Osteoartritis napada starije, no može ga se spriječiti. Što je s liječenjem?

Gotovo da nema osobe u dobi iza šezdesete godine života koja nema neki oblik osteoartritisa, odnosno artroza, bolesti pohabane hrskavice zgloba, starenja zgloba i okolnog tkiva. Ova oboljenja prati bol, a nerijetko i onesposobljenost za obavljanje aktivnosti svakodnevnog života.

Bolest, osim boli, karakteriziraju i otečenost, slaba pokretljivost i škripanje u zglobovima, ističe Tatjana Kehler, pročelnica Službe za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s reumatologijom u Thalassotherapia Opatija – Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju bolesti srca, pluća i reumatizma.

Prema dostupnim podacima, čak polovica osoba starijih od 55 godina pati od osteoartritisa, a bolesnici i više od dva desetljeća života provedu s ovom kroničnom bolešću. Mnogi nerijetko pogrešno smatraju da je otežano kretanje uz prisustvo boli neizbježna posljedica starenja.

Početak promjena na zglobovima, pojašnjava nam profesorica Kehler – specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije, počinju i puno ranije od šezdesete ili čak pedesete godine starosti. Riječ je o degenerativnim, ali i upalnim promjenama u području zgloba, koji mogu biti primarni kao oboljenje zgloba samo po sebi ili sekundarni kao posljedica prethodne povrede kao posljedice padova, prometnih nesreća i sličnog.

Žene više obolijevaju

Ono što je otegotno kod upalnih promjena na zglobovima jest što se ne mogu detektirati u nalazima krvi. Uglavnom nalaz krvne pretrage bude uredan, a pacijenta, ističe, bole zglobovi. Najčešći su osteoartritisi malih zglobova šaka. Kada je riječ o velikim zglobovima, onda su to bolesti prvenstveno koljena te potom kukova.

Te degenerativne promjene, češće su i ranije se javljaju kod žena, a manifestiraju se u menopauzi, pojašnjava profesorica na riječkom Medicinskom fakultetu. “Bolest šake najranije se događaju, bolne su na najmanji dodir, natečeni su zglobovi, javlja se crvenilo. Kad to crvenilo i bolnost prođu, ostane deformacija. Ženama počinju ispadati predmeti iz ruku. To im smeta, s jedne strane. S druge strane, liječniku dolaze i iz estetskih razloga. Zbog oteklina i crvenila, prsti im više naprosto nisu lijepi.”

Degeneracije i bolovi u šakama, nerijetko su posljedica dugotrajnog rada za računalom i korištenja mobitela zbog kojih strada zglob, odnosno, korijen palca. “Viđamo te promjene na zglobovima i kod muškaraca u dobi nakon pedesete godine starosti. Ipak rjeđe nego kod žena, iako i kod njih može biti jednako bolno i može otežati funkciju šaka i onemogućiti fine radnje i pokrete šaka.”

Osteoartritisi su drugi po učestalosti nakon kardiovaskularnih bolesti

Postavljanju dijagnoze nerijetko prethodi duži period boli i otežane pokretljivosti. Bolest se, pojašnjava profesorica Kehler, ne može predvidjeti, osim u slučajevima kada nastaju zbog prethodnih povreda. Tako se, dodaje, može predvidjeti da će nakon npr. ozljede kuka uslijediti artroza.

Bolesti zglobova, osteoartritisi, nisu zanemarive. Naša sugovornica ističe kako su iza kardiovaskularnih bolesti, one druge po učestalosti bolesti koje najviše invalidiziraju pacijente, odnosno za posljedicu imaju određeni stupanj invaliditeta osobe.

“Iako je bol najčešći signal bolesti, imate i osobe starije od 50 godina koje su oboljele, a da zapravo nemaju simptoma. Kod njih se radiološki može utvrditi bolest. To zna biti vrlo čest slučaj.” Osim zglobova, česte su degenerativne promjene na kralježnici. One su posljedica dugotrajnog sjedenja, nepravilnog držanja, nepravilnog nošenja i dizanja tereta.

Kod liječenja degenerativnih promjena zglobova- bespomoćni

Dijagnosticira li se bolest na vrijeme, njen razvoj ovisi od slučaja do slučaja, pojašnjava profesorica. “Što god bilo, mi im tu puno ne možemo pomoći. Za degenerativne promjene na zglobovima nema adekvatne terapije, tu smo i danas bespomoćni. Lakše liječimo upalne reumatske bolesti, nego degenerativne promjene.”

