Umirovljenici su pravi njegovatelji kulturne baštine, muzeji ih zato žele u svojim redovima

Promatranje neke turističke destinacije kroz oči domaćih stanovnika, želja je svakog turista. Doista, gdje god putovali, isti nam je cilj: doživjeti destinaciju onako kako je doživljavaju njeni domaći, otkriti sve one skrivene tajne i zanimljivosti koje znaju samo ljudi koji ondje žive i uroniti u mjesto baš kao da smo i sami lokalci. A najbolji čuvari svih tajni i priča nekog mjesta, njegovi su umirovljenici koji pamte sve promjene koje su se dogodile i mogu dočarati samu bit neke destinacije.

Imajući to na umu, Udruga “MI” iz Splita zajedno s partnerima, organizirala je edukaciju “Domaćin u kulturnim institucijama” u sklopu koje su angažirani upravo umirovljenici.

“Svjesni smo da su umirovljenici njegovatelji kulturne i povijesne baštine te da posjeduju nezamjenjiva sjećanja na prošla vremena i tradiciju. Upravo s tim ciljem, osmišljena je inovativna edukacija kao dopuna kulturnom sadržaju trenutno u sklopu Muzeja grada Kaštela za Kaštela i Arheološkog muzeja Split za Split i Solin”, kaže voditeljica projekta Dana Jurman Jakus.

Riječ je o inovativnoj dopuni kulturnih sadržaja u sklopu navedenih muzeja, a umirovljenici su tijekom edukacije unaprijedili komunikacijske vještine i naučili prezentirati kulturnu i povijesnu baštinu, uključujući anegdote i priče svoga kraja. Cjeloživotno učenje se shvaća kao jedan kontinuirani proces u kojem su rezultati i motiviranost pojedinca u određenom životnom razdoblju uvjetovani znanjem, navikama i iskustvima koja su stečena u ranijoj životnoj dobi.

“Postoje četiri temeljna cilja koja se vezuju uz ovaj koncept, a to su: osobno zadovoljstvo razvoj pojedinca, aktivno građanstvo te društvena uključenost i zaposlenje. Također, provodi se i ostvaruje se u svim oblicima znanja i vještina se može i nadopuniti formalnim obrazovanjem i neformalnim programima koji se provode kroz projekte udruga”, kaže Jurman Jakus.

Edukacija “Domaćin u kulturnim institucijama”, nastala je u suradnji s muzejima koji su podržali ideju da se umirovljenicima kreiraju poslovi kojima doprinose razvoju lokalne zajednice bilo kroz zapošljavanje u dijelu radnog vremena do četiri sata uz nastavak korištenja mirovine ili volonterskim angažmanom.

Od hobija do posla

Jedan od onih koji je edukaciju prošao i našao svoje mjesto u Arheološkom muzeju grada Kaštela je Ivo Pera (61).

“Ta edukacija je hvale vrijedna iz više razloga. Jedan od njih je da se kulturna promidžba grada digne na viši nivo. Isto tako i sve vezano uz turizam koji su zadnje vrijeme buja u Kaštelima te da se to sve ljudima prezentira, da se i ljudi koji žive ovdje zainteresira za povijesnu baštinu, da se bolje ophodi prema njoj i da se sve skupa digne na jedan viši nivo – i kad je riječ o očuvanju kulturne baštine, ali i prezentaciji”, kaže Pera.

Edukacija je uključivala prezentaciju ne samo povijesti i kulture grada Kaštela, već i tamošnjeg vinogradarstva, maslinarstva, a uz to i ostale aspekte života i umjetnosti poput književnosti, zatim kako se pričaju priče i kako predstaviti neku atrakciju, objašnjava.

“Ja sam u mirovini, no inače nisam turističke, niti povijesne struke. Inače sam inženjer prometa, smjer telekomunikacije, radio sam u HT-u dugi niz godina i u prijevremenoj sam mirovini, a inače mi je povijest druga ljubav i strast – no time se bavim samo amaterski. Ali kao i svim ljudima koji rade ovdje u muzeju, na prvom mi je mjestu ljubav prema rodnom kraju i zavičaju. Dosta tih tema iz lokalne povijesti sam ja znao otprije, no predavači koji su nam držali edukaciju rekli su nam još i puno više od toga”, kaže Pera.

