Cjepiva koja se koriste prije svega potiču stvaranje antitijela koja su usmjerena na tipičnu “bodljikavu” bjelančevinu virusa koja prodire u naše stanice. Postojeći preparati to čine prilično dobro, bez obzira jesu li stvoreni “klasičnim”, vektorskom metodom ili mRNA metodom gdje se našim stanicama “kaže” kakvo točno antitijelo trebaju proizvoditi, javlja Deutsche Welle.
Kako objašnjava imunolog Carsten Watzl s Leibnizovog instituta Tehničkog sveučilišta Dortmund, već i delta soj virusa je smanjio djelotvornost cjepiva. Koliko točno – tu ima različitih mišljenja: kod “klasičnog” cjepiva kao što je ono AstraZenece sa 66% na oko 60%, kod mRNA cjepiva kao što je BioNTech/Pfizera s preko 90% na 88% – ali iskustva iz prakse u Izraelu koji je masovno koristio baš taj preparat i pažljivo bilježi razvoj, svjedoči i kako je BioNTechovo cjepivo djelotvorno protiv delta soja još u tek 64% slučajeva.
No i Izraelci svjedoče kako je cijepljenje prilično dobro jamstvo protiv teškog razvoja bolesti bilo kakvog soja virusa: u 93% slučajeva će oboljenje proći bez većih problema. Tamo se razmišlja i o trećoj dozi tog preparata, ali još je puno otvorenih pitanja u borbi protiv tog virusa.
Ne jedan, nego dva mehanizma protiv virusa
Kako za DW objašnjava imunolog Watzl, u “normalnim” okolnostima cijepljenja, kao na primjer protiv tetanusa, se razmjerno jednostavno mogu prebrojati antitijela koje je naš organizam stvorio protiv nametnika: ako ih je iznad određenog broja, osoba je otporna, ako je ispod – onda nije. Ali kod korone, to se zapravo još uopće ne može mjeriti.
Jer postoje dva mehanizma kojom se borimo protiv virusa korone: jedno su antitijela koja napadaju virus, ali ako virus ipak uspije prodrijeti i zaraziti stanicu našeg organizma, onda je to posao za takozvane “T-stanice” koje eliminiraju zaražene ćelije u našem organizmu. A to sve čini složenijim: “Broj samih antitijela ne govori nužno koliko smo dobro zaštićeni. Lako može biti da netko jedva još ima antitijela, dakle on se može zaraziti, ali da je reakcija njegovih T-stanica toliko žestoka da ta zaraza prođe gotovo bez posljedica”, kaže Carsten Watzl.
Drugim riječima: sam broj antitijela ne govori mnogo o zaštićenosti nekog organizma, nego su tu i ti “čistači” u našem tijelu. Koliko ih je – i to se može izmjeriti, ali taj postupak je razmjerno kompliciran. Dodatni problem je i da ne postoji sloga među znanstvenicima o nekakvoj točnoj granici gdje bi se reklo da je sad netko siguran od korone.
Ne znamo, ali “mnogo i pomaže mnogo”
Ipak, velik broj samih antitijela je prilično dobro jamstvo da netko neće oboljeti od korone. I iz drugih cijepljenja je poznato: najviše antitijela postoji par mjeseci nakon primanja preparata, ali onda se razmjerno brzo njihov broj smanjuje – do određene razine kad se taj pad znatno usporava. To ovisi i o starosti cijepljenog i o mnogim drugim faktorima.
S druge strane, imunolog nam objašnjava i da ako netko razmjerno brzo nakon cijepljenja gotovo uopće nije stvorio antitijela, onda je vjerojatno da ta osoba spada u maleni postotak cijepljenih kod kojih preparat jednostavno “ne djeluje” i kako zapravo nisu zaštićeni.
No kako sve to izmjeriti? Jer konačno, poznavanje tog faktora je onda povezano i s odlukama političara o mjerama zaštite i kojekakvim zabranama kako bi se spriječilo širenje pandemije.
Tu nam Carsten Watzel ne zna reći ništa konkretno. Činjenica jest – treća doza neće odmoći. Ali kako sve to izmjeriti, tu tek izražava optimizam: “Još ćemo doći do toga.”
