Tehnologija i starenje: Učenje novih vještina godi mozgu u svakoj dobi

Kad je 1943. godine krenuo u školu, Vjekoslav Novak (85) u školskoj torbi je nosio “tablet”. Doista, u toj su se školi u mjestu Siraču kraj Daruvara još uvijek koristile pločice na koje bi se pisala domaća zadaća pa bi onda postojala opasnost da se u transportu u školskoj torbi ta zadaća izbriše.

“Imao sam takvu pločicu. S jedne strane je bila bez linija, a s druge je imala linije za pisanje. Bila je od nekog materijala koji se mogao razbiti. Ne pitajte me zašto to znam”, kaže uz smijeh gospodin Vjekoslav.

“Imala je drveni okvir s rupicom za koju su se s tankom špagom objesile spužvica i krpica. S mokrom spužvicom si obrisao, a s krpicom posušio pločicu. I onda su nestašni učenici koji nisu napisali zadaću, rekli da im se zadaća putem obrisala. Nije se pisalo kredom nego nekakvim kamencem s kojim se moglo jako tanko i fino pisati”, govori Vjekoslav.

Skoro 80 godina kasnije i Vjekoslavov unuk, kad uskoro krene u školu, u svojoj će torbi nositi tablet – ali ovaj put tablet na struju i bežično spojen na internet. “Da će se ovakva promjena – od onih, pa sad do ovih tableta – dogoditi u samo jednom životnom vijeku, to je nevjerojatno”, kaže Vjekoslav, inače oduvijek zainteresiran za tehnologiju, znanost i znanstvenu fantastiku.

Oduvijek zainteresiran za tehniku

“Mene oduvijek zanima znanstvena fantastika i jako sam volio gledati Zvjezdane staze. Onda smo razmišljali o tome hoće li ljudi nekad doista napraviti onaj replikator za hranu ili mašinu za teleportaciju. A ono što stvarno jesu napravili su ti tableti. Kapetan svemirskog broda je uvijek imao takav nekakav tablet”, kaže Vjekoslav.

“Jedan od najboljih znanstveno fantastičnih filmova meni je Odiseja u svemiru: 2001. Kad je slavni Clark to pisao, onda je radnju smjestio u daleku budućnost – 2001. godinu. To je možda najbolji znanstveno fantastični film, svi to kažu. Ali napravljena je velika greška što je kompjuter kojeg su zamislili, HAL 9000, zauzimao čitavu sobu. Danas uređaj koji može napraviti sve što je mogao i taj kompjuter, nosiš sa sobom u malom džepiću”, kaže Vjekoslav pokazujući svoj mobitel od kojeg se ne odvaja. Sjeća se, što zapravo i nije bilo baš tako davno, kad su im u stan uvodili onaj obični telefon “na žicu”.

“Kad su nama u stanu u Zagrebu uvodili onaj obični telefon, to je bila velika akcija, trebale su i neke veze, trajalo je godinama i konačno su došli i spojili sve žicom. A u vikendici u Slavoniji, gdje nema ni struje ni vode, mislio sam da nikad toga neće ni biti. A evo, telefon sam donio sa sobom u džepu.”

Vjekoslav je redoviti korisnik interneta i društvenih mreža, točnije Facebooka. To mu je naročito korisno otkako je ostao udovac jer tako komunicira s prijateljima i obitelji i ne osjeća se toliko usamljeno.

“Kad odem na internet, prvo pogledam što ima na Facebooku i je li tko što napisao. Ali često odem pročitati novine, Večernji, Jutarnji, Moje vrijeme i tako. Jako volim i neke igrice. Jako mi je važna i komunikacija. Imam neke prijatelje koji mi redovito šalju neke zanimljive filmove ili slike o životinjama i prirodi. Ja sam si to dugo spremao, dok mi nisu rekli da te stvari uvijek mogu ponovno naći na internetu, a ako sve budem spremao onda ću si brzo zatrpati memoriju”, kaže Vjekoslav.

