Mozaik
Plastični omot sendviča pojedenog davne 1992. još uvijek je živ i zdrav
Plastika se razgrađuje oko 500 godina, konzerve također 500 godina, organski otpad do šest mjeseci, kao i pamuk i papir.
Kad odete u trgovinu i kupite namirnice za današnji ručak, po svoj ćete ih prilici donijetu kući u plastičnim omotima i plastičnoj vrećici. No ručak će biti već odavno pojeden i probavljen, niti vas više možda neće biti na ovom svijetu, a plastični omot i vrećica koje ste koristili tek desetak minuta da namirnice donesete kući, još uvijek će biti živi i zdravi.
Dokazuje to i primjer objavljen na Facebook stranici National Trust for Scotland (NTS). Naime, u Nacionalnom parku Cairngorms pronađen je plastični omot sendviča sa šunkom na kojem je još jako dobro vidljiv datum kad je proizveden i kupljen: 23. ožujak 1992. godine. Dakle, prije skoro 30 godina!
Omot je pronađen odbačen, no posve očuvan, u nacionalnom parku i pitanje je i je li osoba koja ga je pojela i omot bacila u prirodu još uvijek uopće među živima.
“Plastika se ne razgrađuje i ostaje u okolišu jako, jako dugo. Ovo je samo još jedan primjer ‘povijesnog’ smeća pronađenog mnogo godina, pa i desetljeća, nakon što je odbačeno”, napisali su na Facebook stranici National Trust for Scotland.
Evo primjera koliko određenim tvarima treba da se razgrade u prirodi: plastika – 500 godina, konzerve – 500 godina, organski otpad – do šest mjeseci, pamuk i papir – do šest mjeseci.
Ako nas već nijebriga za prirodu, onda bismo se trebali brinuti barem za vlastitu dobrobit. Naime, stručnjaci procijenjuju da će do 2050. godine plastika u našim oceanima nadmašiti broj riba što ćemo itekako osjetiti na svojoj vlastitoj koži.
“Ali što ja sâm tu mogu učiniti?” možda ćete se upitati. No podsjećamo da si isto pitanje postavljaju milijarde ljudi na svijetu. A kad bi svatko od tih nekoliko milijardi ljudi odlučio koristiti manje jednokratne plastike – ili je posve izbaciti iz uporabe! – i kad bi svi počeli odbijati uzimati silne plastične vrećice samo da bi ih koristili nekoliko minuta pa onda zauvijek odbacili, problem s plastikom bio bi začas riješen.
Kad vam sljedeći put trgovac tutne u ruke desetak plastičnih vrećica – jednu za mrkvu, jednu za salatu, jednu za krumpir, jednu za meso i tako dalje – sjetite se da će vi odavno biti pod zemljom, a vrećice će i dalje biti kao nove.