Čim je čuo da je organizirano ovako nešto, nije oklijevao da se priključi. Čuo sam da Udruga “MI” nešto ovako organizira i odlučio se prijaviti jer je to nešto što me jako zanima. Iako u to prvo vrijeme uopće nisam razmišljao o nekakvom zaposlenju, već sam želio malo vidjeti kako to sve izgleda i nešto novo naučiti. Predavači su nam, moram to reći, bili izvrsni. Profesori Car i Perić pojašnjavali su nam sve što nam je bilo posebno zanimljivo, a i mi smo kao grupa bili jako aktivni. Postavljali smo puno pitanja i sudjelovali su uglavnom ljudi koji su intelektualci i zainteresirani za takve stvari otprije, koji ovdje dugo žive ili čiji su korijeni odavde. Pohvalili su nas da smo među boljim grupama.”

Iako je sve počelo samo kao hobi, kao način da sâm nauči više i bavi se onim što voli, u slučaju gospodina Pera sve se pretvorilo u posao.

“Iako to nisam očekivao, sve se u mom slučaju pretvorilo i u posao. Pozvali su me i rekli da su vrlo zadovoljni, a meni je to bilo iznimno drago čuti jer doista volim povijest, barem tu ovu vezano uz lokalno područje Kaštela i Splita. Nakon završene edukacije, pitali su me bih li ja prihvatio posao u muzeju i odmah sam pristao. U zadnje vrijeme, otkako sam u prijevremenoj penziji, bavim se malo turizmom, pa je to baš dobro došlo. Osim toga, bavim se malo i poljoprivredom, ali onako, amaterski. Imam malo maslina no to je sve za našu upotrebu, ništa za prodaju. Baviti se profesionalno poljoprivredom je posao od jutra do sutra, a ja to ipak radim više iz hobija. Na sličan se način bavim i poviješću. No bez obzira kako se bavili nekim stvarima, za sve treba imati volje i ljubavi. Baš zbog toga, ovakva akcija i projekt Udruge “MI” je hvalevrijedna i toga bi trebalo biti više.”

Šarolik spektar poslova

Spektar poslova koje obavlja u muzeju je šarolik. Pomaže u postavljaju izložbi, tumačenju izložaka posjetiteljima, radi u suvenirnici… ukratko, sve ono što bi jedan domaćin i trebao raditi.

“U muzeju radim one poslove koje trenutno treba obaviti. U ovom času sam u suvenirnici. No ako dođe neka grupa, onda sam u samom prostoru muzeja i pomažem im u razgledanju, pokazujem eksponate, zatim pomažem oko postave i realizacije neke izložbe i slično. No ja sam domaćin u tom muzeju, nisam turistički vodič niti sam za to obrazovan, iako nikad ne znaš kuda će me sve ovo odvesti”, kaže Pera i dodaje kako razmišlja o tome da završi tečaj za turističkog vodiča te da se više posveti i tom aspektu posla. No zasad, radi u muzeju onoliko koliko mu to njegov umirovljenički status dopušta. Naime, s obzirom da kao umirovljenik smije raditi 20 sati tjedno, to ispadne četiri sata dnevno pa je tako dogovoreno i s muzejem. Zasad se radi o ova tri ljetne mjeseca, no kasnije – tko zna.

S obzirom na njegovu otprije poznatu ljubav prema povijesti, njegovi se ukućani nisu iznenadili kad im je kazao da je krenuo na edukaciju za domaćina u kulturnoj instituciji.

