplja na Matejušci u Splitu, lučici uz samu splitsku rivu koja je stoljećima bila luka za brodice splitskih ribara i odakle su se stanovnici Velog Varoša otiskivali na more da bi prehranili svoje obitelji. Tu su, samo da podsjetimo, živjeli i Roko i Cicibela, likovi iz jedne od najpoznatijih i možda najromantičnijih dalmatinskih pjesama “Ča je život vengo fantažija” koji je sjajno i nezaboravno otpjevao Oliver Dragojević.

U Matejušci i danas ima brodova, no mi smo se ondje zaputili u potrazi za pjesmom. Naime, skupina umirovljenika ondje se redovito okuplja kako bi s užitkom zapjevali svoje najdraže pjesme, a s njima usput uživaju i svi prolaznici. Pjevači s Matejuške članovi su splitske Udruge Mi, odnosno polaznici Centra Zlatno doba.

Jedna od njih je i gospođa Stanka Staničić (84), članica Udruge Mi već dugi niz godina. “Dolazim već dugo u Zlatno doba. Inače sam osoba koja se voli družiti, no znate kako je u mirovini. Odlazak u penziju znači jedan nagli prijelaz. U tom trenutku prekida se sve i neke je kontakte teško dalje održavati. I tako sam saznala za tu udrugu te sam članica već 10 godina”, kaže nam gospođa Stanka.

“Naša grupa se prije korone družila dva puta tjedno uz pjesmu. Centar Zlatno doba ima i druge aktivnosti – gimnastiku, likovni, jezike, a ja sam došla, prije svega, s namjerom da se družim i upoznam ljude. Osim tog druženja i aktivnosti, bilo je tu i mnogo različitih proslava čega sad, nažalost, više nema opet zbog epidemioloških mjera. Posebno smo slavili Dan žena, pa novu godinu, organizirali smo maskenbal, išli na izlete. Obilježavali smo rođendane i slično. To je sve jako lijepo”, opisuje gospođa Stanka njihova druženja.

Druženjem i pjesmom protiv usamljenosti

Ova bivša učiteljica i odgajateljica u vrtiću Udruzi Mi i Centru Zlatno doba pridružila se nakon smrti supruga. “U Udrugu su išle neke moje poznanice pa su mi nahvalile njihove aktivnosti. Kad sam došla, vidjela sam da poznajem već dosta ljudi. U vremenima prije korone, u Centru bi nas se znalo okupiti i preko 40. No sad nam je preostala jedino Matejuška”, kaže. Isprobala je razne stvari, no od svih mogućnosti koje Centar Zlatno doba nudi, najdraža joj je – pjesma.

“Da, ja sam izabrala glazbu i ti svi koji se druže i pjevaju na Matejuški, to su sve ljudi koji se najradije druže uz glazbu. Ima nas dosta, ovisi o danu kako tko može doći. Prije kad bismo završili druženje u Centru – to je obično bilo od četiri popodne do šest ili tako nekako – onda bismo mi otišli na te klupe na Matejuški. No ako ne bi bilo tih druženja u Centru, redovito bismo dolazili direktno na te klupe”, kaže Stanka.

Neformalni voditelj ove grupe pjevača je Jerko Maretić koji pjevače prati na gitari. Bilo je, pojašnjava nam Stanka, prije i više svirača, no sada je s njima samo Jerko. Izvode poznate pjesme ovoga kraja.

“Uglavnom pjevamo poznate dalmatinske pjesme ili pjesme s ovog tu našeg, malo šireg područja. To su pjesme o Splitu, moru… Pjevamo Cocine i Oliverove pjesme. Znamo zapjevati i ‘Ne klepeći nanulama’ jer imamo jednoga člana koji je dosta dugo živio u Bosni pa to onda posvetimo njemu. Uglavnom su to ove naše, sve dobro poznate i drage pjesme”, kaže gospođa Stanka.

