Vijesti
Umirovljenici puno očekuju od Tomaševića, no neki bi bili sretni s vodom i strujom
Za dan ili dva Tomislav Tomašević trebao bi preuzeti Ured gradonačelnika. Pred njim su brojni izazovi, a među njima će biti i očuvanje socijalnog standarda zagrebačkih umirovljenika.
Ako se pita seniore iz naše ankete, novi gradonačelnik Grada Zagreba nema previše manevarskog prostora za “sto dana mira”. Po preuzimanju dužnosti, Tomislav Tomašević i njegovi suradnici iz lijevo-zelene koalicije Možemo morat će dobro zasukati rukave.
Pod povećalo prvo trebaju zagrebačke financije o kojima se češće čitalo u pravosudnoj kronici zbog garniture pokojnog gradonačelnika, nego s popisa realiziranih gradskih i EU projekata. Sjetimo se samo bolnice Srebrnjak i famozne žičare, sasvim dovoljno da se dijelu Zagrepčana starih i mladih konačno prelila čaša.
Kaže ona čuvena da lošu vlast biraju ljudi koji ne izlaze na izbore. Za tabor Miroslava Škore koji je 30. svibnja izgubio, to je ispala gorka istina. Ne i za gospođu Anku Škrapec (77), iako je bliže onoj da iznimka potvrđuje pravilo.
U mislima navijala za Tomaševića
Naime, na biralište nije izašla, ali navijala je za mladog Tomaševića, govori nam dok je prekidamo u orezivanju živice. Lakonski objašnjava zašto je ignorirala oba odlaska na biralište. “Ma nije mi se dalo ići. Više ne idem na glasanje, jer tak’ ne bude kak bum ja rekla, nego kaj drugi veliju. Ali evo, ispalo je po mojem na kraju. U mislima sam navijala za njega. A ne da pobijedi Škoro kaj se puhal tam kak je on ovo i ono napravil, pa je špotal ovoga. To mi se jako zamerilo, kad vidim da se tak prepucavaju. I onda bi čovek išel glasat. Umjesto da se inače svi normalno razgovaraju kad je sučeljavanje. A ne to kaj smo gledali, tu sramotu.”
Za gospođu Anku, očekivanja od nove zagrebačke uprave su minimalna i usklađena s njenom penzionerskom perspektivom. “Kaj očekujem? Isto kaj i od starog gradonačelnika. Zemi sebi, meni malo”, šali se na tragu mnogih obećanja politike uglavnom pred neke izbore. Ipak, nekima se razveseli kao nedavno državnom COVID dodatku od 600 kuna na mirovinu.
“Prije sam dobivala onaj dodatak od Grada. Ali onda mi je prešel iznos za 20 lipa onu granicu pa su mi to ukinuli. Inače, nikakva prava nikad ne idem tražiti. Budemo vidjeli kaj bude s besplatnim pokazom za starije od 65. To je još Bandić naredil, Tomašević veli da bude to ukinul. Pa nek’ ukine, ne idem puno u grad. Lako budem i to platila, osam kuna za dve male tramvajske karte.”
“Nek’ uvede red u obračun odvoza smeća”
Šalu na stranu, gospođa Anka od svog favorita najviše očekuje uvođenje reda u gospodarenje otpadom u Zagrebu. Konkretno, u nadležnoj Holdingovoj podružnici i po njenom mišljenju, nepravednom modelu odvoza i obračuna za komunalni otpad.
“Čistoća šalje veće račune i napišu da voze nekoliko puta mjesečno miješano smeće. Kod mene u ulici idu ponedjeljkom i četvrtkom. A dosta je jedanput tjedno jer četvrtkom nemam nijednu kantu. Kad su dijelili one od 120 litara, zvala sam i tražila jel imaju manju. Živim sama i svaki drugi tjedan imam jednu vrećicu koju stavim na ogradu. Kantu ni ne upotrebljavam, a moram plaćati 120 kuna mjesečno. O tome nitko ne vodi brigu. Prvo su rekli da bude obračun po članu kućanstva, nisu prihvatili. Pa da budu čipirali kante i da će tak računat. I opet ništa. Kaj bi onda i ovaj napravil?! Sad je došel, u krizu. Mora rješavat kaj je tam u upravi našel i taman kad to bude završil, bude došel drugi’’, rezignirana je Anka.