“Moji ukućani zapravo i nisu bili previše iznenađeni ovom mojoj odlukom da odem na edukaciju jer su jako dobro upoznati s mojom ljubavi prema povijesti. I sad kad sam ovdje u suvenirnici, dosta od tih knjiga koje je izdao Muzeja grada Kaštela i koje se tu mogu kupiti, ja sam već pročitao ili nabavio. To vam sve govori. Svaki čovjek ima ljubav prema nečemu, a ja volim povijest i zato mi je ova edukacije i kasnije posao u muzeju nevjerojatno vrijedno iskustvo i takvih bi stvari trebalo biti što više. Jako je važno raditi na podizanju nivoa svijesti građana i svih ljudi koji žive na ovom području i za kulturu, baštinu, turizam i tako dalje. To je ključno.”

Stvari se kreću na bolje

Iako je COVID značajno utjecao kako na aktivnosti muzeja, tako i na broj posjetitelja, turisti su ipak počeli dolaziti, no ne samo oni. Sve je više i domaćih što sve muzejske djelatnike, pa tako i gospodina Pera, jako raduje.

“Čini mi se da se u zadnje vrijeme stvari ipak pomiču na bolje. Moje je mišljenje da se stvari i ne mogu promijeniti preko noći. Potrebna je nekakva evolucija, no ako se kontinuirani radi, doći će do progresije i napretka. Pri tome je najvažnije dizanje svijesti kod ljudi, a da ide na bolje – ide! I grad Kaštela ulaže u muzej koji odlično funkcionira i to sve ide na bolje”, kaže Pera.

“Nažalost, COVID je jako pogodio upravo ove vrste djelatnosti. No u zadnje vrijeme primjećujem da ljudi sve više dolaze. To zasad još uvijek nije ona prava sezona, ali mi svi očekujemo da će ljudi doći. Zasad primjećujem da ima podjednako stranih i domaćih. Nije zasad to još neka velika posjećenost, ali ljudi dolaze. Nadamo se da će više posjetitelja biti kroz mjesec srpanj i kolovoz”, kaže Pera.

“Ljudi su ponekad malo neaktivni i nekreativni. Ne svi, ali ima ih. Neki više vole sjediti po kafićima nego se malo mrdnuti i pogledati knjige, muzeje i takve stvari. A to je prava šteta jer Kaštela su prebogata poviješću: od paleolitika i Mujine pećine pa preko grčkog i rimskog razdoblja, do starih hrvatskih vladara i tako dalje. To je toliko prebogato i zaista to sve valja detaljno istražiti. Puno je napravljeno i dosad, ali posla ima još, a jedini pravi put je edukacija i informiranje ljudi, podizanje svijesti, da ljudi dolaze na predavanja, na izložbe… Po meni, sve to ipak ide na bolje.”

Kad je povijest u pitanju, gospodim Pera kaže kako su svi periodi zanimljivi, no ipak ima i svoje favorite.

“Najinteresantniji mi je dio povijesti hrvatska povijest i ovo tursko doba i stvaranje naših Kaštela, to je 15. i 16. stoljeće. Ništa manje interesantno mi nije ni naše srednjovjekovno razdoblje, no iz tog perioda ima puno manje nalaza pa je zbog toga možda manje atraktivno. No ima jako puno neispričanih priča, jako puno zapisa, nešto od toga je objavljeno, ali jako puno i nije. Još mnogo toga čeka da se istraži, da se ljudi time pozabave i to prouče. No naravno, time se moraju baviti vrhunski stručnjaci jer i ti zapisi koji postoje, već su požutjeli i teško je razaznati što piše. Osim toga, mnogi su tekstovi i na latinskom. Očekujem da će možda doći neke mlade snage koje će se toga prihvatiti, a u tome možda pomognu i ovakve edukacije. Ja sam tu sebe našao, to volim i stvarno uživam. Volio bih i da sve ovo nekoga ponuka pa da možda završi povijest i arheologiju i nastavi se ovime baviti. A drugog načina za to nema nego edukacijama”, kaže Ivo Pera.

Dodajmo na kraju i kako je nositelj projekta neformalne edukacije “Domaćina u kulturnim institucijama” Udruga “MI“- Split dok su partneri: Gradovi Split, Solin i Kaštela te udruge Sveti Jeronim, Gradsko društvo Crvenog križa Solin, Udruga maslinara Kaštela Mastrinka te udruga Vita plus- udruga za palijativnu skrb.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.