Pjevači kao turistička atrakcija

Pjevači s Matejuške s vremenom su postali i prava turistička atrakcija, pa mnogi – i strani i domaći – rado zastanu i poslušaju njihove izvedbe.

“Kad nas čuju kako pjevamo, jako dobro reagiraju svi prolaznici, i domaći i turisti. Ako slučajno prođu neki naši, a mi još nismo počeli pjevati, onda nas pitaju: ‘A šta je? Gdje je pjesma?’ Jako puno turista zastane, slušaju nas i snimaju. To se događa svakodnevno. Ponekad nas snime pa kažu da će tu snimku nositi u Kanadu ili tko zna gdje”, kaže Stanka.

Naročito su oduševljeni i ganuti iseljenici koji su se nakratko vratili u domovinu. “Oni dođu na godišnji odmor i obavezno zastanu tu kraj nas. Jednom je došla i jedna gospođa iz Njemačke koja nam se čak i priključila i s nama zapjevala. Oni čak i zažele neku pjesmu koju bi htjeli čuti, naruče neku pjesmu od nas, pa mi to onda njima otpjevamo. Svi prolaznici su jako oduševljeni”, ponosna je gospođa Stanka.

Kaže kako joj je drago što su postali svojevrsna splitska institucija. “Svi su već navikli da smo mi tamo i da pjevamo pa se zna dogoditi i da nam se ljudi sklone s tih klupa – koje su inače, naravno, javne i za sve. No već se zna da mi tamo pjevamo pa nam oslobode tih par mjesta.”

Druženje i glazba za dobro fizičko i mentalno zdravlje

Druženje i bogat socijalni život važan je u svakoj dobi, no posebno u starijoj. Naime, poznato je da druženja pomažu održavanju bolje fizičke i mentalne forme, a sprečavaju i razvoj nekih demencija. Osim toga, u društvu se svatko bolje osjeća.

“U ovim godinama smo željni druženja i to je jako važno kad su ljudi već u tim visokom godinama. Ta nam druženja jako puno znače. To je i za zdravlje i za dušu. Svima nama to jako puno znači. Pogotovo sada jer svega nam nedostaje. Zbog korone se ne možemo družiti u prostorijama Centra kao nekad i sada su nam ova druženja uz pjesmu jedina preostala”, kaže gospođa Stanka.

Iako djeluju uvježbano, pjevanje je zapravo spontano. “Mi sada ne uvježbavamo pjesme, no dok smo se nalazili u Centru naš nam je gitarist donosio isprintane tekstove i neke smo stvari tada i uvježbavali. Prije smo, uglavnom s dolaskom jeseni, imali nastupe po raznim udrugama. Bili smo u Vrlici, onda ovdje u Franjevačkom samostanu. Prije tih je nastupa, naravno, bilo puno vježbe. No sada pjevamo onako, iz duše. Gitarist nam da intonaciju i to je to”, kaže Stanka.

Drago joj je, ističe, što pjevača s vremenom ima sve više i više jer im se stalno pridružuju novi članovi. “Bude ljudi koji dođu i pjevaju s nama, no nisu članovi udruge. Grupa se stalno proširuje. Znalo nas je biti od deset do dvadeset, a onda bude još dosta njih koji zastanu i pjevaju s nama”, dodaje.

Glazba kao lijek

Uključivanje u muzičke aktivnosti može uvelike pomoći u održavanju i poboljšanju mentalnog zdravlja starijih osoba. Istraživanja su pokazala da glazba ima značajan utjecaj na smanjenje simptoma depresivnosti, anksioznosti i percipiranog stresa te povećanje subjektivnog blagostanja kod osoba starije životne dobi. Drugim riječima, uz glazbu se svi osjećaju bolje.