Otkriva i da komentiranje na društvenim mrežama ponekad može biti izvor nesporazuma s bližnjima, pa to izbjegava: “Imam prijatelje koji puno objavljuju na Facebooku. Ali baš sam neki dan nazvao jednog prijatelja i požalio mu se da ja ne smijem na Facebooku napisati sve što mi padne na pamet, jer me moje kćeri odmah poklope. A on se smije i veli: ‘Znam, vidio sam što ti je kćer odgovorila.’ Na slažamo se uvijek u politici, moje kćeri i ja.”

Nevjerojatna količina informacija

Nevjerojatno je, kaže, kolika je količina informacija sada dostupna samo jednim klikom miša, dok si prije za bilo što morao tražiti po enciklopediji ili ići u knjižnicu. Uz njega je i njegova sada pokojna supruga zavoljela tehnologiju.

“Ona je uz mene malo počela gledati po internetu. Zanimali su je ovi selebritiji, pjevači, glumci… Sve ih je poznavala. To je jako zanimljivo što ti na internetu nožeš pronaći informacije o svim ljudima. Slušao sam na radiju jednu emisiju o nekom arhitektu i poslije sam ga išao naći na internetu. Čovjek je pravi lumen, a nikad prije za njega nisam čuo”, kaže Vjekoslav.

“Tehnika me zanima općenito. Kad je kćer kupila novi auto, išao sam pogledati kakav je i koje sve fore ima. Zanima me i znanost, svemir… Redovito slušam emisiju na radiju o svemiru Andromeda. A onda kad me nešto još dodatno zanima, pogledam na internetu. Zanima me priroda. Išao sam tražiti o pojedinim biljkama. Recimo, nisam znao da ima toliko puno vrsta božura. Onda piše kad se sadi, što sve treba, koji su uvjeti. O kojoj god biljci hoćeš”, oduševljeno će Vjekoslav.

Vjekoslav je, malo pomalo, sam naučio služiti se internetom i društvenim mrežama. Nešto su mu pokazale kćeri, ali je mnogo više onoga do čega je došao sam.

“Ja pomalo kljucam – pa nađem. A sin od jednog mog prijatelja koji se jako dobro razumije u kompjutere kaže mi da on zna samo jedan posto od svega toga. Uvijek se čudim tim dečkima kako sve nađu preko interneta. Evo, meni se pokvarila tipkovnica na laptopu. I on mi veli da ćemo mi to naručiti. I to, zamisli, iz Singapura. A trebale su mi i one tipke u autu za podizanje prozora i to su mi isto naručili preko interneta. Začas je to našao na svom mobitelu, naručio i za par dana me zove i kaže da je došlo. Nevjerojatno. Iz Singapura”, kaže Vjekoslav.

Tehnologija pomaže starijim osobama zadržati mentalno, ali i fizičko zdravlje

Starijim osobama koje se služe internetom i načinima na koje to pomaže njihovom mentalnom, ali i fizičkom zdravlju, bavila se dr.sc. Marina Nekić s Odjela za psihologiju Filozofskog Fakulteta u Zadru. Kaže da ju je na to ponukala situacija iz vlastite obitelji.

“Ideja da se uopće bavimo temom korištenja tehnologije kod starijih osoba, proizašla je iz jedne osobne situacije: gledala sam svoju mamu, dakle ženu koja nikad nije sjedila za kompjuterom, koja je sa svojih 68 godina dobila svoj prvi smartphone, iako ga je u početku jako odbijala. No kad ga je konačno nabavila i naučila se njime služiti i kad je shvatila da ništa ne može pokvariti, onda je rekla: ‘Pa zašto ja ovo nisam prije uzela?'” kaže profesorica Nekić.