S mjesečnim primanjem 1.500 kuna obiteljske mirovine pokojnog supruga, od nove zagrebačke vlasti priželjkuje konkretan zaokret i vidljive uštede na računu za komunalije. Upravo je promjenu sustava naplate odvoza otpada prema količini nerazvrstanog izabrani gradonačelnik tijekom kampanje isticao kao prvi korak prema više odvajanja, tvrdeći to se može riješiti do kraja mandata. A sve kako bi Zagreb prestao biti europski grad slučaj po tom pitanju i plaćati penale za premalo razvrstavanja koji su samo lani iznosili 10 milijuna kuna.
Društvo iz Maksimira vjeruje u Tomaševića
Nakon vrta na istočnoj periferiji kod parka Maksimir u šetnji na čas zaustavljamo raspoloženo društvo. Nekadašnji zeleni aktivist bio je, kažu, njihov jedini izbor za Zagreb.
“Drago mi je što SDP ide s njim u Skupštinu. Dva puta sam zaokružio za mog današnjeg gradonačelnika. Htio sam da konačno normalni ljudi dođu na pravo mjesto. A što očekujem? Pa ako ispuni dobar dio onog što je u programu, bit će dobro. Neće to biti tako lako, niti brzo. Znamo da je Grad Zagreb zadužen, da ima velike obaveze, ali bože moj, nadam se da će oni uspjeti i realizirati svoja obećanja’’, kaže Milan Knežević (83). Na popisu prioriteta pri vrhu očekuje najizazovnije obećanje – neophodno ulaganje u razvoj i obnovu zapuštene komunalne i prometne infrastrukture. Naravno, i hitriju obnovu objekata nakon lanjskog razornog potresa.
“Nama iz Maksimira je dobro. Imamo ovaj prekrasan park, a gradonačelnik nek’ se malo pozabavi da mladima bude bolje, da oni budu zadovoljni”, poručuje novoj garnituri Ljuba Gvozdenović (70). Stanuje na Sveticama, nedaleko stadiona Dinama koji bi prema pobjedničkom planu i programu, umjesto u dovršetak obnove, trebao uz rušenje u novu gradnju, procijenjenu na oko 450 milijuna kuna.
U vrtoglavoj investiciji Grad bi trebao biti partner, no da bi se to realiziralo trebao doći do demokratizacije upravljanja klubom i transparentnosti, bio je kategoričan Tomašević još u kampanji. Ne zamara se time puno gospođa Ljuba. Zadovoljna je činjenicom da ima solidnu mirovinu i Park Maksimir. “Imam sve što mi treba.” Šetnjom održava dobru formu, a za one koji nisu takve sreće sa zdravljem trebalo bi, dodaje, pojačati kapacitete stacionara i sličnog smještaja jer “tko zna što će biti sutra”. Na tom se tragu neki stariji od 65 i mirovinom ispod 3.500 kuna već se pripremaju za najavljeno ukidanje vjerojatno najpopularnije socijalne beneficije za seniore – besplatnog javnog prijevoza. “Nemam taj pokaz, ja ga plaćam. Fala bogu da plaćam, jel”, zaključuje gospođa Ljuba.
Više domova za umirovljenike
Tijekom kampanje Zagrepčanima su iz Možemo, ali i njihovim izglednim partnerima SDP-a obećali i dodatne kapacitete u domovima za starije i nemoćne. Manjak smještaja kronični je problem koji s vremenom može samo rasti. Posljednji gradski dom s 200 kreveta otvoren je 2016. godine. Do danas je na sedamnaest lokacija oko četiri tisuće korisnika.
Stoga i 81-godišnji Obrad Mijović očekuje da će novi gradski objekti biti jedan od prioriteta Tomaševiću i novoj zagrebačkoj upravi kad je riječ o potrebama umirovljenika.
