Ugledna hrvatska psihologinja, profesorica Mirjana Krizmanić, komentirala je za Večernji list protuepidemijske mjere i nezadovoljstvo koje zbog njih vlada u dijelu javnosti.
“Jednostavno, ne rukujem se i ne grlim, ruke perem još češće nego inače i živim manje-više normalno. Ne dramatiziram ni oko čega, nisam od onih koje korona strašno živcira. Trenutačno mirno čekam drugu dozu cjepiva”, kazala je Krizmanić.
Umirovljena sveučilišna profesorica kaže da se zbog nošenja maske ne osjeća neslobodno: “Besmislica! Možemo onda reći da smo neslobodni zato što na javnim mjestima moramo biti odjeveni. Hoćemo li onda hodati bez suknji i hlača da nam ne bi bio narušen osjećaj slobode? Mislim da bi svatko normalan morao razmišljati kako zaštititi sebe i svoje od bolesti, a znamo da je u pandemiji maska jedna od zaštitnih mjera. Svaka bolest narušava kvalitetu života i toga bi svi morali biti svjesni.”
Krizmanić naglašava da u svemu treba imati i ponešto razuma: “Dakako, ne treba ni paničariti. Sjetimo se samo koliko je ljudi ubila španjolska gripa. Sada smo ipak suočeni s manjom prijetnjom i treba ostati razuman. Najviše me iritira kad se postavlja pitanje kakve će biti posljedice toga što nemamo društveni život na kakav smo navikli i ne idemo u kafiće. Pa, ljudi moji, nitko nas ne tuče! Prežive ljudi kuge i kolere, ratove, a sad je problem što se ne može na kavu?! I kakve bi uopće trebale biti posljedice? Nisu ovo velike boginje pa da nam za posljedicu ostanu unakažena lica. Uistinu, nema razloga za pretjeranu brigu i strahove. Pogotovo što su cjepiva razvijena takvom brzinom.”
“Istina je, sada sve patologije izlaze na vidjelo. Nezadovoljni i neprimijećeni imaju priliku istaknuti se. Mnogima upravo razne teorije zavjere i antivakserski pokret služe kao poligon da izraze vlastite frustracije. No ovaj virus nije nešto što čeka iza ugla da nas zaskoči. Dovoljno je držati se epidemioloških mjera i malo se strpjeti, ovo je prolazno”, kaže Krizmanić.