“Glazba je za mene ono što čovjeka zaista opušta, što mu puni baterije. Nešto što čovjeku olakšava da krene dalje i nosi se sa svim svojim poslovima i brigama. Lijek za dušu”, kaže i gospođa Stanka. Što se glazbenih favorita tiče, ne može ništa izdvojiti jer sve su joj pjesme i svi izvođači, kaže, podjednako dragi. “Meni su sve pjesme drage i svejedno mi je hoćemo li pjevati Oliverove ili Mišine. Pjevamo sve pjesme koje znamo i tu ne bih radila podjele. Sve volim.”

Svima onima koji bi se također priključili Udruzi Mi i Centru Zlatno doba, gospođa Stanka poručuje da to svakako učine i neće požaliti: “Svima bih poručila da se prijave u Zlatno doba i da nam se priključe. Inače bude i izleta, obilježimo sve praznike, posebno Dan starijih osoba koji smo prošle godine proslavili na Zvončacu. No sve nas drži pjesma i to što nas ljudi rado slušaju. Ipak nas ljudi uvažavaju, oni koji nas slušaju su puni elana nakon pjesme.”

Aktivnosti ometene koronom

Inače, aktivnost druženja uz pjesmu provode se u sklopu projekta “Aktivna i kvalitetna starost” koji ima za cilj povećanje kvalitete života umirovljenika, objašnjava nam Lea Milošić, suradnica na projektu koji se sufinancira sredstvima Europskog socijalnog fonda kroz poziv “Pridruži se – Aktivni u mirovini”.

“Nositelj projekta je: Udruge ‘MI’- Split dok su partneri: Gradovi Split, Solin i Kaštela te udruge Sveti Jeronim, Gradsko društvo Crvenog križa Solin, Udruga maslinara Kaštela Mastrinka te udruga Vita plus- udruga za palijativnu skrb. Kroz projekt je planirano uključivanje 350 umirovljenika iz Splita, Solina, Kaštela i Podstrane. Ukupna vrijednost projekta je oko dva milijun kuna”, kaže Milošić.

U udruzi provode razne aktivnosti od gimnastike, joge, likovnih i kulinarskih radionica, čitaonica, programa socijalizacije, predavanja doktora i raznih drugih. No sada su svi programi malo zastali zbog situacije s epidemijom.

“Sada je sve malo drugačije i ograničeno zbog pandemije pa smo prilagodili i gimnastiku i pjevanje odlukama stožera. Pjevači s Matejuške su do ljeta bili u našem prostoru Zlatno doba, nosili su maske i sve potrebno, no kroz srpanj, kolovoz i rujan pjevaju na Matejuški. Okupe se i do par puta tjedno”, kaže Milošić. “To im jako puno znači, druženje pogotovo. To ih stvarno veseli. Da barem imaju neku aktivnost u mirovini, da se ne osjećaju usamljeno i da im umirovljenički dani nisu tužni i samotni”, dodaje.

Udruga ‘Mi’ već jako dugo provodi svoje aktivnosti i svake im se godine priključuju novi ljudi. “Zanimljivo je da je ovoga ljeta došao i jedan momak od 14 godina tako da ova aktivnost ima i jednu međugeneracijsku notu. On dođe svaki put nakon svog treninga vaterpola, a sve te pjesme zna jer skuplja ploče, to mu je hobi. On skoro svaki dan bude s umirovljenicima s Matejuške i s njima pjeva. Ponekad dođe i netko od njihovih unuka, ali više u prolazu”, kaže Milošić.

Što se jeseni i narednih aktivnosti Centra tiče, sve ovisi o epidemiološkoj situaciji, no neke se stvari ipak pripremaju.

“Za jesen, iako je teško sad nešto planirati, nastavljamo s gimnastikom i predavanjima i savjetima liječnice, s čitaonicom i kulinarskih aktivnostima. To je planirano do mjeseca studenog. No druženja na Matejuški – s obzirom da se radi o otvorenom prostoru – nastavit će se dok god je lijepog vremena”, kaže Lea Milošić.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.