“Definitivno gradu treba više domova jer nas starijih je isto sve više. Mladi ljudi su danas zauzeti, što se ono kaže od kad grane. O starcima sve manje ima tko voditi brigu. Tako da su domovi jedini spas kad čovjek dođe u neke godine jer nema se tko njime baviti. Pa su nam domovi jedina perspektiva. Ali premalo ih je. I koliko čujem jako je teško doći do mjesta u domu, čeka se dosta. A ti privatnici koji otvaraju svoje, to nije za džepove umirovljenika. I kud će onda. Tako da to treba riješiti.”
“Mladi perspektivan dečko”
Optimističan je gospodin Obrad oko zagrebačke budućnosti pod Tomaševićevom izvršnom upravom. ‘’Čestitamo novome gradonačelniku. Želimo mu zdravlje, sreću. Ako to bude imao, onda će i ambicije biti velike. A u Zagrebu mislim da ima što raditi. Bilo je prije velikih propusta od onog našeg, kako smo ga popularno zvali Banditića. Zadužio je grad dosta, pa mislim da će biti problema dok se to sve ne sanira i dođe kasa k sebi. Ali ne sumnjamo. Ovaj dečko je mlad, perspektivan i nadam se da će on u tome uspjeti. Ima uza se mlade kadrove i nadamo se svemu najboljem’’.
Usput ne propušta s ponosom istaknuti da stanuje u najljepšem kvartu Grada Zagreba. “A to je Maksimir”. O zelenoj oazi isto zbori i gospodin Milan, dok se gospođa Ljuba veselo ubacila s pozivom sugrađanima neka im dođu što češće. Zabava je zajamčena, barem ako se nju pita što treba za starije u Zagrebu: “Više brkatih đedova”. Nasmijala je sve prije nego se replikom za pozdrav javljaju kolege. “Znate šta, vele ima mladih staraca i staraca mladih. A neki se i rode stari”, mudruju veseljaci iz Maksimira.
“Treba nam socijalni stan”
Na istoku grada nasmijan je još jedan senior, gospodin Zećir Isljami (71). Premda je baš on u najtežoj situaciji od naših petero sugovornika. Svrati ponekad u blizinu frekventnog terminala ZET-a, ispruži ruku pa taj dan bude za kruh i ponešto. Od 900 kuna socijalne pomoći nekako treba preživjeti mjesec. Ima bolesno srce i šećer, no više ga, kaže, brine što je supruga bolesna. Naime, žive u lošim uvjetima, u baraci u Čulincu. Kvart je to gdje se dugo čekalo na prometni spoj s Trnavom, redovito asfaltiralo i uređivalo Čulinečku koja bi donedavno jednako redovito “plivala” ispod podvožnjaka za svakog obilnijeg pljuska. U tom dijelu metropole gospodin Zećir živi bez struje i vode, pa se nada pomoći od nove zagrebačke vlasti i gradonačelnika. Iako, otkriva nam, Tomašević nije bio njegov izbor na listiću.
“Nama bi najviše trebao socijalni stan. Penziju nemam. Radio jesam, svagdje pomalo, ali nemam 15 godina staža. Sad sam u godinama i nije lako.” Živjelo se nekako dok je radio kao mesar prvo u Zagrepčanci, zatim u Sljemenu. No firme su propale, a on s ostalim radnicima završio na ulici. I od tada se snalazi uz socijalnu pomoć, pokoju kunu od dobrih ljudi i skupljanje boca. “Daj bog pa da mi je doći do stana. Ili vodu i struju da nam priključe. Ovaj prije nas koji je tamo živio i trošio nije platio pa su iskopčali. A ja nemam s čim platiti. Ako nam novi gradonačelnik može nešto od toga dati, ja bi bio zadovoljan.”
Aktualni izborni pobjednik najavio je da je njihov program za Zagreb bazira ne samo na ovaj mandat, već na suštinske promjene sljedećih deset godina. Valjda će se u njemu, osim novog stadiona, uspjeti naći mjesta i za pomoć onima sa samog dna socijalne nevolje.