Što se tiče velikih zglobova, pojašnjava nam dalje, neki pacijenti kasno, shvate da su oboljeli. Bol se nerijetko može osjetiti na nekom drugom dijelu tijela u odnosu na oboljeli dio, može se preseliti na neko drugo mjesto. “Recimo kuk može boljeti u koljenu. Nekada pacijenti teško hodaju i bole ih leđa, a da se zapravo radi o promjena na koljenima.”

I dok se degenerativne bolesti na vrijeme dijagnosticiraju, ističe Kehler, s dijagnozom kasne pacijenti koji pate od upalnih reumatskih bolest. One pogađaju nešto mlađu populaciju. To su pacijenti koje se ne doživljava kao bolesne, jer se očekuje da su zdravi, a zapravo nisu.

Bolest ozbiljno narušava kvalitetu života i smanjuje radnu sposobnost

Ove bolesti značajnu utječu na kvalitetu života osobe. Često ju, ističe naša sugovornica, ozbiljno narušavaju, a nerijetko utječu i na radnu sposobnost osobe. “Ipak ovisi i o profilu pacijenata i o tome što rade. Ako netko radi fizičke poslove, a bole ga koljena i kukovi, teško će moći raditi. Ako osoba ima uredski posao, bolest tada može nešto manje utjecati na njegovu radnu sposobnost, osim ako je riječ o bolestima šaka.”

Zbog degenerativnih i upalnih bolesti zglobova, odlasci na bolovanja i terapije nisu rijetki. Ipak, to dijelom ovisi i o samoj osobi. Ima pacijenata, ističe Kehler, koji imaju jake deformacije, a koji uopće ne koriste bolovanja. S druge strane, ima i onih koji na najmanju bol odlaze na bolovanje. “Ima ljudi za koje se pitate kako kako uopće izdržavaju na poslu, ali rade jer si egzistencijalno ne mogu dopustiti bolovanje ili naprosto žele raditi usprkos boli i bolesti.”

Protiv osteoartritisa jedino prevencijom

Kada su u pitanju degenerativne bolesti zglobova, najbolja je terapija, smatra profesorica, prevencija. S njom se mora započeti još u ranoj mladosti. Prije svega, nužno je baviti se sportom, ali ne ekstremno.

“Danas se sportaši izlažu velikim naporima i oni su u pravilu naši prvi pacijenti. Ovdje govorimo o umjerenoj i razumnoj fizičkoj aktivnosti koja svakako može prevenirati osteoartritise. To treba poticati. Oštećenja hrskavica zglobova ne mogu se reparirati, ali se jačanjem mišića koji preuzimaju veću funkciju kretanja, bolnost zglobova može smanjiti.”

Jačanje mišića, uz vježbe balansa, definitvno produžuje zdravi vijek zglobu i pacijentu omogućuje bolju kvalitetu života i duži radni vijek, a smanjuje mogućnost invaliditeta.

Pored umjerene i kontinuirane fizičke aktivnosti, održavanje optimalne tjelesne težine je drugi bitni faktor u očuvanju zdravlja zglobova, za usporavanje tijeka i olakšavanja bolesti. “Kaže se da 5 kilograma manja tjelesna težina kod osoba koje imaju prekomjernu težinu, znači 50 posto manje boli zgloba. To je spas za osobe koje se suočavaju s tim bolestima.”

Prepričava nam slučaj svoje šezdesetogodišnje pacijentice koja je imala ozbiljnih problema s kralježnicom: “Gospođa je bila vrlo disciplinirana i ozbiljno je shvatila svoj problem. Išla je jednom na na fizikalnu terapiju, ali je vježbe koje je tamo naučila nastavila primjenjivati svakodnevno. Problemi su se s kralježnicom povukli i smanjili. Svjesna je da je vježba najvažnija.”

Fizička aktivnost i disciplina kod tih je bolesti izrazito važna, a kod naših je ljudi, naglašava profesorica, nedostaje. “Kod osobe koja ima zadovoljavajuću tjelesnu težinu i fizički je aktivna, simptomi će se puno kasnije ispoljiti. Ista će se osoba s bolesti puno lakše nositi.”