Ona i kolegica Ivana Tucak Junaković, koja na Filozofskom fakultetu u Zadru na Odjelu psihologije vodi kolegij Psihologija starenja, time su se bavile u znanstvenom radu “Korištenje interneta u starijoj dobi: Je li važno za uspješno starenje?” Pokazalo se da smartphone, laptop i tablet doista pomažu starijoj populaciji da ostanu mentalno, kognitivno, psihički, ali i fizički zdraviji.

“Prije svega, tu je taj socijalni aspekt da se pomoću tehnologije može biti u kontaktu s bilo kojim dijelom zemaljske kugle i da se mogu čuti i vidjeti sa svojim bližnjima bez obzira na to gdje oni živjeli. Taj vid socijalne izolacije ipak je umanjen zahvaljujući tehnologiji. Ako se već ne možemo uživo vidjeti, onda ipak taj ekran doprinese tome da smo u životima jednih i drugih. Na takav način, posljedično, se i taj osjećaj usamljenosti koji je prisutan kod starijih, može barem malo umanjiti”, kaže doktorica Nekić.

S druge strane, kaže, ono što također starijoj populaciji omogućuje tehnologija su i stvari vezane uz tjelesno zdravlje.

“Svi smartphoni imaju te pedometre. Istraživanja su pokazala da ako svaki dan prošetate barem 20 ili 30 minuta, to će jako dobro djelovati na vaše fizičko, ali i psihičko zdravlje te da s praćenjem svoje aktivnosti starija osoba može lakše kontrolirati i svoje ponašanje. Samim time može odlučiti da će prehodati recimo 2000 koraka čime aplikacija utječe i na ponašajni aspekt. Hodanje je lagana fizička aktivnost koja utječe na naše tjelesno zdravlje, a ako smo tjelesno dobro, posljedično to utječe i na mentalno zdravlje. Baš za mentalno zdravlje je važno i ono što sam rekla o socijalnoj komponenti korištenja tehnologije, odnosno otklanjanju osjećaja usamljenosti koji često prati naše starije.”

Kao posebno korisne navodi različite aplikacije koje služe komunikaciji, ali i koje mjere različite stvari, npr. koliko je osoba odspavala, koliko se kretala, zatim saturaciju kisika, puls i slično.

“S druge strane, ne zaboravimo da postoje različite aplikacije koje nude različite tipove vježbi, ali i zadataka preko kojih vježbamo i ovaj kognitivni aspekt. Namjera je da starenje ne bude vrijeme stagnacije, nego vrijeme prilagodbe u okvirima u kojima se naše tijelo mijenja”, kaže doktorica Nekić.

Mozak koristi – ili ga izgubi

No pitanje je jesu li i otprije aktivni i znatiželjni ljudi skloniji korištenju tehnologije ili se takvima može postati baš zahvaljujući tehnologiji.

“To je zapravo pitanje je li prvo kokoš ili jaje. Imamo ljude koji su i prije bili aktivniji, ali i one kojima je zbog posla bilo neophodno da se počnu služiti tehnologijom. Recimo neku učiteljicu koja je već pred mirovinom, ova online nastava je sigurno na neki način natjerala da svlada tehnologiju da bi mogla neke stvari odraditi. Imamo jedan dio ljudi koji su možda i ranije bili upoznati s digitalnom tehnologijom, zbog posla ili privatno, no u svakom slučaju mislim da je i nešto novo na što se moramo naviknuti jako dobro za naš mozak”, kaže Nekić.

“Ne kaže se bezveze da mozak voli izazove i radi po principu use it or loose it – koristi ga ili ga izgubi. Ako naučimo nešto novo i u starijoj dobi, to će na nas imati pozitivne efekte. Samim time ćemo i u psihološkom smislu profitirati od osjećaja nekog postignuća, a čim imamo taj osjećaj, imamo i osjećaj neke samoefikasnosti. A čim je to u podlozi, imamo i osjećaj kontrole da mi ipak možemo nešto ponašajno napraviti da bi se bolje osjećali i da bi kvalitetu života održali što boljom”, zaključuje profesorica Nekić.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.