Obrtnici u mirovini: Uvijek treba misliti na onu – pitat će starost gdje je bila mladost

Nekad su krenuli kao šegrti, za radnog vijeka većinom bili majstori svog zanata, danas su jedni od milijun i 200 tisuća umirovljenika u Hrvatskoj. Prema podacima HZMO-a s kraja ožujka ove godine, ukupno je 34.709 korisnika koji su ostvarili pravo na mirovinu kao obrtnici. 

Iznosi njihovi mirovina variraju u širokom rasponu. Od svega petstotinjak kuna, koliko ima šestotitnjak korisnika s prosječnim stažem od 24 godine, do sedam i osam tisuća odnosno više, koliko je proljetos imalo svega pedesetak umirovljenih obrtnika za prosječno 40 godina rada. Oko 14 i pol tisuća korisnika ima mjesečna primanja u granicama od 2.500 do 3.500 kuna. Desetak tisuća ih prima mirovine između 1.000 do 2.000 kuna. A najčešći iznos obrtničke mirovine u Hrvatskoj, trenutno se kreće između 2.000 i 2.500 kuna. Toliko je kraja ovog ožujka mjesečno primalo 8.388 bivših obrtnika. 

Većinom se radi o starosnim obrtničkim mirovinama (25.133 korisnika), u invalidskoj je njih 4.346, dok nešto više od pet tisuća ostvaruje pravo na obiteljsku mirovinu.  Inače, treba napomenuti da obrtnik osiguranik mirovinskog osiguranja ostvaruje dohodak isključivo od obrtničke djelatnosti, bez obzira na broj registriranih radnji i po toj osnovi plaća doprinos za mirovinsko osiguranje. U aktivne osiguranike nisu uračunati oni kojima je obrt druga djelatnost. Obzirom da plaćaju doprinose za mirovinsko osiguranje sa osnova prve djelatnosti, u statistikama se nalaze među radnicima kod pravnih i fizičkih osoba.

Statistiku smo u praksi pretresli s dvojicom zagrebačkih majstora u mirovini. Josip Ričković (71) i Mijo Iljkić (66) još su tijekom radnog vijeka bili, a kad uhvate vremena i danas su, u korak s aktivnostima Udruženja obrtnika Grada Zagreba.

Nekad preko glave u obrtu, danas rado pomognu oko unuka

Josip je bio limar i krovopokrivač, a Mijo parketar. Obojica su ostavili trag i među kolegama iz ceha i i među ljudima koji su ih angažirali. Svaki majstor i danas vodi računa o tome da je kvalitetno odrađen posao i zadovoljna mušterija najbolja poslovna preporuka. 

Otkako su u mirovini popis stvari o kojima na dnevnoj bazi vode brigu nešto se smanjio. Ritam života je ipak sporiji, ali o dosadi nema govora, govore nam kroz smijeh. Jer tu su unuci, Mijo ima dvojicu, Josip troje, za koje su “deda servisi” uvijek tu na raspolaganju kad na Whatsappu ili SMS-u iskoči poruka kćeri ili snahe s molbom da umjesto njih podignu unuke iz vrtića i škole.     

“Znam puno njih koji imaju manju mirovinu od moje, malo ih malo da imaju daleko više”

Gospodin Josip u mirovini će uskoro biti šest godina. “Imam blizu 4 i pol tisuće mjesečno. Je li to za naše prilike pristojna mirovina? Ha, pitanje je što je to danas. Ali ajde, za nas iz obrta je to pristojno. Jer koliko znam i pričamo međusobno, puno ih ima manju nego ja, dok malo njih znam da imaju puno više.”

“Moramo biti iskreni, naša mirovina ovisi o tome koliko smo uplaćivali. E sad, kad je čovjek malo mlađi možda ne misli puno o tome što će biti kad bude stariji. A nekad i nesvjesno štedi na sebi. Ja sam uvijek nekak’ bil’ ziheraš i mislil’ si kaj bude kad ne budem mogel tolko radit, pa sam uplaćival’ malo više nego je bilo ono najminimalnije”, objašnjava.

Pamti omjer 1 umirovljenik na 2 i pol radnika, danas 1:1,25

Obiteljski posao koji je sam pokrenuo i vodio gotovo 38 godina nastavio je jedan od dvojice sinova. Osim mirovine, Josip i supruga tijekom radnog vijeka obitelji su priskrbili vikendicu na moru, penzionerske dane često skrate i na gruntu u Gornjoj Stubici.

“U Zagrebu imamo stančić koji rentamo. A neki savjet obrtnicima i ostalima koji danas rade? Samo taj da treba na vrijeme misliti na mirovinu. Jer veli narod, pitat’ će starost gdje je bila mladost. Pitanja je treba li nešto steći pa poslije rentati ili malo više uplaćivati sa strane, u osiguranja recimo. Ne znam. Danas je to teško reći s obzirom na mirovine. Pazite, kad sam ja krenuo, na jednog penzionera bilo je dva i pol radnika! A sad je taj omjer 1:1,25. Normalno da je ta situacija teška. Kaj se nas tiče, da nije i ta dugoročna štednja koju smo stekli, bilo bi teško sve to skupa održavati.”