Degenerativne i upalne bolesti zglobova- veliki javnozdravstveni problem

Osteoartritsi, odnosno degenerativne i upalne bolesti zglobova kao druga skupina po učestalosti nakon kardiovaskularnih, ozbiljan su javnozdravstveni problem koje znatno opterećuju zdravstveni sustav; od potrošnje lijekova protiv bolova, preko čestih i dugotrajnih bolovanja, preko ponavljajućih ambulantnih fizikalnih terapija, pa do operativnih zahvata i rehabilitacije.

“Izrazito je važno da pacijent nakon obavljene fizikalne terapije sam nastavi raditi naučene vježbe kod kuće, a kako bi se smanjili daljnji odlasci na te terapije. To si ni ni bogate zemlje ne mogu priuštiti”, nastavlja Kehler. Ono što je dobra praksa jest postojanje organiziranog besplatnog vježbanja za osobe starije od 60 godina u brojnim sredinama. 

Iako su to primarno možda vježbe koje su namijenjene ženama za prevenciju osteoporoze, one su vrlo dobre i kada su u pitanju osteoartritisi. “To su vježbe jačanja mišića i balansa, održavanja i poboljšanja kardiovaskularnog kapaciteta koje mogu značajno utjecati na prevenciju i ublažavanje bolesti. To svakako treba poticati.”

Navodi kao primjer projekt na svom Fakultetu zdravstvenih studija u Rijeci na kojem su studenti 2. i 3. godine besplatno držali vježbe za osteoporozu ženama starijima od 65 godina: “Važno je poticati svijest kod ljudi da su zdrave živote navike najbolja prevencija i lijek.”

Javnozdravstvenih kampanja nema dovoljno

Ono što u osvješćivanju problema, kada su u pitanju degenerativne bolesti sustava za kretanje, nije dobro, smatra naša sugovornica, su nedostatne javnozdravstvene kampanje. “Postoji mišljenje kako te bolesti bole, ali da se od njih ne umire. Što nije točno. Ako se zbog bolova koljena ili kralježnice ne krećete, vaša snaga prilikom kretanja se smanjuje, automatski i vaša funkcija srca i pluća slabi. Takvi pacijenti će prije imati kardiovaskularni incident, nego oni koji se više kreću.”

Ista priča se događa i kod upalnih reumatskih bolesti. Sve su javnozdravstvene kampanje, za kardiovaskuralna oboljenja, maligna, dijabetes, pretilost važne, ali nekako nema fokusa, smatra, na bolesti sustava kretanja: “Postoje kampanje u mjesecu listopadu koji je mjesec lokomotornog sustava kada se animira ljude na kretanje, vožnju bicikla, hodanje s nordijskim štapovima. To je u redu, ali nedovoljno.”

Bilo bi dobro gdje je to moguće, poticati i organizirati vježbanje i fizičku aktivnost. Na taj način bi se smanjio intenzitet bolesti, poboljšali bi se tjelesna funkcionalnost, psihofizički status i kvaliteta života. Produžio bi se radni vijek, a time i smanjila potrošnju u zdravstvu.

U konačnici time sprječavamo i zamjene kuka ili koljena protezama koje imaju znatnu cijenu. “Kod nas se manje stavlja na vagu, koliko nastaje štete zbog slabije prevencije i nevježbanja.”

Praksa u drugim zemljama

“Kada nam dođu pacijenti koji su radni vijek proveli u inozemstvu, primjerice u Kanadi, Americi, Njemačkoj, ističu da liječnik specijalist ili obiteljski liječnik, ako prethodno nisu reducirali tjelesnu težinu, s njima neće niti razgovarati. Ti su pacijenti svi upućeni na odlaske na vježbe u fitnes centre. I toga se pridržavaju”

Naša sugovornica kaže da je imala pacijenticu rođenu 1932. godine koja je cijeli život provela u Kanadi, a kojoj je najnormalnije bilo ići na vježbe i imati svog trenera. “Mladima je teško shvatljivo kada im kažete da će ih pitati starost – gdje je bila mladost.“ U mladosti treba početi paziti na zdravlje, primjenjivati zdrave životne navike i tome, zaključuje profesorica Tatjana Kehler, podučavati djecu.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.