Gospodin Mijo lanjskog svibnja je 26 godina obrta zamijenio mirovinom. “Mogu reći da je još nisam ni pravo osjetio. Ne mirujem, ne da ne bi htio, nego je valjda to tako u društvu danas. A visina primanja nekad i ovo danas naravno da se ne može uspoređivati. Imam tek nešto više od tri tisuće mjesečno. Ali opet, vidim da neki drugi koje poznam u obitelji i šire imaju i puno manje. Inače, imam i dio staža iz Bosne i Hercegovine koji nisam dobio. Nije to nešto vrijedno spomena, ali opet… Priznaju mi te tri godine, ali ne i naknadu. Jer je bilo u prekidima, a zakon kaže sve što je ispod godinu dana to se ne uvažava. Tako da još traje to dopisivanje hoće li biti dodatak ili neće.”

Naradio se

U mirovinu je gospodin Mijo otišao jer se, kaže, izradio. Ništa čudno. Iako je vlastiti posao otvorio početkom devedesetih, od dolaska u Zagreb iz okolice Tuzle tamo sedamdesetih prošao je dosta po gradilištima na završnim radovima. Na otvaranje obrta odlučio se silom životnih prilika nakon propasti tadašnjeg poduzeća koja su tih godina redom ostajala bez kapitala i gasila se poput domina.

Shvatio je tada Mijo da bez samozapošljavanja nema ništa. Radnog staža se nakupilo. “Istrošio sam se. Nisam doduše imao nekih posebnih problema, recimo s koljenima što je tipično za moju struku. Ali svejedno osjetiš da ti je dosta. A najviše onda kad ti na pamet sjeda svak’ tko zna i ne zna, svak’ je pametniji od tebe koji su stvarno u struci. No to je tako danas u društvu.”

Usput gospodin Mijo kaže dobro pamti ažurnost birokracije i nekadašnjeg uređenja. I kako je odmah po otvaranju obrta u svibnju 1993. ostao bez dječjeg doplatka, iako je prvi novac zaradio i u državnu blagajnu uplatio tek idući mjesec. No misli mu danas više okupira pomaganje supruzi i briga oko dvojice unuka.

Za razliku od Josipa, Mijo je svoj obrt zatvorio, jer kćer i zet imaju druge karijere. Po struci kvalificirani parketar s petim stupnjem poslovođe u graditeljstvu, kroz samostalni posao osigurao je egzistenciju svojoj obitelji. Danas tog zanimanja gotovo da i nema. ”Bio sam i dosta po terenu dok sam radio u poduzeću, makar volim biti blizu žene pa sam uglavnom doma”, govori Mijo.

“Hoćeš reći vlastite žene, jel? Nek’ se čuje”, pita Josip.

“Vlastite, nego kako”, odgovara nasmijano Mijo na Josipovu pošalicu. U obrtu je izučio dvojicu šegrta za samostalni rad, ulagao u strojeve i alate, sagradio kuću. U vlasništvu ima poslovni prostor gdje drži opremu koje se misli polako rješavati. “Moj obrt, nažalost, nije nitko naslijedio. Kćer i zet rade svoje, unuci su još mali. Tako da sam morao zatvoriti. Nije baš bilo svejedno, jer bilo je emocija, a moraš i sve dovesti na nulu.”

Obojica naših sugovornika na vrhuncu poslovanja imali su nekoliko zaposlenih radnika, obučavali i naučnike, a ni danas ne miruju iako su u mirovini.

HZMO: Sve je u formuli izračuna

U Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje podsjetili su na sve elemente izračuna za obrtnike umirovljenike. Prilikom utvrđivanja visine mirovine utvrđuju se propisani elementi za izračun istih a to su prosječni vrijednosni bodovi, mirovinski staž, osobni bodovi, polazni faktor, mirovinski faktor i aktualna vrijednost mirovine. 

Svota mirovine izračunava se za sve osiguranike, bez obzira na osnovu prijave na mirovinsko osiguranje, prema formuli utvrđenoj odredbom članka 79. Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO) tako da se osobni bodovi pomnože s mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine (članka 88. ZOMO-a).

Mirovine se usklađuju dva puta godišnje, odnosno od 1. siječnja i od 1. srpnja svake kalendarske godine prema aktualnoj vrijednosti mirovine, utvrđenoj prema članku 88. ZOMO-a.

Prema ZOMO-u obrtnici upisani u obrtni registar obvezno se osiguravaju na mirovinsko osiguranje. U evidencijama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za osiguranike obrtnike postoji jedinstvena osnova osiguranja, nevezano na činjenicu utvrđuju li dohodak od obavljanja samostalne djelatnosti obrta u paušalnom iznosu ili vode poslovne knjige ili po osnovi obavljanja obrta utvrđuju dobit.

Niz elemenata do izračuna konačne svote

“Uzimajući u obzir način izračuna vrijednosnih bodova propisan člankom 81. stavkom 1. ZOMO vidi se da visina ostvarenih plaća, odnosno propisane osnovice za obračun doprinosa za obvezna osiguranja neposredno utječu na visinu vrijednosnog boda, što zajedno sa duljinom ostvarenog mirovinskog staža te, ovisno o vrsti mirovine, visinom polaznog faktora, ima utjecaja na visinu osobnih bodova za izračun mirovine, odnosno na konačnu svotu pripadajuće mirovine.”

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.